000290

OCR Text: 4
Krnjcvlc o Titu
Madekevska Itampa (7гн-- M
CW, "Amtntki HtfMiki
Gttmi") denijek j dva Ли.
ka Dr. Krojevica o stavu Zapa-- d
pfema Titovu r-eetmu-.
U prvom dlanku po4 natlo-ve- m
"ZaJto zapadec veievlU
podufiru Тка?" Krnjevid opifc-в-в
ckka uvodnik "New Yofk
Timeta" od 30 jU, nagJalava-ju- di
slijededc dijeteve: "Kada
Tito odgovara Motottwu, kko
j odgevorio pfeile sufeote, to
ifl vedu teiktu i jad pogadja
u mrkHtidkom svijetu nego H
legu pribliino pegedki Ache.
$en, Моггдем t Schura %i tri
sajedno . . . Tito j trn u Sti
Ijkiovu tijdu. On j fir i otvo-fe- n
гим, koja se nikada tic
prettaje gnojki. On j neprija.
telj brej jedan, kakav ne moie
httt 24 Staljina ni Winston
Churchill. . . Naravno, to Je raz-loge- m
zaito mi pomaiemo Ti.
ta. (Slijededc rijedi Krnjevid
nije nagjasio). On najutpjeinu
je pogadja ideologiju Moskve.
Osim toga stratejki poloiaj Ju-goslav- ije
je od ogromne vrijed.
nosti, jer za&iduje naj desni bok
u Njemadkoj i Austriji i jer je
brana prcd Italiom. (Slijededc
rijefi Krnjevid naglajava). Bez
naJe pomodi Tito bi podlegao i
naia borba sa Sovjetskom bio
kom bi bila mnogo oteidana. Za.
to ga mi pomaicmo".
Krnjevid zatim iznosi konkre-ta- n
primjer kako Tito pomaie
Zapadu — opiiran citat iz Tito.
va govora 28 jula na Kozari, u
kome je Tito ponovio sve glav.
ne klcvete nacista, trockista i
drugih neprijatelja Sovjetskog
Savcza.
Da ne bi bilo sumnje gdje
Tito stoji u odnosu na Sovjetski
Savez, Krnjei(f citira i nckoliko
rctcnica iz govora V. M. Molo-tova
u Poljskoj, i iz jednog dlan.
ka objavljcnog u listu "Za traj.
ni mir, za narodnu dcmokraci
ju".
Na kraju sviju tih citataNr-njo-ii
je dao ovaj komcntatlj
"Negdje sam ditao, da koftwu
nizam nije {to je bio prije Sta-Ijino-va
prckida sa Titom. Nije
imao krivo, tko je to napisao".
U drugom dlanku pod naslo-vo- m
"Tito i katolifka crkva
Krnjevid tvrdi da je Tito, pod
pritiskom Zapada, izmjenio star
prema katoli&oj crkvi.
Krnjevid uvjerava da de Tito
PO STRANIGAMA LISTOVA IZ HISTORIJE
pustki na slobodu Stepinca.
Zatim navodi da je "gJavni
katottdki tMt u Engfeskoj, tjed.
rnk 'TaWet" iaBJenio stay
pfema Tku i da zagovara njego.
vo podupiraej.
Tablet" je izmedju ostalog
парнао da de "u Waju rata s
dfiavama kommfofnte" kaH)ici
u Jagoitaviji poJeprijti Tkovu
vkdu. "kao raanje гкГ.
"TaHM smatra da je "j-шЛс- а
мга4пја м Trtom dot, i
da j meralno pedvptftti gi",
podvlafi Kmjevi6
'Tablet" je za p©dfifaej
Titova reiima i zto Jto on "u
Mvari ikiii kao poklopac, koji
sprc&va, da кммс strahovkih
jpfai n prekipi", t.j. da ne do-d- je
do untttrainjih tvemira u Ju-o4iv- iji,
"razdiobe Jugo4vi-je- ,
"dijeijenja i bratoabilaAe
borbc u torn dijek Evrepe", j
bi to "amo kofitilo Sovjettk-e-j
Uniji".
