| Note |
OCR Text: ч4
STRANA 4 — Jedinstvo, 26. Januara 1962.
Vijesti o potresu u Damaciji i Hercegovini TEZE OD SAMOG RATA
Dopisnik zagrebadkog "Vjesnika u srljedu" u
IzvjeStaJu iz Makarske (11. januara) kaze:
Bespomodnl osjedaj tisuda ljudl koji su zais-t- a
pukim sludajem prezlvjell ovaj peti protekll
dan tezl Je i od samog rata. Ako niste prezlvjell
potres, bill u plamenu pozara ill se naSH llcem
u lice sa stihijom pobjesnele vode, onda mozete
samo zakljuditi da Je to obidna elementarna ne-pogo- da.
Ono Sto se deSavalo 1 Sto se JoS uvljek
povremeno deSava kao tragidna repriza dogadja-J- a
kojl su zapodeli u nedjelju 7. Januara ravno
je svakom ratu s Jednom krupnom razlikom: ne-prljat- elj
Je nevidljiv, podmukao, napada onda
kad se najmanje odekuje. Dvlje velike gotovo ne-prekld- ne
serije potresa koje su zahvatile podruc-J- e
Makarskog prlmorja kao epicentra 1 rajona
kojl Je na najjadem udaru 1 podruCJe oko Ploda
1 kotara Moetar uniStile su za nepune trl minu-te
efektivnog trajanja ljudska staniSta 1 imovl-n- u
koju de sada trebati godinaraa 1 godinama
vradati u normalno stanje.
— Cini ml se kao da rat JoS traje — kaze
predsjednik Narodnog odbora Makarska Lovro
Kovadevid.
UIJEG ISPllCD KAMENIII LAVINA
Jo Je bio mrak. Sest satl i pet minuta. Net-k- o
Je u Zagrebu na seizmografskom aparatu na
ovo vrijeme JoS dodao cetiri sekunde. All nama
ovdje bilo Je to svejedno. NaSi satovl podivall su
na nodnim ormaricima 1 nitko nije imao vreme-n- a
da pogleda koliko je sati. Snazan udar nalik
na eksplozlju granate koja Je ispaljena negdje
lz sredlSta zemlje podigao Je sve zivo iz kreveta.
Makarani, ved pomalo umireni 1 oporavljenl od
potresa kojl se dogodio proSle nedjelje, zaspall
u svojim napuklim kucama s nadom da Je najr
gore proslo, skodili su sa svojih kreveta. Sto se
deSavalo u torn trenutku u stotlnama domova
Makarske i brojnih okolnih sela Sto su se kao
uplaSenl Spiljski golubovl sablll u podnozju ma-siv- a
Blokova moguce Je samo pretpostavltl. Po-navlj- alo
se isto osedanje, lstl trzaji 1 zamlranje.
i.-.ii- co Je bilo ljudi, a tu su deseci tisuda u pita-nj- u,
u manjoj ill vcdoj mjerl koji su isto proziv-ljaval- i?
Priroda Je upozorila u nedjelju, a sada
u detvrtak u ranim Jutarnjim satlma pred zoru
odludila se kao za deflnitlvan obradun. Topovski
udarac u ledja ill u petu, zavlsl da li Je tko sta-Ja- o
Hi lezao, smijenlla Je serija mltraljeskora-falni- h
sitnlh ali snaznlh udaraca. Vremena za
razmiSlJanJe nije bilo. Nitko nije brojio do tride-se- t.
Trideset sekundi bile su ravne vjednosti, one
vjednosti u kojoj se zlvotna nit tanji do mikron-ski- h
razmjera.
U trl vala ditavih trideset sekundi potres Js
kao zahuktala zvljer u kratklm predaslma uda-ra- o
sve J ace 1 Jade. Zgrada ho tela "Biokovo", ved
napukllh zldova pocela Je da se ljulja. Odjednom
smo se naSli kao na valovlma uzburkanog mora.
