| Note |
OCR Text: n
!
i
41
STRANA 3 — Jedinstvo. 22. marta. 1968.
CEMU I
Kako je nasim ifitaocima poznato, u Torontu postoji hrvatski
radio sal "Zvuci Hrvatske", kojim rukovodi Ivica Loncarid. Lonca-rid
je nedavno dopremio iz Jugoslavije grupu pjevaca, a podet-ko- m
maja dopremit de jos jednu. Cemu to sluzi?
kulturnih potreba doseljenih Hrvata? Pravljenje dolara?
Sigurno. Mi nemamo nisla protiv. All i za politidke svrhe:
podjarivanje hrvatskog nacionalizma i raspirivanje mrznje me-d-ju
pripadnicima raznih naroda Jugoslavije, prvenstvo Hrvata
i Srba, zatim za borbu protiv Jugoslavije i razbijanje napred-ni- h
ameriJEkih Hrvata.
Drzimo da so to moze uoditi i u materijalu kojega dono-$im- o
na ovoj stranici: izvjeltajima o Loncaridevu radio programu
proSIe nedjelje ! nedavnom koncertu u Hamiltonu.
sto je гесепо иа
salu prosle
Jedan ditaoc iz Toronto re-kordi- rao
je na magnetofonu
program Londandevog hrvat-skog
radio sata u proSlu ne-djel- ju
(17. marta) i poslao "Je-dinsfv- u"
s napomenom da bi
bilo korisno da se objavi i jav-no- sf
upozna sa politidkom sfra-no- m
tog programa. Citajte:
Londarid:
Danas o studiu imamo dra
gog gosfa i dobrog prijatelja
Iz Hamiltona, gospodina Antu
Miletida, kojl je toliko puno na
pravio, za uspjeh naSeg pro
Stag koncerta.
Miletid:
Da, da, ali nije bio sam, jer
Ante Miletid ima mnogo dobrih
prijatelja oko sebe, kojl su se
svi Iskazali kao dobri Hrvatl,
kao dobri prijatelji hrvatske
umjernosri i kulture i kao Sto je
Viki rekao: naSa politika je
hrvatska rijed I pjesma.
Loncarid:
Dobro nam doSli Iz Hamil-tona!
Miletid:
Hvala vam, samo a bih htio
zahvaliti dragim supruzima
londarid na toj prilicl I jedno-sfav- no
kazati, kako nije potre-bn- o da veliki ljudi sarno prida-j- u,
nego i mali ljudi mogu ne-Sf- o
napraviti.
Zatim su londaridi pobrkali
redojljed programa I dok su se
snaSli, upada Miletid.
Miletid:
Well, ostali su bez rijedi, sad
du neSto ja redi. Uglavnqm
drag! ako nas
dujete tamo, kalu dq je ova
stanica dosta slabo u Hamil-tonu.
Nadamo se da imate do-bro
good time. Well, jeste do-S-li
do rijedi?
Nq primjedbu o pjesmi Kar-lovc- u
Miletid upada u rijed.
Miletif:
Pjesma Karlovcu, well na-du- li
smo da u Hamiltonu ne-m- a
uopde Hrvata, samo Karlov-can- i,
red daki, Draganidakl,
dedki to je vaSa pjesma isto
O. K.
NeSto kasnije Londarjd na-javlj- uje dolazak nove grupe
pjevada Iz Jugoslavije.
Loncarid:
Dragi sluSaoci, sigurno (oS
pamtite nase koncerte sa Ivom
Robidem i grupom. Evo joS jed-no- g
pjevada, koji de nas posje-tit- i
to je DuSko Dandov, Sa fet
Tisovid, Ismet Alabjegovid, Ser-ba- n,
najpoznatiji harmonikai
iz Sarajevo i joi jedna pjeva-dic- a,
koja se zove Beti Jurko-vi- d,
sigurno poznata svima, po-geto- vo
Zagrepdanima. Gospo-di- n
Miletid, sto vi mislife o ovim
kontertima i o ovoj grupi?
