| Note |
OCR Text: f
4
DE GAULLE U POLJSKOJ
NEKA SE OD ATLANTIKA DO URALA UCVRSTI PRAKSA SPORAZUMJEVANJA I SURADNJE
Varsava (Tanjug) — Pred-sjednik
Francuske Republike
Charles de Gaulle (Sari de
Gol) u svom govoru u Sejmu
11. septembra pozvao je NR
Poljsku da zajednicki rade na
ujedinjenju Evrope, rjeiavanju
njemackog problema izgrad-nj- i
kolektivne sigurnosti i
osiguranju mira na ovom
kontinentu, u jugoistodnoj
Azifi i u svijetu uopce.
"Uvjeren sam, rekao [e
on, da Poljska treba da bude
nai izvanredan partner u ovoj
drugoj polovici vijeka, cija [e
atternativa mir i progres ili
rat i uniitenje. To se prije
svega, odnosi na Evropu u
kojoj stvarna sigurnost svake
zemlje ne treba da bude re-zult- at
konfrontacije dva bio
ka koji se medjusobno su-protstavlj- aju
oruzanim snaga-m- a
i antagonistidkim pakro-vim- a.
Neka se od Atlantika
do Urala ucvrsti praksa po-puitan- ja,
sporazumjevanja i
suradnje. U takvim uslovima
evropski narodi mogli bi sami
da rjeiavaju svoje probleme,
medju kojima je glavni nje-mac- ki
problem.
Predsjednik De Gaulle do-da- o
je zatim da je Francu-sk- a
kao i Poljska susjed te
velike zemlje — Njemadke —
u raznim razdobljima, a po-seb- no
u ovom vijeku, patila
zbog germanskih ambicija.
Medjutim, po rijedima fran-cusko- g
predsjednika, Franco-sk- a
sada, poslije stoma Tre-c- eg
rajha i poito se Njemad
ka odride svoje politike zlo-din- a,
nastoji da sa svojim
susjedom s druge strane Raj-n- e
izgradi "odnos stvarnog
Priblizavanje katolicizma
pravoslavlja
5to je to ekumenizam obja-sni- o
je kardinal Pellegrino u
Intervjuu za pariski "Le Mon-de".
Torinski je kardinal, ka-ko
pile taj list, "jedan od naj-vidjenij- ih
ljudi postkoncilskog
perioda, ne samo u Italiji ne-go
u ditavoj crkvi. Kardinal
Pellegrino je upozorio: "Mi
ne smijemo govoriti da se
kridani odvojeni od rimsks
akve moraju vratiti k nama.
Mi moramo idi jedni u susret
drugima, s obje stranei to je
ekumenizam".
A taj je proces u toku, i
prilidno je ved napredovao.
Papa Pavao VI poduzima
korake u vile smjerova, ali
ga odito najviie zanima pri-blizen- je
s pravoslavljem. Nje-go- va
dva susrefa s carigrad-ski- m
patrijarhom Atenagora-som- ,
пајргце u Jeruzalemu I
sad nedavno u Istanbulu,
dvije su vaine etape. Atena-gor- as
je zanesen ekumeniz-mom- ,
on oduievljeno, bez re-zer- vi,
govori o papi Pavlu,
pa bi — da ovisi o njemu —--
sve bilo brzo svrieno.
Carigradskl patrijarh, me-djutim,
nije viie ono ito je bio
u proilosti, kad je vladao
svim pravoslavljem u svijetu.
U pojedinim zemljama djelu
ju autokefalne, tj. samostalne
pravoslavne crkve, sa svojim
patrijarsima. lako, poitujudi
tradtciju, izrazavaju neko po-sebn- o
poitovanje carigrad
skom, on je juridicki ipak sa-mo
jedan od njih, i on nije
neki pravoslavn) papa.
Doduie ved su neki patri-}o- ri
pokazali odobravanje
©nome ito din! Atenagoras.
Grfki patrijarh Hieronimus,
na primjer, izjavio je da je
suwef Atenagorasa i Pape u
Istanbulu "historijski doga-djo- j
kotetolne vaznosti, koji
ce imati velik udinak no raz- -
izmirenja .
Ahrmirajudi ideju fran-cusko- g
izmirenja s Njemac-ko- m,
general De Gaulle je
istovremeno istakao da Fran-cuska,
u isti mah, nastoji da
u svim domenima ojada svo-je
"srdadne i konstruktivne
kontakte, sa zemljama istocne
i centralne Evrope, kao ito [e
to ved udinila sa zemljama
zapadne Evrope".