Otvorio sam prozor. U torn trenutku preklnulo
se elektricno osvjetljenje. Mradna 1 maglovlta
nod koja Je tmume oblake s Blokova spustlla
sve do mora uSunJala se 1 u sobu. Planlna Sto se
kao orluSina nadvila nad Makarskom odjednom
se pokrenula. Kamene lavine samo su se mogle
cuti. Grmljavina, bliska 1 neposredna, prijetila
Je svojom razornom modi. Iz uskih ulidica dopi-ral- o
Je zapomaganje i vrisak zena 1 djcce. Osje-daj- u
panike, nakon grmljavine koja Je poslije
trideset sekundi stala, prldruzio se zloslutni mir
1 nekakav vjctar koji se zakovltlao iznad uzne-miren- og
grada. Spustio se pljusak kISe ali su ri-Je- ci
nemOgude da oplSu takvih nekoliko minuta
1 sve Sto je poslije njih uslijedilo.
Upalio sam baterljsku lampu. Pukotlne na
stropu prilikom svakog udara Sirile su se 1 suza-val- e
kao da je zgrada u agonlji. U hodniku Jed-n- a
majka doziva ljude, moll malo svjetla. Hode
da obude djevojdlcu od tri godlne koja sjedl na
krevctu i ne shvada Sto se dogddja. Ne, zene, dje-c- a,
ncmodni i starci, nije to samo izraz sluzbe-ni- h
odluka koje su kasnije zbog njih uslijedlle:
sklonlti zene i djecu, to je vapijudi dug ljepotl
zlvljenja u ovom trenutku, to Je duSevna potre-b- a
Covjeka. Gledati kako Jedna majka, tresudi
se cljelim tijelom, izgubljeno trazi haljlnicu tro-godii- nje
kderkice, kako bespomodno Slri ruke i
vide za pomod, kako prl svakom novom udaru
potresa skade na krevet da bi svojim grudlma
zaStitila golo krhko 1 minljaturno tijelo bududeg
dovjeka, podsticaj je za hrabrost kojoj ne treba
priznanja. Potrdala je niza stepenice vukudl za
sobom jcdnu dcku 1 nckakve krpe. Moj kolega i
J a zgrabili smo mail madrac i potrdali za njom
na rivu.
2ivot tog trenutka nije trazlo radostl nlti Je
bezbrlznost bila u dostupnoj bllzini. 2ivot je tra-zlo
samo malo svjetlosti, ona donosi olakSanJe,
smlrenje, sigurnost pred nevidljivim gorostasom
Sto se tamo negdje u mraku planlne zaustavio.
Da 11 zauvijek ill samo za trenutak da Jurne JoJ
Jadom snagom 1 dokrajdl ono Sto Je prljetnjama
zapodeo. I evo JoS se nije nl razdanllo a novi u-da- rac
1 nova grmljavina s planlne i iz podzem-lj- a
najavljuju nove orgije. Kako Je dovjek malen
kad je nemodanl A iiikada nije toliko malen i
nemodan kao u ovim trenucima kad se njegovo
rodno tlo za koje Je glnuo u ratovima, koje je
svojim trudom 1 znojem gradio savijajudl ognjiS-t-e
u cvjetnoj MakarskoJ, kad se ono podne tresti,
kad pucaju zgrade, kad se ljulja rlva, a more po-kred- e.
Makarska. Kakav kontrast od onih sundanlh
ljetnjih dana na pla2ama tamo lza svetog Petra
111 Setrtje u tihom svitanju uz rlvu koja je sada
puna deruti. Mrak nikako da ode. Konture ljudi
sa sveznjevima pod rukom ill na glavl Idu, pom-Jera- ju
se s Jedne klupe na drugu, kao da u kre-tan- ju
vide nekakvo malo olakSanJe, neku dudnu
ifru koja prati nerazuman osjedaj da je bolje
maknutl se s ovog mjesta na ono, Jer Je ovo sl-gur- nlje
od onog, iako svatko zna da nigdje nije
slgurno. Drugl udarac pola sata nakon prvog ie-to- ko
potreea Makarsku. Cuju se vriskovi zena.
