000327

OCR Text: Л
"-- "'"- — " - i it r штлЛчЈШтНаштвШт
STRANA 3 — Jedmstvo, 1 novembra, 1968
Ma: vV If am Jcnc o ed wo,om kjcom u Wellandpou Now old comrades give
Bill a hero's reception
Hy I'KTKU WARD
Telegram Staff Reporter
Wetland — With one sturdy,
battle-scarre- d leg tucked under
hie chair and a huge cigar fresh-ly
burning, Major William Jones
(retired), 73 settled down to a
fantastic narrative.
His was no every-da- y couple-o'-beers- ,
old-soldie- r's yarn of du-bious
origin.
Hie story began in the mud
of World War 1 In France. It con-tinued
when MaJ. Jonee took hi
uniform out of moth balls to
receie one of Yugoslavia's high-est
military decorations from the
ambassador in Ottawa recently.
Another chapter was written
last week. Maj. Jones and his
wife were in Yugoslavia for a
hero's reception from hie old
comrades, Tito's partisans, who
liberated their country from tht
Italians and Nazi.
TWICK HONORED
President Tito's government
credits Hill Jones with major
contributions to Yugoslavia's li-beration.
He's already been de-corated
twice with Yugoslav hon-ors.
His partisan friends remember
the grizzled Canadian, judged
too old for active duty by his
own country, who parachuted in-to
Yugoslavia one spring night
In 1943, wearing a Hritish maj-or's
uniform and steeped in com-mando
skills.
Hy hie determination, they'd
recognize the stocky, white-hair-e- df
Niagara Peninsula farmer
of today as the same man.
But the story should be told
as Hill tells it.
FIRST WAR
He was 20 when he joined the
13th Hattalion, Hlack Watch, In
1914. He left his nathe Digby,
N.S., and went overseas with
the First Canadian Division,
trained in England, and went
Into the trenches.
During the next three years
Hill Jones roee to corporal, ser-geant,
sergeant major, and final-ly
a commission in the field. He
was wounded In five different
actions.
He won the Distinguished Con-duct
Medal and Har, lost his left
eye, and pained a largish chunk
of shrapnel which he still car-ries
In his left leg.
Hill Jones, soldier, became Hill
Jones, student. Hy 1921 — his Jos
Nakon ito je Milovan Djilas
u londonu porudio Zapadu —
a taj "Zapad" je militarni blok
kapitalistidkih sila u kojem su
I osfaci nacizma u Zapadnoj
Njemadkoj — da "naglase
svoju militarnu silu", tako da
"demokratske socijalistidke
grupe, kao one u Cehoslovad
koj, ne klonu duhom", doiao
je u Sjedinjene Drzave gdje je
odmah bio spppadnuf lijevo I
desno da odrzi "anti-komu- ni
stidka predavanja" Jkom ze
mlje.
Nigdje drugdje u svijetu, pa
cak niti ostati svijet Zajedno,
pi is dippings show — he was
leading a student strike at Da!-hous- ie
University.
He quit school for financial
reason and after various job,
found himself by the 30's in the
real estate business in Toronto.
He spent two years in North
Africa and Cyprus before the
Hritish Army recognized a kin-dred
spirit and called him to see
the brass.
Would he volunteer for special
duty and commando training?
He would.
Would he parachute?
Yes. Jones, disregarding th
old unwritten service ru!e, would
volunteer for anything that
smacked of action.
He transferred to the Hritish
Army and was made a major.
Glass eye, World War I shrap
nel, 47 years and all, Jones grad-uated
from the Palestine Com-mando
School near the top of
the class.
FIRST ACTION
His first assignment — para-chute
Into Yugoslavia ami in-Mitiga-te
reports about organiz-ed
resistance there.
An advance party of two Slav
speaking non-com- e was para-chuted
in blind. Within a few
days they were on their radii
setts to advise that there was
in fact organizes! resistance an!
Maj. Jones should follow.
He jumped Miy 19, 1943.