"Ne mozemo li se nadati
da de se na taj nacin, postup-no- ,
zajednidke sigurnosti ra-d- i,
izgraditi jedan evropski
poredak u kome ce ucestvova-t- i
i koji ce solidarno garanti
rati sve zemlje ovog konti-nenta- ?"
upitao se general
De Gaulle.
"Radi ostvarenja tog cilja,
nije li neophodno da Francu-sk- a
i Poljska zajednicki slije-d- e
put koji de ih do toga do-vesti- ?"
— zakljudio je fran-cus- ki
predsjednik.
De Gaulle je zatim ponovo
naglasio da Francuska odu-vij- ek
priznaje neizmjenljivost
poljskih zapadnih granica.
On je odao najvede priznanje
poslijeratnoj obnovi i izgrad-nj- i
NR Poljske i njenog glav-no- g
grada, podvlaceci velika
stradanja od njemadke ratne
ekspanzije. "Vidim da je Polj-ska
nezavisno od polifidkih
okolnosti u kojima se nalazila,
uvijek ostala nacionalno svo-ja- ",
rekao je De Gaulle. Fran-cuska
ima povjerenja u dana-inj- u
Poljsku i u suradnju s
njom. Francuzi su spremni da
s Poljacima poduzmu zajed-nidk- u
akciju u popuitanju i
ujedinjenju Evrope. Kad bi
nai kontinent organizovao
voj odnosa medju dvjema
crkvama". Ali dodao je da de
konadne odluke donoslti pra
voslavni sinod tj. skup svih
patrijarha, — "koji treba do-br- o
pripremiti'.
je 21. augusta
na konferenciji za itampu u
Istanbulu izjavio da de u dru-goj
polovici novembra podi
Papi u Rim, a dotle de oba-vi- ti
posjete pravoslavnim
crkvama Sovjetskog Saveza
Bugarske i Jugoslavije. Na-ravn- o,
u svrhu unapredjenja
ekumenizma.
NIKODIM U VATIKANU
Kad je rijed o tome, uvijek
se pomiilja prije svega na
pravoslavnu crkvu u Sovjet-sko- m
Savezu i na patrijarha
Alekseja, i postavlja se pita-nj- e:
hode li i ta crkva prihva-tit- i
ekumensku ideju, nede li
biti zapreka u posebnom po-loz- aju
ito ga ona ima? Posjet
Podgornoga predsjednika
Vrhovnog sovjeta,
papi Pavlu VI i neke druge
manifestacije vedeg razumije-vanj- a
i tolerancije, otvaraju
nov period odnosa Moskve 1
Vatikana. Ali pitanje je crkva
veoma delikatno. . .
Mora se spomenuti da ru-s- ka
crkva nije ostala pasivna
prema onome ito se u rimskoj
crkvi podelo zbivati s Iva-no- m
XXIII. Na vafikanskom
koncilu bili su prisutni njeni
promatraJi, iako nisu bili pri-sutni
promatrodi svih pravo-slavni- h
crkava. Ali o ekume-nizm- u
je ipak bilo rezervi, pa
i nekih izjava tog smisla. Za-t- o
je to znacajnijl dogadjaj
posjet fenjingradskog mitro
polita Nikodima papi Pavlu
VI polovicom augusta.
Nikodim je u hijerarhiji
"bfoj 2" ruske pravoslavne
crkve, uz patrijarha Alekseja,
to vazniji jer ima 38 godina,
5M
takvu suradnju — ne bi bilo
rata ni u Aziji ni na Bliskom
istoku.
Govor Vladislava Gomulke
"Milioni zrtava koje su da-te
za zajednicku pobjedu nad
hitlerovskim faiizmom i histo-rijsk- i
rezultati ove sposonosne
pobjede — fine fundament
sigurnosti i suverenosti na-rod- a
Evrope. Svaki pokuiaj
da se ta osnova naruii ugro-zi- o
bi svijet novim uniitava-juci- m
ratom", izjavio je prvi
sekretar CK PURP Vladislav
Gomulka govoredi poslije
predsjednika De Gaulle u ime
svih poslanidkih grupa Sej-m- a.
Otklanjanje te opasnosti
i zajednicka aktivnost za
osiguranje mira — osnova je
na kojoj se danas sredu Polj-ska
i Francuska.