Krnjed pridaje veliku vU-no- st
рнапји "Тата":
'Tko pozna vain© 'Table-ta-",
— pifc on, — kao najvai-nije- gi
katolilkoga glasila u Lon.
donu, ne moie niti jednog inn
povjcrovati, da bi misli izrafe.
ne u torn flanku, koje sam vjer-n- o
prcnio, bile misli nekoga
sluajnoga posjctioca Jugoslav!-je-".
Daklet to je stanoviite katoli-(ko- g
klcra u Velikoj Britaniji,
ako ne i Vatikana.
Mi bi rckli da ni land gos-podi- na
KrnjcviVa ni$u lu6j-nos- t.
Ti Ihnci dokazuju da se on
potpuno slaie sa pisanjcm "N.
Y. TimeaM, koji izralava mil-Ijen- je
amcridkih vladajulih kru.
gova, I ,TabIetaM, koji izraiava
miJljcnje visokih katoliflcih kru.
gova.
Njih treba uzeti kao objavu
da su Krnjevif i Mack sprrmni
'da mijenjaju jvoj $tav prema Ti-to- vu
rciimu. Sta vile, moglo bi
to bid I nagovjrftiVanje spora
zuma izmedju njih I Tita.
Izjavc Molotova i
Vorosilova
"Amerihmki SrMrjn" (28
augusta) u uvodnom flanku omtc
se na govore Molotova i Vorotilova
o Titovu rciimu. "Srbobranov u
voJnifar (Dr. Vufii — Jovan Djo-nov- i!)
kale da ie "neobav catena
amerifka publika" dcxfi do zaklju PJESMA O
Mere drijeeu . . . Ogromno, uzdisudi lijeno tu uz obalu —
usnulo je nepomicno tamo u daljmi, oblivenoj plavidartim sfajem
mjweca. Bariunasto mcko i crno, stilo se tamo s raodrim jufoim
nebom i 6rsto spava.
Nat dvojka lemo na pijesku kraj ogromnag kamena, Jto se
otrgao od rodjene gore, zaodjenut sjenom, obfastao mahovinom,
tako tuian, sumoran.
Rahim i ja kuhamo dorbu od teiko ulovljenih rfta i obojka
smo u oaom izvanrednom raspoloienju, kada sve bgJeda sabtasno,
oduhevljeno, dekudivo, kada je na sera tako dwto, lake, i nema dm.
gih ielja own ielje za maStanjem.
A mere se ulaguje obali, i tabsi zvude lake melankoWno nj-ei-n- o,
bat kao da mole, da se ogriju uz vatru.
On left grudima na pijesku, glavem ekremtt mem, i zamWjeno
gleda u tanmu daljmu pedbocivli gtavu dlanovima. Cpav4 о%фа
subara spala mu je na potitjak, i s mora bfje нје dali u njegevo
vtsoko dele, ve iibraadano srtn+m borama.
— Rahime! . . . Pr6j mi neku pricu! . . . — moKm ja starca.
— Zatto? — pka Rahim ne esvrdwdi se na mene.
— Pa tako! Votim tveje pride.
— Svx sam ti ved tsfridao . . . Ne mam ih vtfe . . .
To on hede, da gt ja metim. I ja moKm.
— Hodel li, da ti kazwjem рјемм? — pristaje Rahim.
— HecVi da cWjcm statu pjesem, — J on prila tointm recitati.
vera nartojedi da saoava originalfHi step4 meleJif.
I.
"Viseke u geru uspuzao se Smwk i legao tamo u vlalnem
kknot, sanjen u ktupko i gledafudl u mere.
Visele na nebu sifalo je sunce, i gore su vfeto dahtale u nefeo,
a deJjc, u pedneifu, udarali xxX o kamenje.
A mz ktanac, u tami i hud. jufio je petok u suseet mora ska.
&S t kamenana kamen.
Sar u ЦЦ pjmi, sfjed i sttaa, sjekao je gem i uz sfdtti шМс
padao u more.
Odjcdnem u taj Uanac, gdje se Smuk uvie, pade Seko s neba,
razbijenth grudi, krrara pcrja . . .