Oni u povukli za sobom 1 plad djece i nekakvu
viku mulkaraca koja tako beemlsleno odjekuje
u mraku.
Najsad je svanulo. I ljudima je odlaknulo
Cckanjc na cvakuaciju na kiSI
iako Je sve ostalo isto, sve prijetede i napeto. Ob-la- k
Je postao opet oblakom, zemlja je poprlmila
svoje forme, a Ilea su bliza, slgurnije se poznaje
strah na tudjem lieu. Uplovio je bljell putnidk
brod u luku. NJegova prisutnost donosi novo sml-renje,
novu viziju mira. Ali su Ilea na brodu ta-kod- jer uplaSena.
— Bill smo jednu milju do obale u pravcu Ig-ra- na
— kaze momar — u trenutku potresa dl-ni- lo nam se da se brod svom snagom zaletio na
podvodnl greben.
Dublne mora nisu prepreka potresu. Valovi su
prenosili vibracije i trupina broda osjedala Je po- tres kao da Je gadjaju kamenjem po gvozdenlm
oplatama. Brod Je pristao, spaslladka meta mno-gi- m stanovniclma. Ispunjen do posljednjeg mjes-t- a,
on je ipak ostao da deka. Cltav sat dekao je da
prlml JoS sedamnaest putnika koje su na nosilima
prenijeli iz demollrane bolnice
Onda se medju stanovniclma pronijela Jedna
rijed koja Je imala ohrabrujudi prizvuk, koja Je
pokazala Jedan put — evakuaclja. Ona Je poznata
ljudima ovog kraja JoS lz vremena rata. Ona zna-- di
napuStanJe domova, rastanak s ognjiStem, tugu
koja se proteze u beskraj, all 1 lzlaz Iz situaclje i
osjedaj da netko misli na sve. Iako Je svanulo, nad
Makarskom su ostali tamni oblaci.
U KAND2AMA BIOKOVSKOG KOLOSA
Automobil Je, drndajudl dotrajallm federl-m- a,
krenuo u planinu. Neugodan osjedaj savladju-J- e
samo zelja da se Sto prije stlgne na popriSte
najtezeg orgijanja prirode. Kamenltim drumom
kojl vodi do Ploda uspinje se crni "Opel" lzazivad-- ki okrenut prema planinl koja zloslutno Sutl. NJe-zl- ni stjenoviti obroncl lzranjeni su zutlm brazgo-tnam- a,
kao da je nekakav kolos grebao svojim
kandzama po tijelu grdoslje. Nekada pltoml vi-nogr- adi s tipidnlm kamenltim terasama lezall su
rasutih zldova. Nekakvo nestaSno dijete poslije i-- gre koja mu Je dosadila poruSilo je male kamene
zidove, zbrljalo Jedan uredjen vrtid i pobjeglo. All
se izmedju gorostosa 1 djeteta protezala stvarnost
potresnog Jutra. Ulazimo u zaselak Marinovidi. Is-pr- ed
prve kude nakrivljena tabla: PODGORA. Za
nas danas to nije obidno ime. To Je hlstorija ro-dje- nja
bljele kape sa dvlje erne trake. Kolijevka
mornarice. Zar Je ona morala dozlvjetl takvu sud-bl- nu
u doba najveceg zlvotnot? impulsa. Stojimo
kao skamenjenl na drumu. Nije to viSe ni drum.
Bijela kamena traka puta slomljena Je, duboke
pukotine, odvaljenl zidovi . . . Put kojl vodi u
strmu provallju Jedne kose na kojoj Je selo Mari-novidi
zeljno vidlka izabralo svoju pogreSnu loka-cij- u.