Miletid:
WeJI, mnogo miJJjenja ima,
ugtevnom ja mislim da je zvuk
hfvatske pjesme i rijedi. Sale
I veselje, koe se tako izvorno
i ongmatno moze samo u
ШШ 'rMttti Л
El f
- v 0
S L U 2 ?
Zadovolja-vanj- u
Hamiltondani,
Loncaricevu radio
nedjelje
Hrvatskoi, maticnoj Hrvatskoj
stvarati. Siguran sam da na-ma
ovdje u emigraciji u iselje-niitv- u,
u proganstvu, donijeti
mnogo dasaka radosti, pribli-zi- ti
nas domovini, koja je sa-mo
jedna. Ovo nam je nova
domovina, na neki nadin nas
oiivjeti u narodnom hrvatskom
duhu i dati nam snage da de-ka- mo
povratak u oslobodjenu
Hrvatsku. (Nas naglasak, "J"}.
Londarid:
Ovo su pjevaci koji de doll
u maju, to jest petog maja te
biti koncert u Torontu.
Miletid: .
I nadajmo se da demo u Ha-miltonu
ih takodjer dobro do-deka- ti.
Slijedi objava o proslavl 12
godiSnjice Hrvatskog Narodnog
Doma u Torontu, na koju do-la- zi
Dr. Juraj Krnjevic Iz Lon-don- a.
Lonc'aric:
A sada gospodin Miletid,
kad ste ved doSli iz Hamiltona,
drago nam Sto ste nas posje-tili- ,
na ovom programu, da du-jem- o
neSto o naSim Hrvatima
u Hamiltonu. Ima li neSto no-vog- ?
Mileli(f:
Well, Sta ima novoga, uglav-nom
joS uvijek smo u nekom
raspolozenju nakon fog koncer-ta.
To nam je stvarno bio do-zivlj- aj,
mnogima, stotinama. U
dvoranu, koja po propisu smije
drzati samo pet stotina i pede-se- t
posjetilaca i toliko na po-det- ku
bilo samo i stolica, nati
skalo se je oko osam stotina
ljudi. Osam stotina, ha. I Sta
kad neko kale, opromna vedi
na Hrvata, bjla je to eto cisa
hrvatska priredba. Na a]voranu
smo Izvjesili hravfsku zastavu,
kupio sam je joS iz San Pedra,
joS proSle godine iz Americ"ko
Hrvatskog Kluba. I by the way
gospodine Loncarid, on! su me
neku veder zvali na telefon i re-k- li
su da im se javite, kad
ponovo dodju naii hrvatski
umjenici, da moraju do£i u Ka-liforni- ju.
Kazu ovako, Ivan Zit-kovi- d,
jedan Bosanac i Hrvqt iz
DrniSa, kaze moraju dodi da
im pomognu razbit Jugoslo-vjanstv- o
starih dalmatinskih
mornara, starih doseljenika, ne-k- a
vide Sto Hrvatska moze pro-izve- sf.
OSVJESTI
Slucojrvo doSao do ru-ke
list "NaSa Nada", u kome
se nalazi pismo naSeg dobro
poznatog Franje pod naslo-vo- m
"Neopisivo je moje vese-lje".
Zodudio sam se kad sam
vidio da Franjo danai klide
"Za dom spremnil" Znam da
ie bio pretplatnik "Jedmstva",
е"зк 0 i odbo a S'ampe, a u
'IfH ) m OINSTVO UNIT
PublnhHb' ruj&saFrridOara.ridiIann Serbro-uCrtoa.tiias- nho-- s 4"3 QuoSnloSrntrieafn Wlantguoaei,
Tofente 2--B. Ontorto. Canada, telephone 363-1W- 2 5bAWirtfttEMpd4fittocooerd Sraatiet.p.-hS-eeneSm8 UdCDtotpCtcel,rat.yBeuaMeriaa.Uee.UeSAPMoeatanndaOglteoicrteheIrraDnceoptuSn,tltmrOlaeeti.tav19a.00.