S kratkus kfikom srutio se na гетђи i u nemocaem bijesu udi.
da da te "pretnic" znae da "da
K Moekva rHila da likvidira Tka
poSlo poto". "Dr. VutiT ne spada
medju amende jaabece, on zna
bolje. Moskva nema nafsjere ni da
dime Tita. Kada bi na to ozbtijeo
тмШа, Gflda o tome ne bi jamo
gevofiit..
Zalto onda sve to? "Dr. VaAT
"ebfajnfava":
"Mi se Be moiwno oteti utkku
da sveju swimju ne kaiemo јачпо,
A gr4 je da je "svadja" izmedju
Motkve i Beofrada — fiktirna,
Pre ovo svea izgieda da dogovor
zlefinaca, koji treba da prevare irt
ve da ih sigunuje zajedmflci op--
Ijaflcaju nefo na njihovu svadju,
koja treba da bude zavriena zlefi.
nom. Zrtve pfevare bide samo Ame-rikan- ci,
koji su do sad vt dali Tku
i njegovej bandi oko 1 milijarde
dokra. Zbog ovakvih prijcHvji, za
vwemci vefujti da it dobtti joi
ftC
"Dr. VuflT je u ргата kad kale
da izjavc Molotova j Vorottlova ne
prcd&tavljaju prij.etnju Moskve da
(e likvidirati Titov rciim. Sovjet-ski
Savez ne obara i ne upottavlja
reiime u drugim zemljama (tim
se stvarima bave samo Amcrikand
i njihovi saveznict!) Molotov i
VoroSilov nisu niita takova mislili.
Oni su samo osudili Titov rciim,
razotkrili njegov fajistiflci karak
ter i izraziii uvjerenje Јл it njreJi
JiesLiijt mii futa i плИпл Јл
st osloboJt. OsloboJjenje naroJa
Jugojlavije je stvar samih tih na.
roda. ~~
Tako stvar stoji sa hjavom Mo.
Jotova i VoroJilova. Tako e ih
shvatiti svaki poJtcn i razborit o.
An eg
PREKASNO
Cuveni francuskih kompozitor
Obcr sreo se sa Riha Vagne.
rom, koji e tck bio doputavao i
Pariz.
— Znatc, — rede on gostu sale
(i se — meni je bilo potrebno 30
godina da se uverim da ncrrum ni
kakvog muzikog talcnta.
— Pa jeste li poile toga ostavili
muziku?
— Ne, lu vam je, pa ja sam
tada vof bio slavan.
CHAPLIN NA NATJECAJU
Cuven glumac Charlie Chaplin
doJao je u jedno manje mjesto.
Stao je iznenadjen kada je vidio
da se toga polije podneva odria
va natjeiaj tko ie se najbolje obudi i
vjek. Gotovo svatko orfm "eelkih
i "ufenih" gkva kao Jto je "Dr.
Vu6T.
Jevdjeviccvo priznanjc
"Vojveda Jevdjevif u svom
14ttu "5rpke Neviee" u odge.
vera nekom "R. V." u VeHkoj
Brkaeiji kale:
"Ja ne znam koliko pula rao-ra- m
da ponavljam, da ja n+am
ratovao ni da rasteretim Re
kod Staljuigrada, ni EngJeze
pod Tobmkom, e su to gk-pos- ti.
Za reene su sveti samo
oni ratni cijfevi, koji su prtu.
pati)i i razwaljivi mom seljaku
sa Jahorine, iii onom sa Kapao-nik- a.
Ratovali smo da o6ivamo
srptkt narod i da uniftimo njc-go- e
neprijatelje, komuniste i
hrvanke utat. Ako sam za taj
cilj mogao korittki Italijina, ko-rt- io
sam ga, da sam raogao ko-rut- iti
Nemca, korirtio bih i nje.
ga, uvck dosledan dcpeJi koju
mi je pole. Draia uputio 1942.
da idem i sa crnim djavolom
pretiv komuniita".
Tome nije potreban naroSti
komentar. Jevjcdjevid priznaje
da je aradjivao sa Nijcmcima
i Talijanima. Okupatori za nje.
ga nisu bili ncprijatelj. Njcgova
tvrJnja da je on "koristio" njih
da toboie "oduva srpski nanxF
mole da izazove samo smjeh.