"In the first day or so I coulJ
see without doubt the partisan
were extremely well organize!,"
said Hill. "They had a force of
about 150,000, 10 percent women.
"There were huge areas of
the country cleared of the enemy
— safe for him only if he cam
in daylight with heavy armored
columns.'
Maj. Jones' job was to repres
ent the Hritish government with
the partisans, report on their
progress, ami request needed
military stores.
In those days there was inde-cision
at Whitehall on Yugosla-via.
Should Hritain support Ti-to's
partisans or the royalist
Chetniks of Draza Mihailovich?
Politically, Hritain favored
the royalists, but Mihailovich had
a tendency to bow before German
reprisal threats and limit h!s
guerrilla attacks to save civilian
lives.
The all-o- ut aggressive tactics
nie bilo izrugavano toliko anti-komunistid- ke
propagande, ka
ko u kolidini, tako i u intenzi-tetu- ,
pa i u raznovrsnosti, kao
u Sjed. Drzavama kroz zadnjih
25 godina. Kraj tolike silne
anti-komunistid- ke propagande,
koja je ved odavno svakom ra
zumnom iovjeku dodijala, pi-tan- je
se postavlja, zasto anti-komunisric'- ka
propaganda jo!
uvijek dobiva toliku premiju,
da objerucke hvataju i takove
"has-been- " elemente kao M-ilovan
Djilas I dizu ih visoko
na pedestalu (podlogu za ki-pa- ),
razumije se s masnim na
of the part -- ,ins were much mow
effectne in tying down German
and Italian occupation forces.
Maj. Jones soon became con-vinced
that Tito's partisans were
the ones with the best fighting
potential, the ones with the most
domestic Yugoslav support.
WAITING
Jones pushed as hard as he
could for the partisans. Mean
time, while waiting for action
from London, he put that com-mando
training to use an-- I
fought.
In the first few months he
was almost einglehandedly res-ponsible
for the surrender of an
entire Italian division, with wea-pons,
to the partisans.
The enemy occupation forces
referred to him as a "Hritish
General in disguise" and placed
a price of 10,000 gold marks,
dead or alive, on his head.
Some of his stories about guer-rilla,
attacks can still make the
hairs on the back of one's neck
stand up and prickle, but they
pale Into insignificance when he
speaks of the political guerrilla
war.
SECRECY
Many of the coded messages
that flew back and forth between
Jonee and the British Foreign
Office remain still shrouded ia
the veil of diplomatic secrecy,
which must, by law, remain in
place for 30 yeais — until 1973.
Suffice it to say that eventual-ly
the weight of allied supplies
reaching the partisans helped
significantly in the liberation of
Yugoslavia.
Jones was escorted out of the
country by a senior British of-ficer
in May, 1944, then given
less politically dangerous assign-ments.
He has received no shred of
recognition from the British
Army, ave his up-with-rati-ons
area of service ribbons.
His first decoration from Yu-goslavia
came In London, before
the war was over, and caused a
good deal of concern in the Brit-ish
War Office.
At his white farm house near
Welland, Maj. Jones had trouble
finding his decorations in the me-lange
of Yugoslav papers and
curios. They were tarnished and
unmounted when they were dis-covered.
platama, koje dolaze direktno
i na $vp druge zamilljene na-din- e.
To je prosto za to jer Ji-s- to
McCarthy-evska- , John Bir-cevs- ka,
Ku Klux Klanovacka,
Crno Legijaika i slicna propa-ganda
zahvada samo jedan
dio pucanstva, kojeg kljukoju
s tom propagandom do ludi-l- a.
Za "udene ljude" potrebna
je malo drugadija forma, jer
George Wallace, Hickenlooper,
pa i Barry Goldwater su daleko
preglupi, i presirovi, pa njima
treba malo ugladjenija, rafini-ranij- a
i "sofisticiranija" anti-socijajistid- ka
propaganda, ko- -
o Djilasu
Smrtna presuda
malim listovima
Pred parlamentom u Ottawi
nalazi se prijedlog ministra po-st- a
mczda bade usvojen pri-j- e
nego ovaj broj "Jedinstva"
bude itampen) koji ozbiljno
ugrozava mote listove, medju
njima i "Jedinstvo '. To je pri-jedlog
o povedanju posfarine
(takozvani "second class mail),
koji je opravdan u odnosu no
velike listove i fa so pise, koji
se izdaju radi profile, ali
nepravedon za stotine malih
koji se izdaju da zadovolje iz-vjes- ne
drusrvene potrebe i fije
raspacavanje zavisi iskljudivo
od poste.