ard lor parment oi pottage In cah
ocs govo 0-- 0 p 0 0t гжуггхгглуглгЈхггггжхЈ1ожлллг-Л- а
sve
de
de
je
je
mi
mi je
№
вт-г- у and
Sime Vukovjev o nama
Sim Vukovjev iz Hamiltona
poslao nam je svoj izvjeStaj o
koncertu Iva Robica, Elvire Vo-t- a,
Rade Mladenovica i Viki
Glovockog u Hamiltonu, vz po-prat- no
pismo uredniku, koje
glasi:
Druze MioSicu:
Ne vjerujem da del te usu-di-ti
obavjestiti publiku o stvar-nos- ti
koju sam opisao u svom
osvrtu na zabavnu vecer u Ha-miltonu.
Saljem ti viSe zato da
proditaS, a onda, kada se Ides
vidjefi idudeg jutra, pogledaj u
zrcalo i pitaj se, kakav sve mo-ra
biti monster koji moze biti
ovakav izdajnik rodne si gru-de- ?l
Zar nisfa viSe hrvatskog u
tebi nema? Zar niSta od realiz-m- a,
najvede vrline markslsfa,
ne osjedaS?
Pred deset godina, rekoh
gluhima, da se pripremamo za
novo doba — koje je tul (Po-gledaj
svoj clanak u "Jedin-stvu- "
proSli broj — "Kulfura i
politika"). Robid, Voda, Glovac-k- i,
Mladenovid — u ovo doba,
doba Hrvatskog preporoda II,
nebi mogli dodi na poziv svih
koji ne govore hrvatskim jezi-ko- ml
Tvoj glas (u clanku) je vapaj
osamljena u pustinjl.
Cuh da hodete "reorganizira- -
ti" SJK — iako malo I
kasnol Dodi iv, kada to bude,
ako bude javni skup, i joS jed-no- m
redem — neznate Sto ra-dit- e.
Rekoh ved davno — imamo
sve-slavens- ku organizadju —
trebamo hrvatsku organizadju
— a ne ni jugo — ni juzno-slavensk- ul
Da, dok budem ziv, ostavit
du vam Srbe, a ni jednog Hrva-ta
koji zna ko mu glavu nosl.
Predajte im sve naSe kulturno
blago — Hrvatska de vas se
sjedati.
Vukovjev izvjeStaj pod na-slov- om
"Sa koncerta u Hamil-tonu
— 'Ne dete nas, nikad
nas nedete. . ." glasi:
U nedjelju, 3 ozujka, u trl sa-ta
popodne, Ukrainska Dvora-n- a,
"Kenilworth Banket Cen-ter",
na 241 Kenilworth Ave.,
North, bila je dupkom puna,
a prisoblje [e joi k tome bilo
ispunjeno onima kojl nijesu
imali mjesta. A. Miletid je za-mol- io
prisutne da se strpe dok
nqbave joS 150 stolica; (nasta-l- o
je premjeStanje stolica da se
udini viSe mjesta). Posjet je bio,
po mojlm informacijama, okolo
tisude stuSalaca.
Okolo fetvrte ure, gosp. Mi-letid
je najavio podetak Kon-certa,
kratkim govorom, a on-da
je predao mikrofon svojoj
sestri, 'Mariji, udanoj JurSid, ra-ni- je
iz Hamiltona, a sada Iz
Toronto. Ona je u kratkim crta-m- a
predstavila naSe goste iz
svima nam omiljelog Zagreba,
grada u kojem se je rodila i
odgojila,- - grada u dijem je Sve-udiliSt- u,
na fakultetu za Lijepu
"Politici" je pisao protiv usta-S- a
i detnika, a dini mi se da je
od ustaSa jednom bio fizidki
Sta mu se dogo-dilo- ?
