000103

OCR Text: f
1
I
STRANA 3 — Jedinstvo, 5. aprila, 1968.
citaoci govore: Nepoznati detalji i dokumenti odjelovanju i
Jugoslavija ili raspadanju ustaskih grupacija u inozemsfvu
Federacija?
Zahvaljujudi cinjenici da je
tsilna dedo vremena, a ne vje-sfadko- g
autoriteta, drzavom se
јоб uvjek smatra nezavisni geo-grafs- ki
teren i narod koji na
tome terenu zivi. Obzirom da
narod u jednoj drzavi NE MO-RA
da bude jedne rase, kultu-re- ,
jezika itd., drzave se bazic
no dijele na NACIONALNE
i FEDERATIVNE. Obadva ob-Ilk- a
su organizovana pu-t&- m
autorifafivne vlade ko-{- a
operiie u ime terito-rij- e
I naroda te se smafraju
bazldno nezavisnim jer Imaiu
vlastitu teritoriju, narod i via-d- u
koa donosi, sprovodi i mje-nj- a
zakone.
Nezavisni politick! naudnid
i historicari (kao i politidki eko-nomis- ti)
slazu se jednoglasno
da je Nadonalna Drzava u lei-n- ji
za stagnadjom postala Mo- -
derna Drzava — i ako ne BU-DUC- A
ili VJECITA Drzava jer da
ce jednoga dana sve Nacional-n- e
Drzave i nerazvijene Nado-naln- e
Drzave t.j. Federacije udi
u jednu jedinu Federadju te
dodi pod jednu glavnu Upravu
slicnu Organizadji Ujedinjenih
Nacija. Koliko je ovo tadno od
govorit de nam jedino budud-nos- t,
ali e neophodno podvu-- i
da branioci ove teorije "ne
mlate praznu slamu" vec za-sniva- ju
svoje tvrdnje, izmedju
ostalog, na bazi proilosti koja
nas udi: HISTORIJSKI SOCIJAL-N- 1
KOMPAKT NIJE NASTAO IZ
PROSTOG RAZLOGA STO SU
UUDI 'KO-OPERATIV- NI PO PRI-ROD- I"
KROZ SVOJU SVJEST PA
SU ODLUCILI DA STVORE DR2A-V- U.
Dovoljno dokaza ima da
se naprotiv tvrdi obratno a da
I ne govorimo o "sili prilika",
jer dovjek obidno radi "ono ito
se mora" imajudi autoritativ
nog vodju od kako je svijeta 1
vijeka. . .
Dakle, ne treba ni spominja-f- i
da NIJE bilo neophodno bit!
iste vjere, jezika, kulture (a ka-sni- je
Nadje) da se stvori Drza-va,
ito znadi da prve drzavice
nastaie iz nuznosti (Federacije
viie Plemena) da bi kasnije, iz
Istog razloga, prerasle u Nacio-nal- ne
Drzave, a ove u Federa-cije,
koje opet prerastoie u Na-donal- ne
{samo puno vede)
Drzave, i tako de od prilike id
sve do Globus-Federacij- e. Ov
de treba imati na umu da te
ovo historijsko razvijanje id
svakl dan sporije zahvaljujudi
vjeitadkom odrzavanju politic-ks
I ekonomske "ravnoteze" u
bojazni od rata i drugih nepri-lik- a
kao i tako-zvan- oj Patriot-sko- j
borbi za "oduvanje" nacio
nalitetnog cbiljeija itd., ito je
u stvarl vjeitadka politidka
patka od koje narod kao cjeli-n- a
nema nikakve koristi. (Nije
li Afrika tome najbolji dokaz).
U sklopu ovih dinjenica, kao I
u svjetlosti stvaranja novih Na-dja
od Federacija kao ifo su
Sovjetska, Kanadska, Ameridka
itd., ja zelim da kazem neko-lik- o
rijedi o naioj Jugoslaviji
kao Nacionatnoj Drzavi.
