| Note |
OCR Text: j% i
$
m
0 Titovu govoru u
NASTAVAK KOMENTARA
Srz Titove kritiko se nalazi u slijedecem, gdje kaze :
"U cerau su slabosti u oblasti nase 'privrede? U ©d-govo- ru
na to pitanje moraino prije .svega da vam ka2em
da smo mi (vec i dosada cesto upozoravali na pretjeriva-nj- a
u pogledu investicija, na pojavu i teznje da svatko
gradi sve sto hoce i sto mu se .svidi. Mi smo govorili da ce
nam se to jednoga dana osvctiti i sada mozemo reci da nam
se to, evo, vec danas i osvecuje. Danas mi vec imamo, po-negd- je,
ovo ill ono preduzece koje ce ,sutra imorati da bu-d- e
zatvoreno, jer njegovi proizvodi, kojih ima previse, ne
idu. Previse istih preduzeca ne mogu jopstati, a vi znate
da je svaka komuna, da je svaka 'opcina cesto, htjela da
ima neko preduzece i Ida, Jgradeci ga, nije gledala ne ren-tabilit- et
i nije mislila na to sta ce sutra biti sa proizvodi-m- a
tog preduzeca, kad dodje do zasicenosti u toj t u
drugim granama nase industrije i :naie proizvodnje uop-st- e. Neshvatanje tog problema nama se vec idanas osvecu-je.
Mi smo stalno upozoravali da se ne probija plafon in-vesticio- nih sredstava, ali se na to nije dovoljno mislilo.
Sada cemo morati ida izvrsimo restrikcije, morat cemo
opet .odozgo zabranjivati da se gradi ono sto nije u inte-res- u citave za jednice, pa na taj nacin ,n u interesu te ko-mu- ne
ili toga kraja koji bi takvu gradnju preduzeo, jer ce
on zbog toga trpjeti najviSe Istete. U torn pogledu kni ce-mo
morati da preduzimamo ostre mjere".
Govoreci daljo o istom prodmctu — prosirenoj repro-dukci- ji — Tito je rckao :
"U pogledu raspodjele takodjer je kod nas bilo sla-bosti,
jer raspodjela akumuliranih sredstava, ce-sto
nije bila ravnomjerna. I o tom cemo lubuduce morati
da vodimo racuna tako da e raspodjela vrsi prema real-ni- m mogucnostima i realnim potrebama pojedinih repu-blik- a, itd.
"U nasem bankarskom isistemu ima isto tako slabosti.
Bilo jeelucajeva da onaj koji bi izvjesna Isredstva anogao rentabilnije da upotrebi nije mogao dobiti sto je trazio,
dole je drugi mozda putem nekakvog mita ili slicnog, do-bij- ao iako nije frogao garantovati rentabilitet. Zato cemo morati da nastojimo da i taj mas bankarski sistem malo
Popravimo. Pored toga, jmi imamo citav niz instrumenata
kojj misu dovrseni. Oni isu earn! po sebi bill dobri, done-se- ni su s dobrom namjerom radi uevrscenja naseg plat-no- g sistema, rtaosmpoidpjoegllaeduabtiauldidunacisepuriezbdviluriszadmvoaevlmrasoepnrisa.tvoMiljnieijcepe"mo.torebznboog, dtoagabii sue
0 istom prcdmetu zelimo citirati jedan stavak iz
Titovog govora odnosecj se na stranu trgovinu, gdje ka-2- e:
"Mi sada imamo preko 500 odnosno oko 540 izvoznih
l uvoznih preduzeca.
#
"Ja earn prije godinu ili dvije dana Jbstro istupio pro-ti- v tojikog broja spoljno-trgovinsk- ih preduzeca. Jer, to
su, osim nekoliko krupnih, mahom sitiia preduzeca. (A si-t- no kad pprreordodubazajeecnesavojeejukluardopbisoutl.uo,zTarajguoovncpumoutka,umcmaorectdarjeubtuaimis,ntaoplsnrtoroadnoadsret-dvjenu- a je-dan- put svoju robu i vise je mema. Posljedica toga je da
iktmraeobtaodatprrzejiepstoel5o4vjz0igtiuizb—vimozoan.liihJsaapdereaadrnuihzzeiacmtaoa pvprirsiejeveimsdeevgioijedoangdotada.ijnNebirsroet-aj
ne vrijedi sto kazes, dok ne uzmes stvar u ruke tako da oni to onda zovu nedemokratskim metodom. Vi vidite, ta nasa izvozna i uvozna preduzeca (rade razne stdvru-ago-v- i, ri takvog karaktera i tako negativno djeluju ♦ da mi zbog toga cesto gubim0 pojedina trlistapovnaenkiadi, izgledamo nesolidni".