Pitam Sta je sa
Franjom. Pridoju mi da se pro-mjeni- o
kod je od oca dobio pi-smo
da su mu kod kude otje-ral- i
kravu za porez. Mozda je
istina a mozda nije. U svakom
sludaju, Franjo se razljutio i
protestuje odlaskom medju
ustaie. Ja mislim, Franjo, da si
ti udio u Skoli da se porez p4a-d- a
i cam i kralju, i paSi i sulta- -
umjefnost, -- razvila svoj prirod-n- i
dor, da bi sada vijestom ru-ko- m
crtala prirodne Ijepote, a-rol- iki
folklor, i scene iz nase
slavne povijesti. U njoj de se
zauvijek zadrzati boemska ro-mantl- ka;
u njoj Isetjena Hrvat-ska
ima joS jednog svog umjet-nik- a.
Prvi je nastupio Viki Glovac-ki- ,
"Zagorec", odjeven u no-rodn- oj
noinji; Viki, prvo pje-sni- k,
a onda — bog ti ga znao
zaito? — komedljaS. . . Evo
njegove poeme s kojom je na-stupio:
POZDRAV IZ DOMOVINE
Sestre moje droge,
Brado moja mikt:
Kad ruke bi mi bite
Ko ogromna krila,
Zagrlio bih sve vas,
Sve vas, moje ljude
U ime Starog kroja,
U ime rodne grude.
O, kad bi to site
Govorlti znalo,
Svima bi vam reklo
Da j' previSe malo
Da u njeg stanu
Sve one dobre zelje,
Sve sne suze,
Pozdravl, veselje
Sto HRVATSKA vam Salje. . .
Od silnog uzbudjenja
Ja tesko zborim dalje;
I tu, tu. . . vjerujte,
Sve me neSto gulf;
I nekako, nekako dudno
Meni je prl duSI
Od srede, veselja
5to medju bradom stojlm,
Sto govore jezikom
Hrvatskim mojim!
Zagord, Bosand,
Like vrle slnd;
Slavond, Hercegovd,
Vedri Dalmatindj
Medjimurd, Bunjevd,
Vi tamo iz Srema;
Istrani i GoranI:
Tu razlike nemal
Sve vas ista mis'o,
Jezik, vjera spaja,
Makar ste daleko
Od rodnoga krajal . . .
Ta J ja se, eto,
Iskreno ponoslm
Sto hrvatsko srce
U grudima nosim! . . .
Obidaj je kod nas
U goste kad pqdjeS,
Bez poklona, praznih ruku
Nikad da ne dodjeS. . .
Ova gruda zemlje
Ju na dlanu mojem,
Nafopljena je krvlju,
Suzama 1 znojem. . .
To poklon vam je, brado,
Zagorskog seljaka ,
Iz kojeg su navek
Delali bedaka. . .
On mudi se rpdi
K'o nekad, I dalje:
U ovoj grudi zemlje
Vam, samog sebe Salje!
SEf FRANJO
napodnut.
poznonike
A ovaj suh! kamen,
Tu, u mojoj rucl.
nu, pa ako nisi imao pare, oti-Sl- a
je 1 sestra kao robinja a ne
samo krava i kuda. ProbaJ ti u
Kanadi da ne platiS porez, pa
deS vidjeti Sto de biti — ode I
auto i kuda. Uostoiom, zaSto
nisi ocu poslao dolara da ptati
porez?
Smirl se Franje. Uhvatita te
"bfade" dok si bio ljut pa te
okredu oko malog prsta a ti to
ne vidiS. Kakav si ti ustala?
TI partizamko dijete! Gledaj od
dega iiviS i Sta ti je bududnost,
a ostavi se ortoga Sto izumire.
Tvoj znanac
Sta vi mislite o pitanjima koja diskusiraju pojedini dopisni
ci na ovoj stranici? Sta mislite o ostalim pojavama medju na-
Sim narodom u ovoj zemlji?
i koncertu u
Jos jedan je svjedok
Cov' jekovoj mud:
Nase Hercegovine
To sitni je komadid:
O, dot' ga se sjedaS
Kad ti bio mladid?!