I ako nema Pravilo o tome
kada Federacija postaje Nad-ja
ili grupa plemena Drzava,
vodede Klase Federacija, iz pro
Jto nerazumljivih razloga, ula-z- u
vede napore na tako-zvan- o
"Oduvanje" davno-proili- h obl-Ijez- ja
po pitanju Kulture, Jezi-ka
i drugih karakteristika Vjer
s.kih Nocija (P.C.), od napora
koje bi normalno trebali ula-ga- ti
k prepoznavan j i prizna- -
РЧРЧММИМЧЧС IEB
vanju sadasnje situacije a time
i buduceg oblika u koji ovo
davno-prosl- a Federacija — da-nain- ja
jugoslavenska Nacija
neminovno treba da udje.
Pripisujudi nazadnjastvo Vo
dedoj Klasi ja se divim i pono-si- m
cinjenicom da je prosjecan
covjek u Jugoslaviji postao
Nacionalni Jugoslaven, ali na-zalo- st
to mu do dan-dana- s jol
niko nije zvanicno priznao,- - ni-k- o
mu joi nije napisao Jugo-slaveni- ki
Bukvar za Jugosla
venski Jezik u postojecoj Jugo-slavensk- oj
Kulturi za koju je taj
isti prosjecan covjek prolio naj-vii- e
i znoja i krvi. Prosjecan
Jugoslaven joi uvijek mora da
vjeruje u teoriju "Jedinstva kroz
raznolikost" a u cilju "nuzno-sti"
koje u stvari vile nema i
to zahvaljujudi njemu samo-me- .
. . U vrijeme kada Jugo
slaven kaze da je Potomak
Srba, Hrvata, Slovenaca, Ma-kedonac- a,
itd., on u ikoli udi
da je "Srbin Pravoslavne Vjere"
ili "Hrvat Katolik", itd. te sa
cudjenjem sluia o nekoj "sva-dji- "
medju t.zv. hrvatskim i srp-ski- m
intelektualcima (i to zbog
"distode" jezika) za koje je mi-sli- o
da su u stvari Jugoslaven!
(?). Ovakvi Intelektuald i drzav
nici koji mute-moza- k prosjecna
covjeka nesmiju da zaborave
da NIJE njihova duznost pomo-- d
prosje2nu covjeku postati tu-padz- ija
ved obratno. U slufaju
Jugoslavije ne radi se viSe o
tome da neko promjene svoj
"Nacionalni Pogled" ili "vjero-vanje- ",
suded jedino po cmje-nicam- a,
tu se radi samo o pre-poznava-nju
i priznavanju ne-feg- a
!to ved postoji u Jugo-slavenski- m
duiama Jugosla-venski- h
ljudi (osim nekih "infe-lektualac- a"
naravno). . .
J. V.
Napomena urednika: Ako
smo pravilno razumjeli pisca
gornjeg napisa, on stoji na sta-novij- tu
"jedinsrvene jugosla-vens- ke
nacije" i vjeruje da isto
misli i osjeda "prosjecan Jugo-ven- ".
Cini nam se da mu stvar-no- st
ne daje za pravo. Nema
sumnje da je "prosjecan Jugo
slaven" za Jugoslaviju kao
drzavnu zajednicu, ali je dvoj-ben- o
da je on doiao do tog
stupnja gdje se vile ne osjeda
pripadnikom srpske, hrvatske,
slovenske itd. narodnosti. Si-gur- no
ih ima dosta koji se od-ric- u
starih nacionalnih oznaka
i pripadnosti u korist nove na-cional- ne
(jugoslavenske) kate-gorij- e,
ali to jo? nije opta po
Java, nije "prosjeSno". Koliko
mi molemo da vidimo federa-dj- a
nije zastarila, nego napro-tiv,
ona stalno jaca, a kako pi- le beogradska "Politika", mo-gl- o
bi £ak dod do toga da se
federacija pretvori u konfede-racij- u
t.j. da pojedine republi-k- e
dobiju jo5 veda prava, a to
bi znacilo i jacanje postojedh
narodnosti, jer one su glavni
razlog za postojanje posebnih
republika.