Oni {to su radili, on Draia i
druiina imalo je za cilj o&ivati
пјепиЛи i talijinsku okupadju
nad srpskim narodom. Isto Jto
je na hrvatskoj strani radio Pa
velid
dote
tako da izgleda kao Chaplin. RijcJ
lio je da i on sudjeluje. Njcgovo
zaprcpaJtcnje bilo je veliko kada
je saznao da je dobio tck trcdu na.
gradu.
DUHOVNOST I MEMORIJA
Znamcnita Ггапсшка glurnica
Rachel rado je slulala duhovito
pri&nje Alcksandra Dumasa, pa
ga je cesto puta zvala na rucUk.
Kad ju je jedan njen prijatelj za
pitao, zaito se voli toliko sastajati
sa Dumasom, odgovorila je:
— Pa zar vi ne vidite, da ja ne-ma- m
duhovitosti.
— A Jto vam tu moie pomodi
Dumas?
— Ta on pri&i tako duhovito, i
to mi pruia priliku, da sutradan i SOKOLU
rao grudima o tvrdi kamen . . .
Snwk se prcpane, otpuzi hkro, ali ubrzo shvati, da je dano ptki
joJ svega koji dasak iirota . . .
Prikrade se Wife ranjenoj ptid i pretikia jej prave u odl:
— Sta je, umirei?
— Da, umirem! — odgoveri Soke uzda'hnuvfi duboko. — Div-n- o
sam proiivio! . . . Znam za sredu! . . . Hrabro am se borio! Ja
am vidio nebo . . . ti ga tako Wizu nikad ne del vidjrti! . . . Eh, ti
bestidnide!
— Sta? — Nebo? — Putfi prestor! ... Pa demu tamo da
gmJiem? Meni je ovdje divno . . . tepk) i vlalnol
Tako je Smuk odgeverio slebodnej ptid i u dufi se nasmtyao
njenim besmistkama.
I pomrtlio ovako: Letio iW gmizao, kraj je i; svj de led! u
emtjw, sve de postati prah . . .
AM se smjeti Soko odjcdnem prenu, prtdffc se male i pogleda
ktanac unaokelo.
Krez ivo stijenje probijala je %oda, zaguttjlvo je bHo u tarn-ne- m
ktancu i zaudaralo na memku
I kri'kmi Soko u deinjora i bolem, sakupivti m snagu:
— O, da mi je samo jol jcdnom da e vmem u nebo! . . . Prig-nfef- ie
bih d§manma na grudi . . . na fane . . . zagKo bi se en u
mejej krri . . . O, blaicmho borbe! . . .
A Smuk je pomijho: Mara da je na nebu wsttnu Wfepo fivjeti,
kad teliko dezne za njim! . . .
I prcdloli en slebodnej ptid: A ti se pftmakni ivfd klanca, I
bad se doljel
Meida de te krili ponfjrti, i prefirjetrf jef lasak u shWji
I uzdrhta Soke, I krikntnli to podje ka penetu, к#геД pad.
iama po tlainem kamenu.
I sd'gao je, ralirio kriia, uzdahnuo dtdoke, sjevnuo оЛта i bade
se delje.
I valjajufi se niz stcnu kao kamen, padao je brae, tomedt kri-ia,
gubed! perje . . .
Talis potoka ga dohrati, opra mu krv,'odjemi ga u pjenu I od
vde u more.
Ik,
Kultura
j
1. ViMka i gradtka kultura
Viftt i Hftgf £ TtuJJttv
алтлк.
Feudaki su driali, da im samo
vojniCki poziv doh'kuje kao zani.
manje, a fiztfki rad t trgovinu su
prezirali. Oni su sebe smatrali Iju
dima narofke vrrti: da su "biago-rodni- "
i da po ome podrijetlu
stoje na neusporedivo vJoj vwini
nego seljad i gradjani.
Tako se torio pojam o vHeitvu
kao гигоЛот, privtiegiranom dru-itveno- m
slo2.
VlaMelinov sin se ved od djetinj-stv- a
pripremao za vketki poziv.
Ved od sedme godme pofinjali su
ga ucHi da rukuje oruijem, da ja.