Gomulka je zatim u opdim
crtama izlozio kako sadainja
Poljska gleda na njeno mje
sto i ulogu u izgradnji mira.
Sudbina Poljske, rekao je
Gomulka, odlucena je na
istodnom frontu, a Francuska
je prva priznala granice no-v- e
Poljske. On je dodao da je
savez sa SSSR i ostalim soci-jalistidki- m
zemljama, i sa
DR Njemadkom, kamen teme-Ija- c
poljske politike I sigur-nosti.
Francuska sada —
prvi put moze, podvukao je
Gomulka, da stvara odnose
sa istodno-evropski- m zemlja-ma
bez dileme izmedju Polj-ske
i njenog modnog istocnog
susjeda SSSR.
"Mi smo za to da nametnu-t- a
opasna podjela na dva
vojno-politidk- a bloka, opasna
po Evropu, ustupi mjesto su- -
Pavao VI
dok Aleksej ima 90. Nikodim
je na ruskom aerodromu do-dek- an
veoma svedano od
predstavnika Vatikana. Rekao
je novinarima da je na putu
za Heraklion (na Kreti), gdje
se odrzava konferencija glav-no- g
odbora Svjetskog vijeda
crkava (kridanskih, osim ka-tolidk- e),
i htio je da se u Va-tika- nu
pomoli na grobovima
apostola Petra i Pavla (ito [e
znacajan gest). Ali prava je
svrha bila ipak posjet Papi.
O samom razgovoru Pavla VI
i mitropolita Nikodima nije
bilo niita objavljeno.
Nikodim je ostavio svom
pretpostavljenom patrijarhu
Atekseju, da on prvi progo-vo- ri
o delikatnoj stvari, ito
je Aleksej i udinio izjavom
ogenciji TASS 16. augusta:
"Poslije nedavnog susreta
pape Pavla VI s carigradskim
patrijarhom Atenagorasom
duje se da je problem lifur-gijsk- e
unije izmedju katolic-k- e
crkve i onih pravoslavnih
pred svojim rjesenjem. Treba
uoozoriti da ne postoji jedan
popa u pravoslavnoj crkvi,
ZLOBNI KOMENTARI
Sva kanadska dnevna itampa
je komentarisala De Gaulleov
posjet Poljskoj. I svi su listovi
uporedjivali De Gaulleov posjet
Poljskoj s njegovim posjetom
Kanadi prije dva mjeseca. I svi
su istakli kako je De Gaulle slab
diplomata. Ova Itampa prosto
ne mole da sakrije svoju mrinju
prema De Gaulleu.
Istina je pak to da ne samo
da nije bio neuspjeian De Gau-lleov
posjet Poljskoj nego ni nje-go- v
posjet Kanadi. Izmedju De
Gaulle i Poljaka ima viie sugla-snos- ti
nego nesuglasnosti. A
za ono ito se odigralo prigodom
De Gaulleovog posjeta u Kana-di
krivnja lezi na jednoj i dru-goj
strani.
i
Atenagoras
Pre-zidiju-ma
radnji, koja de utrti put ko-lektiv- noj
sigurnosti. Razlike u
drustvenom uredjenju ne
ugrozavaju mir, ugrozava ga
teznja da se likvidiraju rezul-tati
drugog svjetskog rata,
istakao je prvi sekretar PURP.
Vladislav Gomulka je izja-vio
dalje da je Poljska sprem-n- a
da normalizira odnose sa
Zapadnom Njemadkom, "ako
njena politika podje s novih,
realistidkih postavki". Medju
te postavke, Gomulka je na-ve- o
"prihvatanje postojanja
dvije ravnopravne njemadke
drzave".
koji sam moze odluditi o toj
uniji. Struktura pravoslavne
crkve takva je da nijedna lo
kalna crkva ne moze odludi
vati za sve ostale. Ako je mo-gud- e
govoriti o uniji crkava,
uzevii i katolidku crkvu, taj
problem moze rijeiiti samo
sinod na kojem bi bile okup-Ijen- e
sve pravoslavne crkve".
Spomenuo je i ocijenio su-sret
Atenagorasa i Pavla:
'U naiim danima takvi su
susreti postali obidaj. Ja sam
uvieren da su Jzmjene posjeta
Jzmedju iefova crkava kori-sn- e
Sigurno de, na primjer,
susret cangradskog patrijarha
i pape sluziti razvoju bratskih
odnosa izmedju carigradske
pravoslavne crkve i rimo
katolidke crkve" .