miusktioahzosCpvmiortoairtsainemlibaoi,spmopkdooolsojoekgblunj,Tuuditinzopcakkzosnrtjiaejtuviz,tkeiernago,riczStnokTeleiigktooopvrooprgairzdvlgieaonzgvsorto.verSaenaokdaadsnaaa
jsevojjuogjDoaskklnalotvi,ocinp,srkenvaeigSfoietntsmaokpoaulakgzrocovzo—rperotiSoldurkuaggzoiedivnnouedjsema,mnoaogooTtipotiosma-eu-
„ Ja ] se glavno zlo sastoji u tome Sto se "previSe ula- zc , previbc gradi", i prema tome, jugoslavonska prebrzo raste? Povrino gledajuci na ono Sto je prTiv-iretdo- a
Kntizirao, covjck bi mogao pomisliti da previ§e рокиба-vaj- u malotrapuzoselpu,oeniittii,t,akiposavtovbair'ггјjејeеббgеепoпјtјсoе"vab.nielAolbiijetodbinlnooisjetnaivkSnatokoouv—oJugoгstјlеarб-eеv-inbjj--aei, kajekro sjveimjugsoilsalmavaonnsakstaojperipvorevdeacaptioprarsoliaz.vonadrnoj6ui,toteuisti-t- x in-dustnjal-noj
granama porapsrloaizzvaod1n1ji,pozastokoujujedknaoiuj gdoadinjie. u nekim
U jednoj socijalisttfkoj zemlji ne moze biti pitanje joet vpsrate,kvoke:olijkiKesamkpajvreori,jzevkookdjainrjpaekr"at,vcarnce,"gpojreos5peiorerpanisteat nrujeepprrmoivdorureakdcipijzoeas"ut,azveiottoi.
pisrtievr—Teditiod,aaulsiesvoporjdeoovjisStkaeripvticrcoliiikzoovmdagd, ojavuaorsantvoa—grai Sipstrtoeinvnaeelikntroeemb0a,cdiajicjedlolou-j sta se ne proizvadja onoga Sto treba. Kada bi se proizva-djal- o kada sbai msoo uolnaogaSltoo tsraemboa, uSttoojei gordadkioloristtoi , coinjedlaojnperibviredi. mo-gl- o Tito bkitai zneikdaakosveogtvogronvicoerauozu"rpbraenvoeligkroajdep, roi ikzavdodsnuji"dog.o-tovNljen-oe jerzarotvbaarakjuojases,enuektaidm jtovSorpnriicjaemnaegporosiuzvdaogdotjoav-,ljenei-li,
ima proizvadjati, "ne ide"!
Pa kako se desilo da se gradilo — kako Tito rece — previSe poduzeca, da se gradilo ovo i ono po ovoj i onoj
tkrozmiiuteni,"zaaspicoerendo"topgraoiizvpooddimruagitmih ktovmorunnicaam, a,i totakuozedma ljjei nkaaorosdtodjoestJaugoopsslkarvbijlaje,nzas knoajjunub2inbijiilmo ppoogrtreeSbnaomraeci2idvaotai.e
ZaSto je "svatko gradio sto je htio i Sto mu se svidjelo",
zaSto su jedne komune, opcine ili poduzeca iSla graditi
baS one tvornice. koje su gradile druge. trece, !etvrte. i tako redom komune, opcine i poduzeca?
Jesu li komune u svom radu zastranile. radeci bez
plana, ili nasuprot planu, na slijepo, ili kako se kaze "bez-glav- o ?"
Ovdje je vrijedno malo se zatietaviti i malo dublje
u stvar pogledati.