Se. Djelak od M-1- 5 godina portao
je Stitonosa bogatog scntora. Tu
je mladid nattavljao uenje vojni.
clcog zanata. Nije bilo obvezatno,
da vitez bude pinen. 2ivot u
zamku, pjesme i pride o iteikim
podvizima ulijevale su mu pojam
o viteikoj fasti. Snaga, hrabrort i
vjernost prema senioru smatrale su
se temeljnim vrlinama vitcza.
Promaknude u zvanje vitcza oba-vlja- lo
se na coma svedan nafin.
Na tu svedanost skupljali su se su.
sjedni plemilt. Kandidat je oblatfo
vitciku oprcmu, prcko koje je pre-baciv- ao
erven plait kao znak, da
je sprcrrun prolijevati svoju krv.
Zatim bi klcknuo prcd svoga scnio.
ra, koji bi ga pljoStimice udario
maccm po ramenu. Novi vitez bi
zatim skodio na konja 2pokazivao
prcd cijdim skupom svoju vjrfti.
nu i znanje u vladanju oruijem.
Vitczovi su cijelo vrijeme pro-vod- ili
u ratovima. Zivjeli su u ut-vrdje- nim
zamkovima. Zamkovi su
bili potrebni radi obrane za vrijeme,
ja budem duhovita jer imam vrlo
dobru memoriju.
RAVNO MU DO NEBA
Jcdnom je kod A. I. Krilova
doiao vlasnik kude u kojoj je sta.
novao slavni basnopisac i donco
mu na potpis ugovor, ц kome se
odredjuje da ako u zgradi izbije
polar krivicom Krilova, ovaj ima
da isplati svotu od 60.000 rubalja.
Basnopisac je ugovor potpuao,
samo je svoti od 60.000 dodao jo!
dve nule.
— Meni je svejedno — rekao je
pruiajudi ugovor. — Ni kzdeset
hiljada ni {est miliona ne mogu da
platim. A ovako de vam biti pri.
jatnije.
zapadne Evrope u XII
i XIII vijeku
feudalnih ratova, a u njih su se
rfeudaki sklanjali i od pobunjenih
sdjaka. Zamak sc obicno nalazio
na uzvini i bto opkoljcn rown;
u njega se mogio udi samo preko
jednog pokretnog mosta. Jaki zi-do- vi
s kttlama i otvorima opasivali
su zamak. Iza prvog, vanjskog dvo-rk- ka
dolazio je drugi zid, takodjer
s jednim vratima. U dragom dvo-tik- a
bila je feudaldeva kud. sa
spofedmm zgradama. Tu se iuJi-zal- a
i vuoka kula — potljednjc
njegovo utodiMe. Iz te kule cesto
j vodio podzemni hodnik. Sve
do pronalatka atrenog orufja za.
mak je bk gotovo sasvim nepri.
rupadan: opsjednutt su zasipali na-pada- de
strijelama, sipali na njih
vreiu vodu, zapaljenu smolu, baca-- li
kamenje i nisu im dopultali da
se utpnu na zidove zamka.
Vitez se borio na konju. Na
glavi je nosio Jljem, a lice mu je
bilo pokriveno vizirom. Imao je
Stit, ravan dugadak mad s drikom
u obliku kriia i kopljc. Tijclo mu
je pokrivala pancirna koiulji, ko-ju
je kasnije zamijenio delidnim
oklopom Vitczovi su i svoje og-rom- ne
i snaine bojne konje pok
rivali oklopima. Okovan u delik,
itez je izgledao kao kakva iiva
tvrdjava. Postojala je u to vrije
me izreka, da sto vitezova vrijede
hiljadu pjesaka. Vitczovi su bili
vcoma vjciti u dvoboju, ali se nisu
znali boriti u zajednici, niti su bili
disciplinirani. U borbi je svaki od
njih nastojao da $c probije napri-je- d
ne osvrdudi se na zapovijed.
Turnhi
Turniri — vojnidke utakmice —
bili su omiljcla viteslca razonoda.
Turniri su se odriavali na dvorovi.
MARK TyAIN
Kada je Twain postao duven do-biv- ao
je mnoStvo fotografija od
ljudi koji su se utvarali da su mu
slidni. Jcdnom od njih Twain je
odgovorio:
— Vata slika je slidnija nego
ja scbi. Dao sam je da Se urami
i kocisttt du je mjesto oglcdala
kada se budem brijao.