Patrijarh Aleksej odito nije
suviie ekspanzivan, iz nje-govi- h
formulacija, osjeda se
i oprez i diplomacija.
Atenagoras krede, dakle, u
misiju, on de i u Moskvu, da
razgovara s Aleksejem, Niko
dimom i drugim prvacima
ruske crkve. To su vjerojatno
pripreme za sinod koji spo-minj- e
Aleksej. Najavio je I
posjet Bugarskoj i Jugoslavlji,
s istom svrhom, nesumnjivo.
Zanimaju ga odito posebno
pravoslavne crkve u socijali-stidki- m
zemljama. Patrijarh
Aleksej nije izrijekom ili nacel-n- o
protiv procesa ekumeniz-ma,
kao ito nisu ni bfojni
drug) patrijarsi, ali za uspje- -
ian saziv sinoda, da tamo ne
dodje do beskrajnih, mozda
i neuspjelih diskusija, potreb-n- o
je izvjesno obfadjivanje ili
prethodno pretresanje suitine
i pojedinosti. To je mlsija
Atenagorasa i to de biti tema
njegovog tredeg sattanka s
Pavlom VI.
I. Mihovilovid
(Zagreb)
life - з atB 'Ml I ft'
R
Svjedocanstvo
Proilog januara Sjeverni Vi-jetn-am
su posjetila dva amerid-k-a
novinara, Harry S. Ashmore,
bivSi urednik lista "Arkansas
Gazette" i William H. Baggs,
urednik lista "Miami News".
Oni su razgovarali s predsjed-niko- m
Sjevernog Vijetnama Ho
Si Minom i stekli utisak da je
sklon mirovnim pregovorima.
Na temelju toga uputili su mu
jedno pismo. U sastavljanju pi-s- ma
sudjelovao je i William P.
Bundy, pomocnik driavnog se
kretara.
Medjutim, predsjednik John-son
je istovremeno Ho Si Minu
uputio beskompromisnu poruku
i time pokopao njihovu mirov-n- u
inicijativu.
"Za BOZK pOnOVO '.! nglama I na
IKUC' e n KOJI?) rbiozlljiutimaizaVzviaentnuamsatr:ahogmlavo-KOo- dd
vijetkonikih zasjeda. Rijed
Zapadnonjemadki casopis
"Der Spiegel" (Hamburg) navodi
izjave ameridkog ministra obra-n- e
Roberta McNamare.
Devet puta poslije 1962. go-din- e
posjetio je ameridki mini-st- ar
obrane Robert S. McNamara
ratiite u Vijetnamu. Svaki put
vradao se s optimistidkim objai-njenjim- a
o tome kako tede rat
u dzunglama, optimistidkim una-to- d
tome ito je Amerika u tome
vremenu brojdano stanje trupa
povedala od 6000 na 500.000
vojnika. McNamara je govorio:
Maj 1962:
Napredak je izvanredan. Ne
vjerujem da demo morati naro-dit- o
povedavati vojnu pomod u
Juznom Vijetnamu. Ne pomiilja
se na to da se angaziraju ame-ridk- e
borbene trupe.
Oktobar 1963: ,
Krajem 1965. bit de dosegnu
ti glavni vojni ciljevi:
Decembar 1963:
Optimistidki gledam na na-predak
ito demo ga postidi slije
dede godine. Vedina naiih mo-ma- ka
bit de za slijededi Bozic
kod kude.
Mart 1964:
U Vijetnamu nisam sreo ni
jednu odgovornu osobu koja ne
bi vjerovala da je pobjeda mo-gud- a.
L- -.
Maj 1964:
U borbi protiv Vijetkonga po-stign- ut
je nevjerojatan napre-dak.
Dakako, moglo se po-kaza- ti
potrebnim da se Juzno-vijetnamci- ma
poialje joi izvje
stan broj ameridkih instruktora.
Juli 1965:
Opda situacija ostaje i dalje
ozbiljna. Za 15 mjeseci ito su
protekli od moga posljednjeg
boravka ovdje situacija se
umnogome pogoriala. Medju-tim,
ni u kom sludaju stanje nije
bezizgledno. Vijetnamski narod
spreman je sada kao i prije da
se bori i da se zrtvuje.
Novembar 1965:
Presfali smo gubiti rat.
Oktobar 1966:
Ne vidim razlog zbog koje
ga bismo povedavali opseg ili
brzinu operacija u Vijetnamu.
Ne vidim takodjer zaito bismo
pojadavali borbene jedinice.