Sasvim je pravilno da se po-ve- ca
poitarina velikim publi-kacijam- a
koje se izdaju radi to-ga
da donoee profit njihovim
vlasnicima. Prijedlog ministra
po5ta stvarno ne ide dosta da-lek- o
u torn pogledu ( u proilom
broju smo zabiljezili da de
drzava i poslije predlozenog
povedanja za raspacavanje
ameridkih publikacija "Time"
i "Readers Digest" nado-pladiva- ti
milijun i 693 dolara
godiinjel). Ali on ce ugroziti i
pokopati mnoge male publika-cij- e
koje se ne izdaju radi pro
fita, nego radi informiranja.
Medjutim, ministar poita od
bija da ucini razliku (bar je ni
je udinio dok ovo pisemo).
ORGANIZIRANO RADNISTVO
B.C. SE ODUPIRE OBAVEZ- -
NOJ ARBITRA2I
Organizirano radniitvo Van-couver- a
je odbilo da suradjuje
sa provincijalnom komisijom
za posredovanje u sporovima
izmedju radnika i poslodavaca
{Mediation Commission). Glav-n- a
je svrha komisije da radni-cim- a
nametne obaveznu arbi-traz- u.
Tredunijsko vijece u Vanco-uver
(Labor Council) je pozvalo
sve unije da ignoriiu poziv
Jefa komisije da mu .dostave
sve informacije o njihovom
ugovoru s poslodavcima, uklju- -
div fotostatsku kopiju ugovora.
Vijede je pozvalo unije da
odbije svaku suradnju sa komi-sijom.
Organizirano radnistvo se
energidno protivi obaveznoj
arbitrazi, koja ne samo da po-nijta- va
kolektivno p'pgovara-nj- e
(nijedan poslodavac ne de
htjeti da se sporazumi s uni-jo- m
kad zna da komisija mole
da radnicima nametne ugovor),
nego potkopava i same unije.
NEMA PRAVDE ZA
INDUANCE
Indijanci nisu gospodari ru-de,
nafte i plina na njihovoj
zemlji (rezervacijama); godine
1943. usvojen je zakon kojim
su oni izvleideni, bez da se to
i znali.
Nedavno je poslanik (NDP)
Frank Howard predlozio u par-lamen- tu
poniifenje zakona od
1943. Prijedlog je naiiao na
podriku nekih konzervativnih
i liberalnih poslanika, ali je
ipak propao, jer se usprotivila
vlada. Ministar Donald Mac-donal- d
je samo pbedao da d
o tome "diskusirati" sa svojim
kolegom ministrom za indijan-sk- e
poslove Jean Cretien.
joj je ali suitina ista.
Milovan Djijas se sada Izda-j- e
kao "demokratskl socijali-sta- ",
kao da mole bjti I "ne-demokratsk- ih"
socijalista ako
nisu fekeri. No taj "socijali-zam- "
Djilasa je fakav za ko
jim se kapitalizam objerudke
jagmi, jer je i sam Djilas ape
lirao na kapitalistidku reokciju
da "nagtasi svoju militarnu
silu" tako da "demokratskl
socijalisti" ne klonu duhom.
To samo po sebi objasnjuje
kakav je to "socijalizam", koji
ne moze bez kapitalizma. Ova
kvih "socijalista", bez obzira
koliko sebe zvali "demokraf-skim- ",
kapitalistidka reakcija
se ne boji, nego bai na protiv,
izdaino th plada.