Ovoliko smo smatrali po-trebni- m
napomenuti radi bo-Ije- g
razumjevanja, bez namjere
da sporimo piscu pravo na
njegovo miiljenje.
Miilimo takodjer da je ovo
zgodrva prilika da kazemo da
se ne slazemo s onim citaoci- -
ma koji traze da "Jedinstvo"
ne dorxHl dopise onih citaoca
koji imaju suprotna miJIjenja
N INSTVD UNITY
Publiihd tyTj ГпЈзу In Serbo-Croati- an and SlOTenkm languaaei,
b Y i jo1- - т. it i . "i p .r p 's 4 ' O J' ' n S'- - Vtes
Tsronlo 2-- B. Ontorlo. Canada; teUphon 3S3-16- 42
Edttor Stphn Mtotte. Buin§ Manager Iran SHmae.
Sabtcrtption ro1f {3 00 mi таг. USA and other countriti 19 00. AMftrted at SveMtd Ckm Mail. Pot Offac Dft . Ottawa,
ard lor parmnl ol poitaa in each
flIH."i--- y lHll Л
Ova] materijal prenosimo iz "Vjesnika u srijedu",
koji objainjava:
Na putu svog osipanja i sloma, emigrantska kolona
prolla je nekoliko krupnih raskrsnica prije nego lo se
naila u tjesancu bez povratka. Najkrupnije raskrife
bilo je ono na kojem je iibjeglicka masa ostavila i na-pust- ila
svoje vodje i kolovodje i izabrala put borbe za
svoj ekonomski status u nimalo naklonjenom inozem-sfvu.
Sve usamljenijim vodjama i vodjicama, na celu
sve manjih izbjeglickih skupina, ostalo je jedino da
"politiziraju u praznom prostoru i da se sasvim istroie
na neizbjeinim krivinama i u medjusobnim sukobima.
Dva desetljefa i joi dvije godine jaiovog emigrant-sko- g
zavrsili su se punim neuspjehom.
Medju tri najznacajnija i najsvjeiija sluifaja bijega iz
tog podzemlja spadaju svakako slucajevi MILItEVICA,
KASAPINOVICA i posebno lako smo
to istakli joS u prollom naslavku ove VUS-ov- e eksklu-zivn- e
serije, nije naodmet da i ovaj put spomenemo
kako su nam ti razni povratnici omogucili da komple-tiram- o
informacije o svemu onome ito se zbivalo i ol
se zbiva s onu stranu granice izbjegltfkoga iivota.
1949. lako je to godina u
kojoj vjetrovi hladnog rata sna.
zno drmaju zgradu svjetskog
mira, emigracija NDH ved je
toliko slaba da nema nikakve
koristi od onoga cemu se ra-dova- la.
Budud da je Jugosla-vija
iziila iz sukoba s Inform-biro- m,
ojacana na medjuna-rodno- m
planu, nade emigracije
da te bilo kad dod njezino vri-jeme
spustile su se sasvim do
niitice. Zbog vanjskih utjecaja
i zakonitosti unutrainjeg raspa-danj- a
emigracija se cijepa na
oirro podvojene grupe, te se
okuplja sve viie oko imena I
nezvanih vodja, a sve manje
oko programa i parola. A te
kolovodje tonu sve dublje u
mreze raznih spijunskih servi-s- a
na Zapadu.
Dvoboj izmedju ustaia i ma-cekova- ca
prokljuJao [e do tacke
vrenja u veljad (februaru) 1949,
kad se u Chicagu (Cikago)
odrzava "Drug! kongres ujedi-njenih
Hrvata". Vodja HSS-- a
otvoreno izjavljuje da nema ni-kakve
veze s njegovim saziva-njem- .