I
RuSevlne. Prekinuta zivotna nit na JoS toplim
ognJiStlma. Ulazim u Jednu kudu. Kao da Je netko
nozem prosjekao njezlne zidove. U kuhinji staklo
posudja i daSa izmrvljcno u praSInu. SUka nasmi-jeSe- ne
djevojke pala je na kamenl pod, Jedan mall
japanski medvjed kojl Je mornar donio svom dje-te- tu
s dalekog putovanja sjedl sam na kuhinJIs-ko- m
stolu. Ped Je JoS topla. Sllazlmo kroz podgor-s- kl
zaselak pJeSlce. Automobil ne moze daljeN Ga-al- mo
clglu i komade kamenja, sapledemo se o te-lefon- ske
zice. Eno dvlje kude. bill su to slgurno
dobrl susjedl. Jedna je polegla na drugu 1 krovovl
Im se dodiruju kao da Je neka ptidurlna podigla
krila u uzaludnom pokuSaJu da poleti. Susredemo
prvog dovjeka. Mokar Je od kISe koja neprekidno
pada.
— Druze, tamo Je dolje, u kudi, JoS Je dolje.
Hodite . . .
PoSao sam za njlm niz obronak preko poru-Sen- ih terasa. Mall belvedere pred kudom presjeden
Je, odronuta zemlja, klupa se drzl nad provalijom
samo jednom nogom. A dolje, u kudi, kamo me po-zv- ao
dovjek. . ..
Prva, i hvala svemu Sto spredava nesrede, ovog jutra i jedina zrtva leiala Je u ruSevinama. Dva-desetogodlS- njl mladid. Sat na ruci JoS kuca, urn-jes- to
srea koje Je zauvijek stalo.
— Tako Je zavrSIo naS Emil, bio je HJep mla-did.
Otac mu sigurno nede ovo prezivjeti.
Odvradam glavu 1 podizem pogled prema ku-di.
Plavi zidovi, luster se ljulja na vjetru, ormarl
l kreveti kao da su izneseni na balkon, pored ku-de
nekakva dva limuna u drvenoj badvl ostala su
na samom rubu ruSevina.
— Sto demo s njlme, druze, on ima novaca u
dzepu, treba svjedok. . .
Covjek zakrpanlh plavih ribarskih hlada go-vor- io
Je odsutno. Ima 11 Stogod vaznije od novaca
sada? Kako za koga. StariJl dovjek, u plavom odl-je- lu
s taSkom u ruci, vide odozgo s ceste:
— Druze, druze, dodjite . . .
Popeo sam se brzo. Bio Je sav u suzama. A ze-mlja
lagano i dalje podrhtava. Snazna zelja da
pobjegnem neobuzdano steze za grkljan. All ku-d- a?
— Ja sam upravnik poSte. Molim Sto da ra-di- m?
Novae Je ostao u poSti,all Je kuda pukla, krov
se sruSIo. Kako du natrag?
— Vratite se po novae 1 krenlte za drugima.
ZaSto me pitaju za savjet, kakvu vaznost 1- -
ma novae sada 1 ovdje gdje 1 sama pojava dovjeka,
ljudski glas, pokretl, djeluju stravidno. Cini ml se
da de naSi koraci Izazvati nove potrese. PoSll smo
dalje. Upravnik poSte, Sofer "Opela" 1 ja. Covjek
Je ostao s mrtvim mladldem, Emllom, scosklm o-buda- rom.
BoJlm se pogledati prema Blokovu. Kao
da smo bill u kandzama planinskog masiva.
ZUJCG S DRAGOG FODBIOKOVSKOG
OGNJISTA
Zatekll smo posljednje izbjegllce. Zene, po-gnu- te
pod teSklm teretom zavezljaja, silaze niz
strme puteljke k podgorskoj rivi. I svatko od njih
kao po nekom dudnom pravilu zaustavlja se kad
—-- I4S
ч ч. t -- 1 " шјшша. лг
"Na palubu torpednog батса penje se izncmogla
starlca..."
vidl stranog dovjeka. Valjda mlsle da on donosi
rJeSenje, da je upravo njega provldjenje poslalo
da kaze neku rijed koja de olakSatl gordinu u sreu,
teret na ledjima. Grupa zena u crnim тагатата.