Komune, opcine, poduzeca. djelujuci na podlogama
na kojima su bila uspostavljena, radila su kako su najbo'
lje znala, raEunajuci iznad svega uvijek na "rentabilnost" (adanja rijec u Jugoslaviji za profit), kako so to od njih
i trazilo. Tvornice su so gradile. pothvati su se poduzima-li- ,
s glavnim kriterijem na "rentabilnost". Da, Tito je is-prav-an
kad kaze da je bila "jagma za brzom zaradom".
pa se je jagmilo Za onim Sto je izgledalo da ce donjeti najbrie, najvece i najlakSe profite. Polazilo se sa shva- -
MMHHWMi ifUffifliliiil
Jtdlnstvo, 18. jula 1962. — S7RANA 5
"NARODNOG GLASNIKA"
Splitu
canjem da u koliko ce koje poduzece biti "rentabilnije"
u toliko ce viSe koristiti i. zajednici, a to je samo Tito u
svom gooru potkrepio.
Baza procjena Sto ce biti rentabilno bila je ocjena
potrebe trzista — domaceg i stranog — i tu je glavni cvor
i srz problema. Kako se je trziSte ocijenilo, tako se pri-lazi- lo radu.
Pa jesu li bile tako velike pogroSke u ocjenjivanju
trzista po tolikom broju komuna, opcina i poduzeca, da
su ta pogresna ocjenjivanja nagomilale tako velike i tako
teske probleme za jujjoslavensku privredu?
Da vidimo.
Data komuna je ocijenila trziSte, i na osnovu te ocje-n- e
preSIa na rad u gradnji tvornice, ili kojeg drugog pot-hvat- a,
s габипот da ce to donijeti najvecu mogucu ren-tabilnost.
No i druga, treca, (Setvrta, i tako redom ko-muna
je stvar na sli£an na6in ocijenila i one su pocele
graditi tvornice koje ce udovoljiti potrebu triiSta. Da ie
tako veliki — daleko preveliki — broj komuna do$ao do
istog zaklju6ka samo svjedo6i da nisu pogreSno ocijenili
trziste, ali pravilni druStveni plan, da svi ne grade ba§
isto, im je manjkao, jer trziSte nije odgovaralo za sve te
tvornice, koje su se lijevo i desno, navrat nanos gradile
po komunama uzduz i popreko cijele zemlje. I'ezultat ie
bio taj da se je ne samo uzalud radilo, nego i na Stetu sa-mi- h
komuna i zajednice, jer se Stetno troSilo i te kako po-treb- ne nacionnlne izvore u neproduktivne svrhe, dok je va-p- aj bio za stvarima koje se nisu proizvadjale.
Ovdje ne moze biti toliko rije£ o pogreSkama tih ko-muna
u "zastranjivanju" od svojih zadaca, buduc su te
komune radile na podlozi na kojoj su bile ustanovljene,
i da se nije u jedan mah pojavilo toliko suviSnih tvornica
i pothvata, stvar bi sigurno ispala "rentabilno". Jer, po-jedi- ne
komune. koje su gradile iste tvornice koje su bile
gradjene po drugim komunapia, nisu bile u polozaju da
odrede Sto ce koja druga komuna raditi, kakovu tvornicu
ce graditi, u stvari po svoj prilici nisu ni znale da i druge
komune grade bas isto Sto one grade.
Tako je gdje trziSte u glavnom odlu£uje Sto ce se
graditi i kako ce se raditi. U privredi nema magike, nego
s njome vladaju zakoni. Ako na jednoj podlozi radiS, ne
mozeS imati rezultate koji mogu doci samo s druge pod-log- e, bez obzira Sto se govorilo. Izvjcsni smjer nosi sobom
izvjesne rezultate, nezavisno od subjektivne zelje. Kad je
"proSirena reprodukcija" na jednoj bazi. onda ne mozes
imati rezultate koje bi mogao o6ekivati da je na drugoj.
Komanda u privredi ne pomaze, ako ignoriraS njene za-kon- e.