Iz toga kreieva vrcnula
je i iskra koja je gotovo spali-l- a
i odnose izmedju Maceka i
Krnjevifa. Zanimljivo je i to da
i dio proustaikog klera, nekad
spreman da bezuvjetno poma-z- e
poglavnika i njegove ljude,
sada mijenja parolu na svojem
transparentu. U-mje- sto
Paveliieva sve vise isti
cu ime Alojza Stepinca. U to
vrijeme ve£ se ocrtavaju glavne
struje medju emigrantima:
1. Propavelicevri na felu s
Pavelicevom "vladom" i "V.
iborom" kao vojnom silom
NDH.
2. Jelilevrf, koji se okupljaju
najprije u "Drultvu Hrvata" u
Velikoj Britaniji, a poslije u
HNO u Zap. NjemaZkoj.
3. Kleroustaie, koji vile nt
su kompaktni, vet se grupira-j- u
prema odnosima u redovima
iibjeglica u Latinskoj Americi,
Sjed. Drzavama i Italiji. Tu se
javlja nekoliko "lidera" i "vo-dja".
4. Ma?ekovrf i pristalice po
litike Zekanja i laviranja izme
dju ternika i ustaia.
5. HSS pristalice Krnjevica,
koji su za NDH i eventualne
kombinacije s ustaJama, oso
bito s muslimanskim dijelom.
POGLAVNIK PROTIV KLERA
Racunajudi i na utjecaj medju
starim useljenicima u Argenti-ni- ,
jer su nedovoljno bili oba-vijeite- ni
o onome sto se doga
djak u NDH, te osiguravsi se
kod Peronovih vlasti, Pavelif
Pise:
"politiziranja"
DRAGANOVICA.
emigrantskom
-- ' - W-W- - .
je krenuo u novu akciju. Na pa
piru se odrice ustaitva I pot-kr- aj
1949. osniva "Hrvatsku
drzavotvornu stranku". Dvije
godine kasnije ved" ima i novu
"vladu". Kao da je dobio krila,
on ide dalje. Pun "ideja", po
kuiava ukljudti ustaie u pero-nistiJ- ki
pokret i tako ih na ma-la
vrata uvesti u javni Jivof
Argentine. Ali to mu donosi
uspjeh s blagim okusom papi-r- a.
Zbog te nove linije napa-daj- u
ga klerikalci t nek! inte-lektuald
ofpadnici: Bogdan,
Benzon i Bulat. Na slaro nesla
ganje dolazi joi i novo: Oria
nil, Kvafernik I Seitz (Zajc) na
izmjenicno otvaraju paljbu na
svoga nekadainjeg iefa.
Sporazum Pavelid-Stojadino-v- i6
iz 1954. u prostorijama tali-jans- ke
agencije Ansa nema ni-kak- va
odjeka izvan Argentine,
a u redovima samih emigrana-t- a
izaziva nove sukobe I krize.
Joi je kobnija 1955. godina.
U vrijeme zestokog sukoba
drzave i crkve u Argentini Pa
velid se istice u napadima na
"hrvatski kler" koji mu je u to
doba wet opasan protivnik.
Kad je Peron pao, njegovl
protivnid izvlace joi jednu kar-t- u
protiv njega, ne bai suviie
vrijednu, ali ipak korisnu u
igri. Peronisticki je rezim bio
profaiisti£ki. Da nije, kazu nje-go- vi
protivnid, ne bi bio drzao
u Argentini jednog Antu Pave-lic- a
koji je kriv za smrt osam
stotina tisuia zena, ljudi i dje-c- e
u Jugoslaviji.
Rafali argentinske sedme si-l- e
po petama Ante Pavelica
odjeknuli su u Spanjolskoj ate
nego igdje drugdje. Zasluga je
to novog buntovnika koji se
otvoreno pojavio na sceni. Ne-kadai- nji
najvjerniji medju vjer-nim- a,
nekadainji "biE bozji" u
Pavelidevim rukama, Maki Lu
burif, otvoreno se digao protiv
svog poglavnika. Njih su dvo-Jic- a,
dodule, ved rafovali me-djusobn- o.
Ali samo u posljed-nj- e
vrijeme i samo fajno.