Istinski socijalisti dobivaju
svoju inspiraciju od radnidke
Raskrinkaoi klevetnici
vuslimo da ce ditaoce intere-sira- ti
sta "Glas Kanadskih
Srba" iz Windsora ima da ka-z- e
povodom osude "Kanad-sko- g
Srbobrana" iz Hamilto-n- a
zbog klevetanja, pa preno
simo njegov uvodnik pod na
slovom "Spora, ali dostizna"
— isti gtasi:
Pokusaj "Kanadskog srbo-brana"
6a unisti dobro ime na
seg urednika profesora Radoja
L. Knezevida, zavrsio se ovih
dana bedno: Vrhovni sud On-teri- ja
osudio je hamiltonsku
Srpsku narodnu odbranu I
"Kanadski srbobran" za delo
klevete. Pored izvesne otsfete
koju imaju da dadu profesoru
Knezevidu, osudjeni su da pla-te
sve sudske i advokatske tro
Skove, koji su znatni. Vile ne-go
to, njihov pokusaj diskredi-tovanj- a
profesora Knezevida
zavrjio se njihovom sopstve-no- m
brukom i sramotom. Ni-ce- ga
tezeg za jedno javno gla
silo nego da bude uhvadeno
i izoblideno na sramnom poslu
brljanja tudjeg obraza.
Citaocima koji nikad nisu
imali posla s tehnikom krimi-nal- a
te vrste, polozaj profeso-ra
Knezevica mogao je izgle-dat- i
tezak. Tu je bila fotokopija
pisma ciji se original, po izja-v- i
"Kanadskog srbobrana",
nalazio u njihovom posedu.
Oni koji znaju marifetluke fal-sifikat- ora
dokumenata bili su
nadisto s ovim sludajem: (1)
Ako stvarno postoji "original
pisma", to bi bio znak, s obzi- -
Eto:tovam je"pra-vedn- o
drustvo"!
Kad e premier Trudeau
prvi put istupio s parolom
"pravedno drultvo", mnogi su
pomislili da on smatra da je
danasnje drustvo nepravedno
za obidne fjude, radnog dovje-k- a,
koji sadinjava glavninu
pudanstva. Pod tim dojmom
glasali su na proslim izbori-m- a.
Kad je njegova vlada po-de- la
da sprovodi u zivot svoju
politiku, oni su se pitali: Sta
je ovo? Kako se podudara s
idejom o "pravednom druJ-tvu"- ?
Medjutim, sada je jasno
da Trudeau misli na neJto
drugo.
Ovih dana premijer je bio u
Halifaxu, pa ga je na konfe-renci- ji
za stampu jedan liberal
(dlan Liberalne stranke) upitao
da li vladin budzet "ne dere
siromalne i daje bogatima?"
Pod tim je mislio na novi po-re- z
u iznosu od dva posto ko
jega moraju platiti svi g'adja-n- i
osim milijunera — oni
de platiti 120 dolara isto
kao i oni koji zaradjuju
7.500 dolara. Kako gornje pi-tan- je
pokazuje, dak i dlanovi
Trudeauove stranke smatraju
da je to nepravda.
A ifa je Trudeau odgovorio?
Rekao je ovo: "Koliko je meni
poznato bogati su u Kanadi
derani vise nego u ijednoj dru-g- oj
zapadnoj zemlji". Eto gdje
je "nepravda' : Bogati dopri-nos- e
previse u driavnu btagaj-nu- .
Siromasni trebaju pladati
vile — onda demo imati "pra-vedno
arultvo".
Gosp. Trudeau bi trebao da
objasni kako to da bogati
usprkos te "deradine" iz
dana u dan postaju boga-tij- i,
dok na drugoj strani,
uporedo s tim i gotovo u istim
razmjerima. raste stromastvo.
Illliilllllllllllllilllllllllllllllllllllllllll sIRITE
cITAJTE I
JEDINSTVO!
iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniii
klqse i borbe radnidke ktase
protiv kapitalistidke reakcije,
"socijalisti" Djilasovog tipa —
kako to sam Diilas kale —
dobivaju svoju inspiraciju od
kapitalistidkog militarizma, bez
kojeg "klonu duhom".