To poklon vam je kria,
Wora i planina,-T- o
vam, eto, Iqlje
NaSa Oomovinal
Sestre moje drage,
Brado moja mila:
Nek' vat uvijek ouva
Hrvatlca Vila,--I
neka vas sreda
U iivotu prctii
Oj volim vas, volim Sve, brado HRVATII
Aplauzi rasplakane razdra-gon- e
publike prekidali su Vikia
na svakoj stand, aplauzi ka-kov- e
samo narodni pjesnik,
onaj koji iz svoje velike duSe
govori duSi naroda, moze da
polenje.)
Infrumenti zobavnog orke
stra "Zagreb" (iz Toronto) za-svir- ali
su "Lijepu NaSu. . ."
prije nego se aplauz stiSao, I
tlsudu je grla pjevalo Himnu
mlra, Himnu ljubavi Hrvata za
svoju Lijepu Domovinu!
Zatim je nastupio Rade Mla-denovid.
Sto da kazemo o Radi Mia-denovid- u?
Ima li joS Hrvatice
ill Hrvata, ma koliko daleko od
Domovine, koji se ne sjeda, i u
duSI ne budi, kada cuje ime
Petra Preradovida?! Preradovi-6- a
iz pjesama "Putnik" i ". . .
O Jeziku"; Preradovida, — o
porijeklu i vjeri da mi ne go
vorimo — rodjena u Hrvatskoj,
dok sluSamo kako divno u sti-h- u
pjeva na slavu rodjene mu
Domovine, jezikom, njegovim
i nasim, milozvukim Hrvatskim
jezikom!
Rade Mladenovid (oprostite,
mijeSa mi se u glavi, moje ga
uSi duju kao Preradovida) —
i
Citajudi dlanke Vukadinovida
i Vidovida vidio sam da se
oni iele oduprijeti barem pu-ter- n
Stampe onome Sto razbija
i onome Sto potkopava dobre
odnose.
Ja sam bio svjedok slidnih
govorancija u vezi sa naSim
poznatim umjetnicima, koji su
ovdje dali nekoliko koncerata,
ali snaga zdravog dovjedjeg
umq to ne osjeti smatrajudi te
rijedi zastarjelim i propalim.
U drugom dijelu ovoga pi-sm- a
zamjeram gore navede-ni- m
da se nisu izjasnili onako
kako bi im destitali Jugoslave-- nj
"vonblakovci" ovdje u Ka-nadi,
mislim na one koji su za
svoju zemjju spremni 2rtvovati
svoje iivote da bi saduvali ono
Sto su nama, zrtvujudi svoje
zivote, darovali naSi odevi.
Dajudi ove rijedi za ditaoce
"Jedinstva" mislim da nije po-tfeb- no
naglaSavati da li sam
Sftrfn ili Hrvat, tko je koga ubi-ja- o
u ratu (znajudi da ni jedni
ni drug! nisu milovali) i tko da-nas
provodi prljavu rabofu (na-mamljuj- udi
time zeleni dolar u
svoj mlin) baS po ovom pitanju
su se za mene ogrijeSili a na-rodi- to
drug D. V. koji kaze: "Vi-di- m
da ovdje ima nekih grupa
koje se nazivaju ustaSkim".
Redenka je na mjestu i isprav-na- ,
ali ne i potpuno dovrSena,
jer u Hamiltonu ima i "detrvid-kih- "
grupa. Ne vjerujem da za
izraz "defnik" nije duo. S ovim
nisam htjeo da opravdam po-stup- ke
jednih i drugih, nego ih
osudjujem (detnike i usfase), sve
one koji naSu domovinu kleve-c- o,
kao da i njihoi rodite4ji
nisu tomo, koji vrijedfoju naj-viS- e
rukovodstvo, koo da njlh
i sve nas nisu ostobodili is pod
krutog faSizma.
Hamiltonu
sin je oca, koji je doselio u Sa-rajevo
iz susjedne Srbije, i maj-k- e
bosanske Hrvatice. . . i evo
ga, Simbol je mlade Hrvatske.