Maks je, naime, u Jpanjot-sko- j
izdavao neki svoj list "Dri-nu- ",
financiran uglavnom pof-poro- m
raznih emigrontskih gru-pa,
sve od Ausfralije do Sjed.
Drzava. Dinar do dinara mili-jun- !
Paveltd je zatrazio svoj dio
u toj novcanoj masi. Ali po
onoj: "Ako smo brada, kese
nam niu sestre!" Luburid je
glatko odbio taj Poglavnikov
zahtjev. Nasao je obrazloze-nje- :
treba osigurati izlaienje
"Drine", platiti "naJelnika sto--
iera" Purida, pa fra Branka J
i
Mato Rajkovic
Marida jednog od glavnih ured-nika
lista, a tu su i razna puto-vanj- a.
Zloj krvi izmedju Maksa
i iefa osobito je pridonio spo-razum
Pavelid-Stojadinovi- d. Na
toj krpi papira nista se, naime,
ne kaze o bududoj granici iz-medju
Hrvatske i Srbije. A Lu-burid
izridito hode da to bude
na Drinl. 'Naie je ime nai pro-gram
a zovemo se Drina", ka-ze
on. Zato je strpljivo cekao
priliku za javni obracun sa svo-ji- m
biviim iefom. A ito je ce-kao,
to je i docekao. Kad se
Pavelid nasao u izgubljenoj po-zic- iji
u Argentini, Maks je od-ma- h,
uz pomod adjutanta Sred-k- a
Rovera, poslao pismo nekim
izbjeglidkim skupinama u ko-ji- ma
kritizira Pavelida, te uz to
smatra da je poglavnik sada u
takvom polozaju da viie ne
moze obavljati ulogu iefa emi-gracije,
pa je najbolje odrediti
mu nasljednika. Makar I pri-vremen- o.
A koga de drugoga
ako ne njega, Maksa Luburida,
"Drinjanina".
No, Pavelid se nije dao. Sto-vii- e,
odludio je da uhvati bika
za rogove. Jednom okruznicom
obavjeitava sve vjerne da je
Luburida i Rovera razrijeiio nji-hov- ih
polozaja i dinova, te je
sada Andrija Hid [edini predsta-vni- k
ustaia u Evropi.
Kako ni Luburid nije bio repa
bez korijena na zarasloj emi-grantsk- oj
livadi, imao je uosta-lo- m
potporu kleroustaia, ma-kar
i s ledja, doilo je do nevl-djeno- g
dvoboja izmedju ustai-ko- g
iefa I njegova prvog po-modni-ka.
Bilo je jasno da u
dvoboju izmedju dva nepopu-stljiv- a
protivnika, uz to vjeita
nozu, nede sve ostati samo na
iakanju lecima i okruznicama,
nego de J krv potedi jednoga
dana. I potekla je, iz Pavelide-vi- h
ledja, u Jednom predgra-dj- u
Buenos Airesa 1956. godi-ne.
Sa dva metka u ledjima
poglavnik se, doduie, izvukao,
ali s neizljedivim posljedicama.
Citav skandal pukao je u jav-nost- i,
i argentinska policija ni-je
viie mogla kriti istinu da
Ante Pavelid stvarno boravi na
tlu njezine jurisdikcije.
Nije bilo druge nego da vo-dja
shvati kako sve ima kraj,
pa i njegova argentinska idila
1 kako iiroka i velika Latinska
Amerika moze postati tijesna
dovjeku kojega gone i prijatelji
I neprijatelji. Zato ne gubi vri-jeme
u razmiiljanju, nego uzi-m- a
zalet I zmurke se odluduje
na veliki skok preko Atlantika.
U Spanjolsku. No, iako Franco
nije nikad zazirao od svojih
faiistidkih prijatelja iz minulo-g- a
rata, ipak je znao ito je pre-vii- e,
pa je rekao da se Pavelidu
dopuifa ulazak u zemtju, ali
uz strogu obavezu da se nede
baviti politikom
Potkraj 1959. Pavelid Je umro
u Madridu, ali je njegovu smrt
centralna madridska irampa
uglavnom prelufjela.