— A Sto demo sada, stoka Je ostala gore, ka-zi- te
. . . Jedan starljl dovjek, Izborana Ilea, sjedi pod
spomenikom palim borclma (i on se nakrlvio) 1
krSi ruke.
— Kad ved treba da se umre, Ja du umrijeti
ovdje.
NJegov sin pao Je u borbl.
JoS nisu proSla dva sata od JutraSnjeg uda-ra.
Selo, sakato 1 napuklo, opustjelo Je. KokoSi de-prk- aju
po ognJiStlma. Odnekud se duje magare.
NJade otegnuto, gotovo cvill. Kao da nije magare.
Jedna koza pomaze mu u dozivanju. NeSto me prl-vuk- lo tim glasovima. U stajl, zivi zatrpani, zovu
prijatelji ljudi, ono dragocjeno Sto su tako teSko
ostavili Podgoranl gore u brdu. Magare Je Hjepa
zlvotinja, All nisam vjerovao da moze tako tuzno
OVAKO IZGLCDA VECINA KUCA U I'OSTIUDALOM l'ODKUCJIT
T
,Д шЛ шА 'лШњШр TpffR TV'IAB мли IbPKi Ј fitPl Ит4 ДУ" Дћ Г Д
Evakuacija Makarske
i bespomodno gledati.
Sto prije odavde, Sto prije natrag k moru, do
Donju Podgoru. Ne znam da 11 Je Sef poSte uzeo
novae. Posljednji ljudi silaze s planlne. Cuje se
dozlvanje, plad. Zar sam mogao odekivati neSto
drugo? Dolje na rivi, toj maloj borbenoj rivi Iz dana leuta i mitraljeza, dva modna damca pri-ma- ju ljude. TC 122 1 TC 107. Citam na visokim
pramcima torpednih damaca. Na njihove palube
penje se iznemogla starica. Jedna zena pruza mor-na- ru dijete. Zave21JaJi se kotrljaju i padaju u
more. Torpednl Camci nemaju ograde. Oni su pre-dvidj- enl za evakuaclju. Ali to Je mornarlca rodje-n- a
u Podgori. Njezina su torpeda tu da se viSe ni-k- ad n? ponovl rat. A tko bi mogao da stigne prije
njih i pruzi ruku pomodl? Sinovi zena u crnim
maramama s toplim odlma koje traze zaStitu, us-pra- vni
i modni, slazu na torpedne damce Sto viSe
ljudi. I zabijeljela se brazda mora iza njih. Poni-Je- ll
su prve Podgorane u zbjeg. U zbjeg s napuSte-no- g
i dragog podbiokovskog ognJiSta.
Sada Je DraSnlca gore, Iznad mene. Vradam
se na put koji vodi opet u brdo. AH nisam dugo
lSao. Ogromne gromade stjenja leze na cestl. De-seci
tona kompaktnog kamenja ponjell su sa so-bom
nekoliko dvrstih borova koji su s lakodom o-dolij- evali snaznim burama. I sve to zaJedno,
korijenje i kamen, survalo se pred cestu na ne-Ja- ku seljadku kudlcu i zdrobllo Je kao kutiju Sibi-c- a. DraSnlca Je ostala pod slpinom, selo koje Je
voljelo visine, ljubilo taj prokleti kamen, krvarilo
za njega u ratu Jednom gorkom ljubavi, pladalo
zivotima miran zlvot u njemu. Moze se voljeti taj
kamen, dak 1 sada kad Je ustao protiv ljudl kojl su
gradili ograde oko mrSave zemlje. АЦ demu viSe
opisivati kamen, demu crtati napuStenost rijedi-m- a, kad zivota ovdje viSe nema.
JOS JEDNA NOC I KOLIKO JOS . . .
Iz Podgore odlazi motorni Jedrenjak. Za njim
putnidki brod. Camci i ribarski leuti puni ljudi.