Twain nije volfo odgovarati na
pisma. Tako mu je amcridki pisac
Bred Hardt stalno pisao, ali nikad
nije dobivao odgovora. Na kraju
se naljutio I poslao mu komad di
stog papira i marku. Kroz ncko
vrijeme dobio je odgovor: "Papir
i marku sam dobio. Pohljite ko-rt-u.
Twain.
A monk! vali udarali su o kamen s tuinom jekom ... i Id
ptice nestao je bez traga u morskom prostranstvu . . .
II.
Lciedi u klancu Smuk je dugo штШјао o smrti ptke i o stra-- ti
prema nebu.
I pogleda on u tu daljinu, {to vjedlto milaje odi maStem o nedt.
— A fee je on vidio, taj pokojni Soko, iTtoj putinji be dna
i bez kraja? ZaSto takvi kao tto je on, pokojni, bune duJu sojem
Ijubavlju ka letu u nebo? Sta oni tamo vide. Ta i ja bih megao e
to deznati, da za dasak poletim u nebo.
Rede i — udinl SavivJi se u klupke, digne se u zrak i kao uka
traka zablista na suncu.
Rodjen da gmiie — letjeti ne moie! . . . Zabofavtvli na te,
pao je na kamen — ali se nije povrijedie, no pr-asm- o u smeh . . .
U tome li je, dakle, dar icta u nebo? Dakle — u padu? . t .
Smijelne ptke! Ne poznavajudi zcmlju, tuguju na njoj, tee seke
u nebo i traie iivot u puvtinji iarkoj. Tamo je sama pwtef. Tamo
je ranego svjetlosti, ali nema hrane, i nema olooca itvome tijek.
Cemu pones? Cemu prijtkori? Da bi prikrile njima ludest svej
ieija i skrile iu njih svoju nesposobnost za aNvet? Smfjeine ptke! ... Ali me odsad njihove rijefi ne de obmanuti! Sada znam sve!
Vidio am — nebo . . . Uzlctio sam u njega, izmjerk ga, pez-na- o
pad, ali se nisam smnkao, no tamo jeJ xiie vjerujem u sebe.
Nek five u obmani oni, {to zcmlju ne megu da vote . . . Ja znam
ijtimi. I njihevim pozivtma ne du vile povjcrovali. Zemaljski stver
sarn, na zcmlji du da iivirn.
I on se sklupca na kareenu, pooosedi se sobom.
Btistalo je more u jarkej ivjetlosti, i rakm su stratee udawti
o obalu.
U lavenkej rid njtfieroj grmjela je pjesma o gerdej ptid, dtb-ta- le
su tijene od njihovth udaraca, drhtalo j nebo od potreme
pjesmet
Bczumlju hrabrih pjevamo mi slarut
duteunima prolio si krr . . . No dodi dernjcme — i kaptjke tveje
vrtlc krri plirwt de kao iskre u mraku Cvota, i mnego smjehh rdaca
zapaKt de se ludom fdjora za srijetlom i slobodom!
Ti si umro ... Ali u pjcuni smjelih i tniim'h duhem uvijek M
brti iiri primjer, smjdi poziv ka tlobodi, ka tvijettu?
Bczumlju smjctOi pjeramo mi hvaluT
Mtitirt Gtrti
STRANA 3
nu kraljeva ili krupnih feudabca.
Na njih su se skupljali vitczovi,
koji su prije o tome bili obavijei-ten- i.
Za turnir se pripremala na-rod- ita
arena, ogradjena vokom og-rado- m.
Iza ograde su bila udesena
mjesta za gledaoce. Turnir je tra-ja- o
nckoliko dana. Podifljao je vi-tcJk-im
dvobojima, zatim bi na are.
nu izlazili dkavi odfedi. Da bi se
tzbjegie smrtonosne ozlede, stav-Ija- li
su na vrhove kepalja meke
navtake, a tukli su se i tttpim sje-kira- ma.
Ali i pored toga turniri su
se deeto svrsavali teffkim sakadc-nje- m,
a ponekad i smrdu pojedinih
udesnika. U dart pobjednika na
tumiru priredjivale u se gezbe.