Cudno? Ta ovdje u Kanadi, ved
nakon par godina Srbi sebe
nazivaju Kanadjanima (i mi
Hrvati, takodjer). . . Mozda ri-jetk-ost,
ali Mladenovidi, i otoc
i sin, osjetili su se Hrvatima! To
mi, iseljenici moiemo i moramo
razumijeti!
Suze su takle brkatim stard-m- a
kada je Rade svojim div-ni- m
glasom pjevao iseljenidku
pjesmu, "Tebi Majko misli Ie-te- ",
na njegovu i nasem lije-po- m
hrvatskom jeziku. Na sva-koj
kitici, publika je pljeskom
pratila ovog naleg pjevada ko-ji
ne pjeva, ved poboino red-ti- ra
naSu divnu narodnu poe-zij-u.
Treda, defvrta. . . I konadno:
Visoki, vitki, srebrnoprosjed!
arhitekt, Rade Mladenovid svo-jim
obojenim, Oh dlvniml gla-som
zavapi: " B o s n o moja!..." Urnebes plje-sk- a,
poklika, tuznih uzdlsaja iz
tisudu grla ujedinilo se u naj-oduSevIje- niji
odazlv publike ko-ji
je ikada izazvao smrtnik. Mo-je
ogromne, klepaste uSi, joS
nikad nijesu dule tako jedin
stvenog, spontanog odaziva.
To viSe nije bila pjesma. . . to
je bila Suma svih ceznji hrvat
ske duSe, pjesmom izazvana.
To je bila molitva, jedina molit
va koju su Hrvati svih vjera I
uvjerenja u stanju moliti gla-sn- o,
svi zajednol Bogovl, svl
koliki bogovi, de sigurno biti
ljubomorni da jedan Narod Iju-b- l
jednu Ideju viSe nego sve
bogove skupa. I neka budu! ... I neka budu!
Ne zelim umanjiti popular-nos- t
Elvire Vode ni Ive Robida.
Publika ih je oduSevcljeno po
zdravila, i odarana sluSala. No,
ove vederi, rekao bih da se ra-dil- o
o dvjem carstvima: o car-stv- u
Nebeskom i o carstvu ze- -
M. Vukadmovid kaSEe da je
"ovo Kanada a ne Hrvat-ska.
. .", Sto ne odgovara nje-gov- oj
izjavi da je za bratstvo
i jedinstvo naroda Jugoslavije,
to zato Sto on kroz nekakvog
"satelita" usijanih glava vidi
Hrvatsku, a na Hrvate baca Ija-g- u
koju zasluzuju izvjesnl nje-go- vi
"sateliti". Neko de se upi-ta- ti
s kirn bi drug Vukadinovid
2elio bratstvo i jedinstvo ako
Hrvate mijeSa sa Njemcima.
Trebao je da kaze izrodi hrvat-skog
i srpskog naroda propo-vijedaj- u
i siju mrznju, potko-pavaj- u
odno-se,
pa bi onda sa pravom bili
dionki moje prve redenice ovog
pisma. PoSto je nama, a I red-m- o
naSim pjevadima izvor sred-stav- a
za zivot novae, ako smo
mi Ijubitelji muzike, mogli smo
komotno prisustvovati bez ob-zir- a
na razne prazne pride,
kao Sto je to i bilo a ne kritid-- ki
polemisat (polovidno).
Dragi zemljaci: Budimo svl-jes- ni
i ne zaboravimo ni jedan
trenutak ono u Sto nas (e na-stoj- ao
dovesti mucki plan fa-
Sizma u vjednu tamu, — budi-mo
zahvalni naSim predhod-nicim- a
koji su prolijevojudi svo-ju
krv i dajudi svoje zivote u
temelje nase donaSnje SFRJ!
Ne zaboravimo obaveze, du-vaj- mo
bratstvo i jedinstvo na-S- ih
naroda, savladojmo noj-prij- e
samog sebe, da postane-m- o
otporni prema negativnim
elementima, tako da nas na5a
domovina u svako doba prima
koo diste i neokoljane svoje sl-no- ve!
Potpomoiimo "Jedin-stvo"!