Na primjer, Tito ka2e da je on — kao vrhovni vodja
u zemlji, vodja vlade, vodja partije, vodja naroda —
odavna opominjao da imaju previSe poduzeca za stranu
trgovinu, i u koliko je on viSe opominjao da ih ima previ-
Se, i da ih treba na polovicu smanjiti, u toliko su ta podu-zeca
vise raslal Zafto su rasla, usprkos Titove opomene
da ih vec ima previSe i da ih treba drasti£no smanjiti? Za
to Sto su izgledale dobre mogucnosti, na bazi ocjene stra
nog trzista, da ce dobro uspijevati, da ce praviti dobre
profite, da ce unaprediti stanje svog poduzeca, organi-zacije- ,
opcine ili komune, i da su uspjeli, dobili bi poh-val- u da su dobro radili, kad nisu uspjeli, primaju kritiko
da su podu&cli ne3to Sto nisu smjeli. Tko odlu5uje organi-ziranj- e
agencija ili poduzeca za stranu trgovinu? Svako
poduzece odluCuje za sebe da li ce biti "rentabilno" da
se upusti u stranu trgovinu ili ne, sa stalnim urgiranjem
od Stampe da gledaju koje sve jugoslavenske proizvode
mogu pretvoriti u "devize", to jest, izvazati ih.
Mi nismo pokrenuli pitanje lokalne samouprave ili
centralno upravljanje, jer po nasem najboljem sudu to ne
bi pomoglo razumijevanju problema, jer osnovno pitanje
jeste kakav ce biti socijalni karaktcr upravljanja, kad
je to odluceno, onda tek moze doci na red pitanje da li
je bolje centralizirano ili necentralizirano upravljanje,
jer i lokalno upravljanje moze biti intcgralni dio kolek-tivn- e
privrede cijele zajednice, gdje se lokalno upravlja,
ali na bazi sveopceg privrcdnog plana za cijclu naciju, kao
recimo militarni komandiri u pojedinim sektorima fronta,
koji odlu6uju kakove ce specificne komande u datom mo
mentu dati, ali u skladu s cijelom strategijom i planom
opce operacije na tom Xrontu.
U kritici pogreSaka, nedostataka i manjkavosti u
jugoslavenskoj privredi, koje su se na postojecoj podlozi
nagomilale da se dalje tolerirati no mogu. Tito je rekao
i ovo:
"Imajuci sve to u vidu, mi cemo morati dapoduz-mem- o
mjere da se ove stvari u preduzecima regulisu ona-k- o
kako je to najbolje po interese nasih trudbenika i nase
zajdnice kao cjeline".
Ovdje ie put ostavljen otvoren za dva pravca u rje-senj- u
problema, to jest, ispravljanja onoga Sto je Tito ta-ko
teSko kritizirao u jugoslavenskoj privredi. Jedan put
bi mogao biti stari put, to jest, ostaviti staru podlogu, iz
koje su pogreSke, nedostaci i manjkavosti proizfSle, pa
traziti da se u buduce bolje radi nego do sada, ali na
istoj podlozi, kritizirajuci pogreSke koje ce se diniti i po-pravljaj- uci
Sto se popraviti moze,
Drugi put bi bio put temeljite reorientacije, i to
pretvaranjem svih poduzeca u integralne dijelove kole-ktivn- e
privrede cijele zajednice, gdje bi lokalni pothvati
bili pobo6ni dijelovi cijele zaje_dni6ke socijalisti6ke pro-izvodnje
i podjele radje nego osamljeni dijelovi, radeci
na svom predjelu u skladu s opcim nacionalnim planom.
Ako ce ostati na staroj podlozi, imati ce u sustini
ono Sto imaju, bez obzira kolike lekcije ce se Sitati poje-dinim
poduzecima da bolje i pravilnije rade, pa 5ak i
kaznene mjere poduzimati, jer jedna je stvar kazniti co-vje- ka ako neSto ukrade ili izvrsi prevaru, ili zlouporabi
svoj poloJaj na upravi za svoju H2nu korist, na stetu
drugih, no drugo je pokuSavati stvar popravljati kazna-m- a
gdj'c ljudi rade na datoj podlozi po njihovoj najbo-ljo-j
ocjeni, a stvar ipak ne ispadne dobro. Niti se puno
rjeSenje mo2e naci u intervenciji odozgor koja samo
zabranjuje pojedinim komunama ono Sto se u praksi po-ka- ze
Stetnim, jer to jos uvijek ostavlja problem sto ce
graditi namjesto onoga Sto im je zabranjeno graditi, ili
drugim rijeima, kako ce izvadjati proSirenu rcproduk-ciju- .