Ustaiki je poglavica bio na
svoj naJin jaki faktor nesloge
u izbjeglickim redovima. Pa
ipak, njegov silazak s pozor-nic- e,
zanimljivo, nije znacio po
vralak sloge, ved obratno, na
njegovu je grobu izraslo joi
oJtrije trnje novih sukoba me-dju
emigrantima. Rasulo je joi
i ubrzano.
Mnoge su izbjeglice napuita-l- e
politiku i u bitki za svakidai-nj- i
zivot povedavali su se redo-v- i
ekonomske emigracije. Pro
cesija onih koji su se vradali u
domovinu nije se nikad ni pre-kida- la.
Osim toga, neke su ko-lovodje
digle ruke od svega
zbog starosti ili bolesti.
BIRTASICA KAO SEP
Poslije Pavelideve smrti nje-gova
supruga Mara objeloda
nila je njegov testament, naj-prije
jedan, pa drugi, pa tredi.
Koji je pravi, pitali su se mno-gi- .
Na to nije znao odgovoriti
ni jedan emigrantski struenjak.
Sve je to poniklo u glavi go-spod- je
Mare, zakljucili su mno-gi- .
Sve je to izmiiljeno, gala-mi- li
su Luburid i Jelid.
O cemu je rijec? U torn je
testamentu Pavelicevim nasljed
nikom imenovan nitko drug!
ved neki doktor Stjepan Hefer.
Unaprijedjeni su i poneki nje-gov!
prijatelji. Tako je na deto
najbrojnije izbjeglidke skupine,
takozvanog HOP-a- , dosao do-vj- ek
kojega nije respektirao nl
jedan ustaiki glaveiina. Pogo
tovu Luburid.
Da bi im se svima oduzio
Hefer je iefom HOP-- a u Zap.
Njemackoj imenovao nikog dru-go- g
nego polupismenu "birta-iicu- "
Lucu Rukavinu iz Minhe-na- .
Oko Luce se grupiraju Ante
Vukid, Mile Rukavina i Josip
Vlaho. Glavni joj je savjetnik
pop Stjepan Kukolja. Protiv nje
su Luburid i Jelid.
Netko je negdje rekao da
"emigrantsku politiku oduvijek
prati neko irealno obiljeije".
Pogledajmo samo te titulei
"ief HOP-- a za Evropu", lef
"V. zbora za Evropu i Bliskl
isfok", "zapovjednik zone A I
B za Zap. Njemadku". A iza
svega toga stoje grupe od de-seta- k
ljudi i kakva krema kao
sastajaliite. Uz mnoge dinioce
koji su dezintegrirali emigraciju
NDH, atomizirali njezine redo
ve i doveli je do tragidne ne-m- odi
vazni su joi i ovi:
Emigracija NDH nasfala
je kao ostatak razbijene i po
razene vojske opresije morai-ne,
maferijalne i politicke. Izba-den- a
iz zemlje snagom narod-no- g
otpora, ta vojska faiistid-ko- g
nasilja vidi kasnije samu
sebe kao produzetak novoga
"politidkog" ofpora Znadilo je
Poznati pobornik popovsko-ustalk- e
"hrvatske polifike" Dragutin (Charles)
Kamber u dikaikoj "Daniti" od 17. mar-t- a
poziva "prijotelje" popa Krunoslava
Draganovida da prestanu mlatiti praznu
slamu i da se pomire s moguenoicu da
se on dobrovoljno povratio u Jugoslavi-ju.
Kamber smatra da bi trebalo ozbilj
nije tretirati "poruke" koje Droganovid
ialje tim "prijafeljima" i dali mu vreme-na
da pokaie ito mu je namjera.