Srdooon pozdrav svima 'sto-mi5ljer5ci- ma!
YU4KL
Hamilton, Ont.
Osvrt na dopise Vukadinovica Vidovica
medjunacionalne
medjunacionalne
maljskom. Viki Qovacki 1 Rade
Mladenovid govorili su dusi
Hrvata, koja je s njima zaJedno
plakala, molila se, deznula. . .
a u ovako uzbudjenom stanju,
s ranjenim sreem Sto plade i
krvari za izgubljenim NASIM
Gosposvetskim poljem, Povije-sni- m
Duvnom, ove vederi nije
bila raspololena za carstvo ze-malj- sko,
za carstvo lake pje-sme
i veselja.
"Ne dete nas, nikad nas ne
dete. . ." root na kraju svoje
knjiiice, "Gosposvetsko polje",
slovenski pisac Prelihov Vo-ran- c.
"Ne dete nas, nikad nas ne
dete. . . prkosilo je tisudu Ijud-ski- h
umova, tisudu Hrvatica i
Hrvata Hamiltona ove jedln-stve- ne
vederi.
"Ne dete nas, nikad nas ne
tele. . ." tisudu godina je prko-si-o
I danas prkosi Hrvatski
Narod.
Nikad nas ne dete.
S. Vukovjev
Hamilton, Ont.
10 ozujka, 1968.
CRV I TOP
Historijskim slucajem oko!-nos- ti
jedan dio naSeg stanov-niStv- a
sa podrudja Jugoslavije
naseljava se u ovu zemlju
svindlera, pedlera I money-lender-- a
kao 1 poStenih ljudi
tako-reku- di joS od vremena
Djovanija Kabota. Struktura tih
doseljenika nije uvijek bila ci-s- ta
kao ni struktura onih koji
su se ved ovdje smatrali "sta
rosjediocima". Dakle, u svakom
zitu ima kukolja i "ujeo vuk
magare" sve do propasti neo
nadzma i godine 1945. I onih
dana poslije toga u kojima u
ovoj zemlji nadjose utodiSta oni
koji su po svemu jednaki psima
(osim po vjernosti — naravno)
jer kako bi inade mogli da bu-du
ono Sto su bili i da rade ono
Sto su radili kao ustaSe I detni
ci. Nalazedi ovo skroviSte tako
rekudi "preko-svijeta- " lole
zdrav razum bi se jednom
zauvijek manio dorava posla I
zlodinadkih djelatnosti, ali det-ni- ci
i ustaSe potvrdiSe joS jed-nom
da oni nisu ni blizu dega
Sto bi se moglo nazvati razum
a kamoli zdrav razum. I dan
danas Sacica ovih manijaka
zavodi nekoliko bolesnih bes-kidmenja- ka
dizudi dreku I pra
Sinu i to ne toliko u grizi so
vjesti (jer je nemaju) koliko Iz
razloga Sto su joS jedanput
"udareni mokrom darapom",
jer njihove zlodine u ovoj ze-mlji
niko nije "srdadno dode
kao" ved prezreo dok ih je ka-nads- ka
vlada nazvqla "bjednl-cim- a
drugog svjetskog rata" u
nodi da de se na tome djubrivi
dir zalijediti relativno brzo. Cif
se, istina, smanjio, ali je joi
uvijek dir na pludima kanad
skog druStvenog uredjenja ko-je
ovoj bandi mora dati veS
udarac od "mokre darape po
glavi", jer teror se ne uniStava
na "fin-nodin- "; ovdje se radi
o mentalnim degenerkima po
red svih ostalih osobina koje
se druStvenim degeneridma
normalno mogu pripisati u sva-ko
doba. Ja se slazem da se s
Topom ne puca na Crve (pa
makar to bili i detnidko-ustai- kl
crvi), ali se slazem da je crvl
ma mjesto na djubriltu.
J. V.
t0T0WZ0VX0t0~0~00-~0~0- &
CITAJTE I
51П1ТЕ
JEDINSTVO!
|