Ako ce zabranu gradnje nekih stvari po poduzecima
nadopuniti s odredbom Sto trebaju graditi namjesto ono-ga
Sto im se zabranjuje, Sto ce onda ostati od Iokalnog
samoupravljan ja ?
Ako prihvate temeljitu reorientaciju same podloge
na kojoj djeluju, to ce im onda dati unutarnju podlogu
— vanjska vec postoji — za najuzu saradnju s drugim
socijalistiSkim zemljama.
Biti ce od velikog interesa pratiti kako ce se stvar
razvijati.
& fl hrtfeliuli iMUhHili i
Tito :
Zasto ponovo postavljati
nacionalno pitanje?
Nastavak govora predsjednika Tila slusaocima
Velike skole politickili паика u Beogradu
U nastavku govora pred-sjedni- k
Tito se dotakao pro-blema
nerazvijenih krajeva
i osvrnuo se na pojavu izvje-sni- h
nacionalisttfkih tenden-cij- a
u posljednje vrijeme.
Tito je rekao:
"Nacioalistickih ten-denci- ja
je bilo i joS ima ta-kv- ih
pojava. Takve te2nje
zive kod malogradjanskih
elemenata, mada nisu tako
aktuelne. A na zalost, mo-ra- m da kazem, ni neki fco-muni- sti
nisu tome davali ot-por- a.
Ima ljudi koji joS nisu
shvatili da, ako mi ostvaru-jem- o
decentralizaciju, to ne
zna6i da idemo na atomizi-ranj- e
drzave. To zna6i samo
vecu slobodu inicijative i sa-moupravija- nja.
A mi smo, u
stvari, takva zajednica u
kojoj su svi dijelovi usko
vezani jedni za druge, i ko-joj
je citav niz najvecih
problema zajedniSki. Zato
bi svaki pokusaj da se ta
cjelina i uzajamna poveza-nos- t
razdvoji, ili olabavi na
neki naiin, zna6io nanose-nj- e
Stete i pojedinbm dije-lu
te zajednice i 6itavoj za-jednici.
Mi to, razumije se,
necem0 moci da dozvolimo.
Taino je, medjutim, da
elemenata sovinizma, ili bo-lje
reci lokalizma, ima neg-dj- e
viSe negdje manje. Ono
najgore u tome mogu biti
razne ekonomske diskrimi-nacije- ,
razne nepravilnosti
ekonomskog karaktera. Ne-ki
traze previSe za sebe, a
neki imaju mogucnosti da
malo viSe i uzmu. To se onda
odrazava dalje.
U Slovcniji su ljudi bili
nczadovoljni zbog toga sto
neke republikc — koje su
dobijale dotacije i kojima
je pruzena pomoc — smat-raj- u
da so moraju izravna-t- i
sa standardom Slovenije,
odnosno da so moraju izra-vna- ti
plate radnih ljudi. To,
medjutim, ne bi bilo pravil-no- ,
jer radnik u Sloveniji
bolje radi i daje mnogo vise
od sebe, za razliku od onoga
koji jo§ nije dovoljno ospo-soblje- n
u jednom do nedav-n- o
zaostalom kraju, odnos-no
u preduzecu koje se is-korist-ava
sa, jedva, recimo,
10 posto kapaciteta. Razu-mljiv- o
je da se radnik 5ija
je produktivnost rada( ispod
prosjeka ne moze nagraditi
kao onaj koji daje sve svoje
snage i iija je produktivnost
daleko veca. Radnik, 2ija je
produktivnost veca, bilo da
se radi o Hrvatskoj, Sloveni-ji
ili Srbiji, odnosno drugim
naSim krajevima, ne mo2e
Jekati sa svojim standardom
dok se do nivoa tog njego-vo- g
standarda ne uzdigne i
onaj drugi radnik Sija je
produktivnost manja. Mi se
moramo starati da se stan-dard
uz'dize i na jednom i
na drugom mjestu, ali to ne
zna6i da ovaj koji doprinosi
viSe treba da ceka, vec nap-roti- v,
da treba vise i da do-bij- e,
da bi bio stimuliran da
proizvodi jo§ vise i da bi se,
od tog njegovog rada, mo-gl- o
dati i tamo gdje rad i
doprinos jos nisu na tako
visokom nivou.