Kamber na kraju kale: "Draganovid
ialj? nama poruke I mi o njima mislimo,
pa ja lelim (i nadam se, da to nije samo
u moje osobne ime) poslati i njemu jed-nu
oibiljnu poruku: Krunoslave, Ti se
ottto nastojii spasiti na liniji popuitanja.
to ni manje ni vise nego vje
sno stall naglavice i svljet pro
matrati dalje u sasvim izokre
nutoj slid.
O Odatle i njezina zabluda
o vlastitoj medjunarodnoj рог1
ciji. Povremeno "korisna" u po
jedinim antikomunisfickim is-pad- ima
u hladnom rafu i u sit
nim racunicama iste vrsfe, nje
zine su vodje sasvim zabora
vile da je emigracija NDH kao
cjelina i posebnost u global
nim protukomunistickim piano
vima sasvim beskorisna i do
slovce neupotrebljiva.
Zaboravivsi tu bitnu di
njenicu, emigrantske kolovodje
kratkovidne i s naocalima na
zatiljku sasvim su krivo u Va
tikanu godinama gledale Vati
kan krizarskih ratova, a u Zap.
Njemackoj, Hitlerov Tredi Reich.
Okrenuti proilosti, emi-grant'!
NDH ostali su tamo kao
ukopani. Sve do dana danai-nje- g
oni nisu mogli stvoriti nl
neki program ni cilj, dak ni na
papiru. Macekovce je ved odav
na pregazilo vrijeme zajedno s
njihovim programom i idejama.
A ustase? Oni takvo neito nisu
ni imali. Nemaju ni pojma ito
je politidki i socijalni program
i cemu bi to zapravo sluzilo.
Naudeni u toku rata na ulogu
papige koja je bez prestanka
i bez imalo maite ponavljala
parole iz Rima i Berlina, oni su
se u susretu sa zapadnim svi-jeto- m
i demokracijom potpuno
izgubili.
Jedino im je ostalo da se
uhvate i drze nacionalistidkog
"samohrvatstva" kao uroplje-ni- k
slamke. Novo izdanje "NDH
1941", u kojem bi oni imali
vlast i ponovili svoje metode,
revaniirali se svima i svakome,
to je to njihovo "samohrvat
stvo". Kako bi ta NDH izgleda-l- a
izvana, zato ih ne boli gla
va, kao ito nije boljela nl nji
hova nekadainjeg vodju Antu
Pavelida.
Ono na demu cvrsto stoje, od
cega ne odstupaju i ito im je
sasvim jasno, jeste njihova
mrznja protiv Srba. Toliko sli
jepa mrznja da vjeruju kako
i hrvatski narod dijeli njihove
osjedaje. Odito je da su mno-g- o
toga zaboravili i da su veo-m- a
malo ili gofovo niita 8 tall.
Tamo joi prije detrdeset I se
dam godina izrekao je Ante
Trumbid misao koja najtadnlje
Izrazava ono ito je stvarno
uvijek posfojalo izmedju Hrva
ta i Srba. Pred Usfavotvornom
skupitinom u Beogradu 1921,
u svojem poduzem govoru,
Trumbid je doslovno rekao-- .
"U narodu ne postoji srpsko
hrvatski spor, n! u plemenskom
nl u vjerskom pogledu. Spor
hrvatsko-srpi- ki stvara se vjei- -
(Nastavak na st. 5)
Kamberovo strahovanje
Pazi — popuitanje je skliska nizbrdica
I dovjek se mole lako otisnuti, dokle ne
bi htio. Mi demo bdjeti nad Tvojom sud
binom i nastojati da ti pomognemo dok-go- d
popuitanje ne bi doilo do granice
izdaje, pa makar to rvanje trajalo do
smrti. Medjutim, ne varaj se n? jednog
dasa! Ima linija, gdje morai redi: neka
ide glava, ali dalje ne popuitam! Jer
izdai li i pozovei li joi koga na izdaju,
mi bismo te zaboravili i prebrisali, kao
da Te nikada nije bilo".
Da li bi Kamber tako piiao ako bi
imao povjerenja v Draganovida?
Sta Draganovid mole odekivati od
akvih "prijatelja"?