Juli 1967:
U posljednjih devet mjeseci
rata napredovali smo viie nego
u prijainjih iest godina.
New York —
premijer Fam Van
Dong izjavio je da Sjed. Drza-ve
moraju bez prethodnih
uvjeta obustaviti bombardi-ranje
DR Vijetnama, kako
mogli poceti mirovni prego- -
VOfl.
Premijer Fom Van Dong
rekao je to u razgovoru s do
ptsnikom ameridke televizij-sk- e
mreze ABC
"Nede biti retiprocitefa",
— rekao je Fam Van Dong
— "ni pogodjonja, ni ucjene.
Mi nedemo platiti otkupninu
piratima"
"New York Times" (Nfu
Jedinstvo, 22. septembra. 1967. — STRANA 5
at u V i j e t a
Sapun za
generala
n
(all
je
bi
bi
n
6fava amencka stampa i
dobar bro svetskih listova
objavili su reportazu o na-novije- m
amenckom vojnom
pronalasku. Novinari skloni
optimizmu (takvih je u Ame-ric- i
iz dana u dan sve manje)
prognoziraju da de ovaj "cu-des- ni
ratni pronalazak" do-krajd- iti
jednu od najtezih gla-vobol- ja
ameridkih vojnika ito
o specijalnoj aparaturi tajne
konstrukcije koja "iz prilidne
udaljenosti" moze nanjuiiti
zadah znoja skrivenih gerila-c- a
"sigurnije od najboljeg
dobermana" i tako upozoriti
patrolu na opasnost koja joj
prijeti.
Vijest o tome ponukala je
britanski naudni tjednik "New
Scientist" da objavi ovu
kozeriju.
"Halo, halo, tamo stab?
Hodu da razgovaram s kape-fano- m
Trufflemacherom, na-delnik- om
divizijske sekcije za
kemijsko ratovanje. . . Halo,
kapetane Trufflemacheru, ov-dje
detni narednik Bleberry,
zapovjednik patrole kemijskih
njuikala. Govorim s poloza-ja- .
Oprostite ito sam vas pro-budi- o,
kapetane, ali potreb-n- a
mi je vaia pomod. . . Ne,
kapetane, sve je u redu sa
svim naiim aparaturama za
osobno otkrivanje protivnika
kemijskim putem. Svih deset
njuikala funkcioniraju potpu-n- o
u skladu s tehnidkim spe
cifikacijama koje smo primili.
Zapravo funkcioniraju tako
izvrsno da mogu nanjuiiti i
najmanju [edinicu vijetkongo-vac- a
dak iz udaljenosti od
jedne milje. . . Da, kapetane,
aparature funkcioniraju okej,
upravo divno. Njuikaju kao
pomamne i najmanju kon-centrac- iju
amonijaka u atmo-sfer- i
i kad je nanjuie zvec-kaj- u,
da protivnik zasad nije
otkrio nikakvo protuoruzje. . .
ili ga barem ne upotrebljava.
Pokuiavaju se, crveni gadovi,
premazivati najboljim dezo-doransim- a,
polijevaju se lo
sionima za kosu, vodicama za
brijanje (i to najboljih marki),
a dak su podeli upotrebljavati
Chanel Pet, koji im je valjda
poslao De Gaulle. . . No, ni-ita
to ne pomaze: naie apa-rature
ipak uvijek nanjuie
njihov crveni znoj. . . Dakle,
kapetane, da se razumijemo:
mene ne smeta, kako sam
vam ved rekao, namirisani ne-prijate- lj.
Ne, mene smeta sa-bota- zu
(da: sabotaza!) u na
iem vlastitom taboru. . . I to
sabotaza na najviioj razini,
kapetane. . . Da, rekao sam
i ponavljam: sabotaza na naj-viioj
razini. . . Ne, ne mislim
da su se u divizijski itab
uvukli ipijuni neprijatelja. . .
Ne, radi se o samom koman-dan- tu
divizije, generalu Brass- -
jork tajms) piie da dinjenice
koje je o bombardiranju Sje-vernog
Vijetnama iznio mini-sta- r
obrane McNamara snaz-n- o
govore u prilog teze kako
samo prekid ameridkih zrad-ni- h
napoda moze dati nadu
da de dodi do pregovora za
okondanje vijetnamskog su-ko- ba.
"Jedina stvar koja se po-sti- ze
to su
teikode vijetnamskoj privredi.