Vi znate da sam se ja uvi-jek
zalagao za izgradnju
nerazvijenih krajeva, i u Cr-n- oj
Gori. i u Makedoniji, i
na Kosmetu i drugdje. All,
ako 2elimo da razvijemo te
krajeve, mi pri tome nema-m- o
prava da od onih koji su
razvijeniji trazimo da budu
bez nekog stimulansa u
svom radu, odnosno da ti
radni ljudi ne dobiju neSto
viSe od svog rada, poSto su
strucniji i daju veci doprinos
zajednici. A radnik u Slo-veniji
jeste struSniji. Slove-venij- a
je бак i u Austro-Ugarsk- oj
bila medju razvi-jeni- m krajevima.
S druge stranc, ako uzme-m- o
Sloveniju kao primjer,
ja bih onome Sto sam vec re-kao
mogao da dodam da
Slovenci ne bi imali prava
da kazu da oni ne treba da
daju tamo gdje je potrebno
dati — recimo Makedoniji,
Crnoj Gori itd. Sve je ovo
naSa socijalisti6ka zajedni-ca
Oni ljudi, u Sloveniji ili
u kojoj drugoj republici,
koji ka2u da takvim krajevi-ma
ne treba dati — grijeSe.
Tim krajevima se mora po-mo- ci
i pomagati, ali pri tom
i ovi kojima se pomaze mo-raju
imati u vidu ono Sto
sam maloprije pomenuo o
standardu ljudi u razvijenim
krajevima naSe zajednice.
Sve su to problemi koji
treba objasniti ljudima i
pravilno kanalisati. Jer, kod
nas je uvijek najveca disku-sij- a
bila kad se radilo o ras-podje- li
investicionih sred-stava.
Ja to prosto ne mogu
da razumijem i htio bih da
to ide nckako mirnije i rav-nomjerni- je.
Makedonija i
Crna Gora lijepo se razvija-ju- ,
ali treba shvatiti da se
ni tamo, a ni u drugim ncdo- -
voljno razvijenim krajevi-ma,
ne mo2e sve postici u
toku nekoliko godina. I ne
samo to, vec i da no mora-mo
sve mi sada izgraditi. A
kao Sto rekoh, bilo bi Stetno
da na drugoj strani nekim
nepravilnim odnosom uko5i-m- o
inicijativu najproduktiv-niji- h
elemenata, kao Sto su
oni u Sloveniji, gdje je pro-duktivnost
ipak na najvi-3cm- ,
odnosno na evropskom
nivou.
I'onegdje se ponekad po- -
stavlja i nacionalno pitanje.
A zasto treba postavljati to
pitanje? Mi smo nacionalno
pitanje rijeSili. RijeSili smo
ga u ratu i odmah poslije ra-ta
— i svakome je bilo jasno
Sta hocemo. ZaSto sada tre
ba ponovo postavljati nacio
nalno pitanje? To pitanje
pokrecu razni tudji demen-ti,
a onda tome ponekad na-sjedaj- u
i komunisti. Velikim
dijelom doprinose tome i ne-pravil- ni
postupci izvjesnih
ljudi u oblasti ekonomijc,
tako da se kroz ekonomske
stvaraju i nacionalni proble-mi.
Po mom misljenju, tu se
u stvari ne radi toliko o ne-ko- m
nacionalnom sovinizmu,
vec viSe o Iokalizmu, o te2-n- ji
da se za sebe dobije Sto
viSe koristi. Do toga je veli-kim
dijelom dolazilo i zbog
toga Sto su ljudi jedan dru-gom
stalno gledali u lonac,
a kad se radilo o izgradnji
— onda i zbog toga Sto se
nije pazilo na rentabilitet
pojedinih preduzeca.