"Narodni Gtasnik"
(Chicago)
rom na proslost profesora Kne-zevica,
da e to posao Udbe,
koa pokuSava da na to nadm
uniiti jednog opakog protivni-k- a
Titovog rezima. (2) Ako
originala nema, izvesno je po-sre- di
obidan falsifikat. Profesor
Knezevid je na kongresu Srpske
narodne odbrane pokazao prl-sufni- ma
da, ako imate bilo ka-kv- o
pismo s necijim potpisom,
mozete od toga da nadinlte
bilo kakav falsifikat-fotokopi-- ju
u ne vise nego tri poteza.
Na sudjenju u Hamiltonu, 7 I
8 okfobra 1968, urednik "Ka-nadskog
srbobrana" morao je
pnznati da je svoje difa-o- ce
obmanuo kad je obja-vi- o
da je "originalno pi-smo"
u njegovim rukama. To
tzv. "originalno pismo" nikad
nije postojalo. Tako je otpala
pretpostavka da je posredi bio
pakleni plan Udbe. Pokazalo
se da je to jedan obidan fal-sifikat.
Sudija W. A. Donohue,
kad je sumirao ceo slucaj za
porofu, pre nego sto se povuk-l- a
da donese svoju odluku,
osvrnuo se na tu fofokopiju
kao na "neko taanstveno pi-smo"
koje se pojavilo "pod
sumnjivim okolnostima" (a
misteriou letter, under suspi-cious
circumstances).
Ko je tehnidki sastavljad to-ga
falsifikata? To bi teiko bilo
redi sa sigurnoscu. Mi u to ne
mislimo da se upustamo, nitl
je to u krajnjo liniji od bitne
vainosti. Medjutim, je odgo-vorno- st
"Kanadskog srbobra-na"
i hamiltonske Srpske na-rodne
odbrane teska kao olo-v- o.
I najpovrjnija analiza sa-drzi- ne
toga pisma ukazuje na
to da je posredi obidan falsi-fikat.
Profesor Knezevid je u
svom napisu "Bednici na po-slu"
(GKS, 13 okt. 1966)izvrsio
takvu analizu. Korisno je nave
sti to i sad: "Kanadski srbo- bran", koji je taj sastav
iskoristio u svojoj mrznji bez t
najmanje rezerve u pogledu
njegove autentidnosti, polazl
od toga da je sastav stvarno
Hk,.
edan dokumenat, jedno poslo-vn- o
pismo, u pravom smislu
redi On kao da nije imao na
umu mjednu od ovih stvari:
(1) Zasto bi Konzul, o tako
poverljivoj stvari, opitio pisme-ni- m
putem sa dovekom koji
zivi u istom gradu? Takve stva-ri
ne svrsavaju se ni postom
ni telefonom, koji su (Ito se ti-de
njih) po svoj prilici pod kon-trolo- m,
— ved u licnom do
diru, iz usta u uho. (2) Ide u
bukvar svake obavestajne slu-zb- e:
da se nikad ni imenom ni
podacima ne otkrivaju agent!
sa kojima se radi. £im se za
agenta sazna, njegova korl-sno- st
svodi se na nulu. Otuda
tzv. konspirativna imena (ime
ili broj). . . Ovde, "otkrivaju
se" ne moze biti jasnlje: Patrl
jarh German, profesor R. L.
Knezevid, vojvoda Momdilo
Djujid. (3) To sto toboze Kon-zul
naredjuje uredniku "Jedin-stva"
tako je izvan nadlezno-s- ti
Konzulata, i tako u suprot
nosti s medjunarodnim uzu-so- m,
da to — i kada dine —
komunisfi ne bi stavili na har-tij- u.
Inace bi se izlozili nepri-jatnosti- ma
u vezi s kanadskom
Vladom.