VHtJtj knjiUtiitt
PocevJi od IX. vijeka javljaju
se velika epska djeia, u kojima su
bili opjevani viteiki Ideali. Naj-znat- iji
ep Kednjcga vijeka bila je
"Pjesma o Rolandu". Za predmet
toga spjeva uzet je pohod Karla
Velikog na Spaniju protiv Arapa.
Karlo se vradao u domovinu. Kao '
zaititnicu ostavio je svoga nedaka
Rolanda, koji je bio duven zbog
svoje hrabrosti i poitenja. Karlo
je poklonio nedaku mad i dao mu
rog, u koji je Roland morao zatru-bi- ti
u sludaju neprijateljskog na- -
pada. Ali u Karlovoj vojsci bio je
vojnik Ganelon, pakosni izdajnik.
Ganelon je nagovorio Arape da
uniJtc Rolanda i njegovu vojsku.
Ncbrojcne arapske dcte napadaju
Rolanda. Iz prezira prema nepri.
jatelju hrabri Roland ne de da za.
trubi u rog i da pozove Karla u
pomod. On se sa svojim vojnicima
uporno borio, Ali njegov odrcd
bude razbijen, a on smrtno ranjen.
U posljednjcm trenutku Roland
trubi u svoj rog, stavlja pod glavu
mad, Karlov poklon, i izdiie, liccm
okrenut prema ncprijatelju. Pje-sma
se zavr{ava otkrivanjem izda.
je i kainjavanjem izdajnika Ganc-lon- a.
Ma da je za osnovicu te pjesme
uzcta povijesna tcma, Roland se
zapravo borio ne protiv Arapa, ved,
protiv Baska. U lidnosti Rolanda
bio je dat idealni lik vitcza,
Razvijala se i viteslca lirika. Sti-ho- ve
su sastavljali sami itczi. Ti
vitczovi pjesnici bili su u Francu-sk- oj
poznati pod imenom "truba-dur- a,
u Njcmadkoj "minesange.
ra" (minczengera). Oni su opje-va-li
ljubav, prirodu, rat.
PodevU od XII. vijeka pojavlju.
ju se vitefld romani. NajznamcnU
tiji viteslci roman je 'Tristan I Izo-Ida- ".
U njemu se velidaju vjemost
i odanost u Ijubavi.
GrjJsh Injitttrwt
Istodobno s viteikom razvijala
se i gradska knjikvnost. Njene
teme su sasvim dragadije. Mcdju
gradjanima bile su vrlo rasprostra-njen- e
pride o livotinjama. U tim
pridama prikazivani su u obliku
razm'h zvijeri (obidno u smijeinom
ebltku) vrtezovi, gradjani, несеп.
stvo. Tako je lav prikazivao kra.
Ifa, vuk — vifeza, magar ac — po-p- a,
liska — Ikaveg gfadjantna,
skne iivotinje — seijake. Nesilac
giavne ulege u svtm tim pridama
bila je hikava lka. Iz svih svejih
smkalka ona bi se izvliUa bez
kazne. Te su pride u Ргапоикеј
bile $kf4jene u veliki ep — "Ro- -
man o Ihki".
"Roman o 14§kt pretkan "je u
mjchivanjem fcudalaca, pepova,
ftjthevih retigieznih pojmova. Ta.
ke se liska osudjena zbog pladke
na vjeiala, spasava time, {to ebeda.
va di de podi u kriiarski rat.
Po gradevima su se prifedjtvate
kazaMne predstav. Za sadrlaj su
Je obidno uzknale kf Jdamke kgen-d- e.
Te su se prtdrtave zvale "mi- -
rsterifama. Ut njth ш se cnto da- -
vale kratke {a)jlve stvardke, "far.
se, u kejwna su kmfeHvani ne.
sfrrtni prettaci, a hvaWa se sprem
nest i pamet Veema je bila ras-prortranj-ena
farta o Patetinu (Pat-tenu- ).
To je prida o derittyivem
advekatu, keji vara trgovca, aK
kega ipak prevari pametni pastir. (f knjigt "PtrijtH rtJnjtg
t4jtkd", м иЛЛпџ E. A.
Kmimrmktg). (S'tt it it)
-