Zbjegovi napustaju rodnl kraj. Sve odlazi, sve bje-- zl dok zemlja i dalje podrhtava. Silazlm trkom ni-za
strml kamenl put pored groblja isprevrtanlh
spomenika i napuklih nadgrobnih ploda. ViSe ne
trdim nego bjezim. Torpednl damac prihvatio Je
veliku grupu seljaka iz DraSnlca. Stigao sam na
vrijeme. Jer stari crni "Opel" nije dekao. Odve-za- o
Je starlcu majku sa dvlje mJeSine vlna, neka
se sin okrljepi, neka razagna strah u MakarskoJ
gdje je ostao na duznosti.
Tuga ljudi koji su se skuplll u mojlm misllma,
odlazedi s rodnog ognJISta, pomijeSala se sa zado-voljstv- om Sto se u zjenlci oka gubi kameniti kra-Jobr- az dlja Je JutroSnJa sudblna 1 tvrdja i oStriJa
od samog kamena. Siroka bijela brazda iza tor-pedn- og damca. . .
SpuSta se nod. Peta po redu. I prva poslije
drugog velikog udara. Neprijatna nod kad dvorna-t- a stabla u okolici Makarske gdje su smJeStenl lo-g- ori za izbjegllce svojim silhuetama podsjedaju na
okamenjene grbavce.
Nema mira medju maslinama. Ponovno tut-n- ji
zemlja pod nama. U velikoj baracl skupio se
svljet I svaki put kad zemlja zadrSde svi podlzu
glave i sluSaJu. U toj SestoJ nodi bez sna punoj IS-dekiv- anja
i crnlh misli osam puta Je prekldan ta-n- ak mamurni predah koji pokuSava da pobjegne
od stvarnosti I da se pretvorl u san. Prilazi ml sta-rt
sllkar Daskalovid iz Makarske. Pripaljuje ciga-rct- u
i Sapude kao da ne zell da drugl duju:
— Je 11 da de JoS bltl. Imate 11 1 vl istl predos-Jccu- J?
Sva moj a platna ostala su u kudi, ali ml ni-je
zao. Dva kanarnca su ostala. Sutra du podi da
lm promt jenim vodu.
JEK ZEMLJA DKSCE . . .
Zena sjedl na vredi s djetetom na slsi. Ono
vriSti. Seljanka lz jednog od poruSenih sela. Gleda
me suznih odiju.
— Nema mlljeka. Sto mogu . . . Strah ga Je
odnio.
Tvornlce, Saljite laktovlt 1 punomasno mlije-k- o.
Nodas je stigao Jedan kamlon, all Je to malo.
Dojendad nemaju mlljeka. Sto sve nije nestalo iz
grudi majke dok zemlja drSde.
Pala Je nod, 1 svl se boje mraka. Tada se pla-nlna
Biokovo zavlja u crnu prijetedu opasnost. Po-navlj- aju
se laganl udarcl 1 ljudl otvorenih odiju,
sklonjenl u barakama, sanjaju o podzemlju 1 stre-p- e
da se ono opet ne pokrene.
— Hodeli? — lebdl na usnama uplaSenih ze-na.
i k;
— Eno ga! — masa se zaljulja, dok dczurnl
Isto tako drSdudlm glasom ponovl: — Mir, mir, os-tan- lte
na svojim mjestlma. Koliko de puta JoS no-das
potmulo podzemno drhtanje uznemlriti ove
lscrpljene ljude? U sablmlm centrlma smjeiteno
Je pet tlsuda ljudl lz Makarskog prlmorja. Pedesct
tisuda ljudl u Dalmacljl i Hercegovini ostalo Je bez
krova nad glavom.
Izlazlm Iz barake. Vradam se na rlvu. Hotel
gdje sam Jutros stanovao zatvoren Je. U Makar-skoJ
Jutros 4 nema ljudi. Setaju samo male sni-pe.
U Jednom prozoru zaboravljeno Je svljetlo. Ne-tko
Je zaboravio radio I dujem kako emitira melo-di- je
s festlvala "Zagreb 62". U MakarskoJ veccras
nitko ne sluSa Ivu Roblda i Gabi Novak.
Jer zemlja drSde. . . .
V. KOLAR
#t
5- -
I
m
|