Smjena rukovodstva
Pri kraju svoga govora
Tito se dotakao novog usta-va- ,
o 6emu je bilo dosta dis-kusij- e
a najvSe o takozva-no- j
rotaciji; o tome je ka-za- o:
"Vi se sjecate da smo mi
joi na sastanku na Brionima
kazali da neito treba uSiniti
da se ostvari smjena, da se
mladji ljudi postupno priv--
lace na rukovodeca mjesta.
To je logicno i potrebno, jer
je u skladu sa fizioloSkim
procesom, koji nikoga, ni
najboljeg i najviSeg rukovo-dioc- a,
nece i ne moze mimo-ici- .
Smjena jo prirodna
stvar. Zato moraju doci i do-lazi- ti
i drugi ljudi, i ml Me-mo,
ako bismo ih isklju5ili
od toga, nepravilno radili.
Mi smo zato rijeSili da so u-ve- de
princip rotacije. AH
na to no treba gledati kao
na neku politiku prokretnl-cu- ,
kao na nekakav nagli
prelaz. Jer, sve ono Sto je
starije, pa i Sto je ostarjelo
ali joS moze da radi, ne tre-ba
sada odstraniti. Ako po-jedi- ni
ljudi treba da odu sa
mjesta na kome su, a jos
mogu da rade, treba ih kori-stiti
na drugom poslu. Prin-cipijeln- o
treba da udje u u-st- av
primjena rotacije, da
niko ne bi mislio da ne mo2c
biti pomjeren sa mjesta na
kome je. Mi nismo upotrije-bil- i
ггјеб "mora", jer, ako
je neki rukovodilac neopho-da- n
na nekom mjestu, bilo
Po svojim vanrednim sposo-bnostim- a,
bilo radi kontinui-tet- a,
on moze tu i da ostane.
ZaSto ne bi ostao? Bilo bi
kruto postavljati stvar druk-Hj- e,
naroSito u po6etku.
Stvorena je, daklc, mogu-cno- st
da dodju novi ljudi i
da, isto tako, ostanu i neki
stariji drugovi koji jo§ mo-gu
korisno sluziti zajednici,
koji imaju dugotrajnu prak-s- u
i koji su na svojim ledji-m- a
nosili teret i revolucije i
izgradnje zemlje. Oni treba
da rade u tijesnom kontaktu
sa mladima i da prenose na
njih svoja iskustva, svoja
znanja i stil rada, svoje sta-vov- e
i poglcdc na opStu pcr-spektiv- u.
Na taj na5in bice
obezbijedjen kontinuitct,
koji je ncophodan, posebno
kad se ima u vidu da se kod
mladih ljudi javljaju ili se
mogu javiti svakakve ideje.
Ljudi su, kao Sto i sami zna-te,
skloni da misle i ovako i
onako, a niSta na svijetu ni
je tako komplikovano kao
druStveni razvitak. Zato jc
tu potrebno iskustvo, a isku-stv- o
starijih mo2e se poka-za- ti
kao veoma korisno i nc-ophod- no kad so prcnosi na
mladje normalnim putem, u
jednom zajodniSkom radu
na problcmima unutraSnjeg
razvitka.
Usvajanje ustava
Nacrt ustava doci ce pred
skupStinu, a zatim ce njegov
tekst biti objavljen. Dalja
diskusija ce se voditi u na-rod- u
i sigurno je da ce i otu-d- a doi 5itav niz prijedloga
za ispravljanje i dopunu na-crt- a.
To je sasvim prirodno,
jer rad na ustavu predstav-Ij- a
jedan slo2en i dclikatan
posao. Postupnost u radu
i vrijeme veoma su vaJni
kad se radi o donoSenju os-novn- og
zakona, a i zakona
uopStc. Mi smo ranijc u svo-joj
praksi, naj6esce, jednim
previSe brzim tempom dono-si- li
zakone i druge propise.
Vi znate da nam se to Josto
svetilo, jer se dogadjalo da
jedan zakon budc zamije-nje- n noim prije nego Sto jc
i pokazao svoju pravu vrije-dnos- t,
prije nego Sto su se
ljudi bili dovoljno i snaSli i
privikli na njegove propke.
A takve promjene su dovo- -
dile do zabune i konfiui- -
,'p f
_
|