Te su teskode znatne, ali so-vjet- ska
i kineska pomod ukla-njaj- u
svaku mogudnost da
one postonu presudne" —
zakljuduje "New York Times".
Sjed. Drzave moraju obustavit
bombardiranje bez prethodnih uvjeta
Sjeverno-vijetnams- ki
bombardiranjem,
m u
pmnacleu . . Da, generalu
Brasspinnacleu, sto ga inade
znamo pod nadimkom Budio-va- n
. . Slusate, kapetane,
tako to vise ne moze idi: taj
dovjek, Budzovan, stvara pra-v- u
anarhiju medju naiim
aparturama za njuikanje. . .
Da, znam da su to nezgodne
stvari i da je o tome nezgod
no govoriti, pogotovu ovako
preko poljskog telefona, ali
moram redi da je gospodin
general veoma snazan i kru
pan dovjek, prava ljudeskara.
A tek zeludac! Kakav mu je
zeludacl No, ne mislim govo-riti
o njegovu trbuhu ili bicep
sima. To je njegova stvar.
Rijed je o necem drugom. . .
Molim vas ne prekidajte me,
kapetane, odmah du vam
objasniti. . . Ovaj, da kojim
sludajem generala Budzova
na strpaju u zatvor I da on
odatle pobjegne, vojnoj poli
ciji uopce ne bi trebali poli
cijski psi da mu udju u trag
i da ga uhvate. . .Ovaj, poli
cajci bi, kako da kazem, pu-sti- li
da ih vode vlasti. . . da:
vlastiti. . . nosovi. Cuo sam
od nekih podoficira u ita
bu. . . zapravo to se govori
u ditavoj diviziji i to nije ni za
koga tajna. . . duo sam da
general Brasspinnacle jedno-stavn- o
ne zivi ni od dega dru-gog
nego od falijanskog sira
gorgonzole (to je naudio u
drugom svjetskom ratu, kazu)
i od deinjovki. . . kobasica sa
ceinjakom. . . uopde da vrlo
mnogo jede deinjak, a malo
upotrebljava sapun. I zato,
kad god general Brasspinnac-le
sjedne u svoj helikopter i
poleti prema potozaju i kad
god se naiim aparaturama
priblizi na udaljenost od tri
kilometra, sve naie aparatu
re podivljajul Generalova
aroma tako je snaina da
nadjada aromu svih zasjeda
vijetkongovca oko nas. . . Cak
je svejedno da li generalov
helikopter leti prema namo
iz smjera u kojem puie vjetar
ili iz suprotnog smjera. . .
Tako se ne moze raditi, kape-tane!
Ja to smatram nesvje-sno- m
sabotazom, kapetanel
Sam bog zna koliki de naii
momci upasti u vijetkongov
ske zasjede zbog generalove
aromel Razumijete, zar ne. . .
I zato sam se zapitao kape-tane,
kako da kazem. . . ovaj
. . . zapitao sam se biste li vi
mozda htjeli razgovarati s
generalom. . . uzmimo ta-ko
da upotrijebite kakvu
tane, kako da kazem. . . ovaj
. . . zapitao sam se: biste li
vi mozda htjeli razgovarati s
generalom. . . uzmimo ta
ko da upotrijebite kakvu
zgodnu, diskretnu parolu po-p- ut
one kojima se u svojim
reklamama sluzi naia indu-strij- a
kozmetike. . . i da ga
nekako nagovorite da. . . ovaj
. . da bi malo sapuna . .ili,
zapravo, ovaj. . . da bi bib
mozda dovoljno da ne jede
toliko tog prokletog falijan-skog
sira i deinjaka. . . ba-rem
to. . . Oprostite, kapeta
ne, ovaj. . . n'sam tako mi-sli- o:
nije mi ni na kraj pame-t- i
da se uklonim s fronte na
taj nadin da me postave za
zapovjednika voda koji de vas
strijeljati i onda sahraniti. . .
5to?l Vi kazete da bih ja mo-ga- o
razgovarati s generalom?
Ne, gospodine, za to nemam
hrabrosti. . . Uostalom, on
mene uopce ne poznaje i ne
bih lelio da me upozna. . .
ni u ovakvim okolnostima ni
u bilo kakvim drugim. . . Sto,
vi mi naredjujete?! Ali to je
strainol Kazete da general
upravo leti prema naiem
poloiaju? To nam niste mo-ro- li
kazati: naie su aparatu-re
ved pomahnitale!
|