Strasna stvar poju su ucinili
ljudi oko "Kanadskog srbo-brana",
iskoriscavanjem toga
laznog "dokumenta" sredom je
izuzetna u nasoj emigrantskoj
Jtampi. Kad je zlosredna foto-kopija
bila objavljena, s izja-vo- m
da je ona verna reproduk-cij- a
"originalnog pisma" (koje
nije postojalo), — dak i listovi
koji nemaju simpatija za poli
tidku liniju ili lidnost profesora
Knezevida odbili su da tom
sludaju dadu zlurad publicitet,
ili su fotokopiju odbacili kao
nesumnjiv falsifikat. Ljudi oko
"Kanadskog srbobrana" pomN
slili su, s tom fotokopijom u
rukama, da je doJao trenutak
da svoga politickog protivnika
satru time, !fo bi mu "prika
dili kantu". Na pravdu se de
kalo prilidno dugo, — ali se fa
kanta na kraju njima obila
o g'avu.
Illlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll HRONIKA
naseg vremena
iiiiitiiinii iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
( Nastaxak Na strain- - 1 )
Dratfanovir je njept, kako je to opiauo jednoj
dnioj knjizi, ohjnvljciioj u J'arizti jiosli- - rata, u
niaiitiji katolirkoj; svctciiika ])oino('uorkava i ma-nasti- ra
i, izlcda, i jtoinoru iaso."a iz A'ntikana, pio-svcifov- ao
u .luznu Aiiicriku.
Ovo smo sve наропнчшН kako hi lias naivni
svet ii)of,rao da se laksc snalazi u tim svim vci-zijan- m
koje kruzc i da bolje vidi kako jo sa torn imju'rija-listii-ko- m
ajrresijom povczano svo .sto je iieativno i
iieprijatcl.jsko roveku i njt'govoj slobodi. Ima vorzi-j- a
po'kojiinn .j' i poslcdnja каш])аија protiv Sovje-t- a
bila stvaranjc ratno psihozc i mrznjc jn-oti-y
Kusa,
la da impcrijalizam, kada otpoftio rat, sve dipu na
njili. J)a li su te sve verzije tac'iic, kao i ovt koje smo
iiapri'd iziicli, pokazac'o se ne samo na Vijetnamu,
iico i na Srctliijfiii Istoku i na torn naoruzanju
(irka. .Jer ako Anicrika ni posle izbora ne litcdne da
zakljiiri niir i i)ivkinc sa ratom na J)alckom Tstoku,
omla V svakomc biti jasno da to svo voi-zij- o nisu da-lok- o
od istino, a jootovu kada jo sada i papa otkrio
svojo "miroljubivo" karto o jodinstvu orkava. Ka-da
so ovih dana supruga bivsog i)rodsodnika Konne-dy- a
vonoala u jodnoj ortodokskoj orkvi Svota stoli-c- a
jo odmah anatomisala i iskljuoila iz krila svojih
voiiiih. Ovo jo svakako jodna dobra lokcija i za onojj
bodnog staira iz Carigrada koji so pustio da ga lovi
udioa iz Vatikana i da ido na poklonjonjo ]api, a to
jo dobra lokcija i za svo ordokosno narodo.
Ovih dana jo dolo do ugovora izmodju Sovjota
i Oohoslovaoko o stacioniranju trupa u f'okoj. Izve-s- ni
doo trupa oo da so ])omi?o, ali oo izvosui doo njih
da ostano, ali no u unutrasnjosti zomljo, nogo na
oelioslovaokim granicama proma Xomaokoj. To co
svo tako da trajo dok so NATO oruza i dok so u Zap.
Xomaokoj budo .sirio naoizam i jacalo idojo rovansa,
pa ma koliko radi till trupa zapadni imporijalizam
)rotio, jor i Hovjotski Savoz tim pripromama na
Za]iadu moraoo da odgo vara i.tom moroin.
Franouska komunistioka part'ja ovih dana Sa
ljo jodnu dologaciju u Mokvu da izgladi sjmrovo sa
SovjoHma, a to bi trobalo da uoino i drugo parti jo
kojo su so ogrosilo o disciplinu i nasolc toj imperija
listiokoj pro])agandi.
Rim.