pint APP

‘nace "SMG S68 as!” i fr pope

OP a RIE Ae REET EET as

_  Istiniti dozivijaj —

_ Nakon vise godina rijesio sam da
posjetim svoje rodno mjesto. Pro-
lazio sam ulleama oéaran promje-
nama, Nove zgrade. Asvaltirani
putevi, Ulice poploéane. Traktori.
Automobili, TV antene skoro na
svakom krovu. Nova benzinska
pumpa, nova Skolska zgrada, novi
dom zdravija. Tu sam stao. Na
Zgradi kraj ulaza tabla: Dr. Andrija
Migsié. Ne znam koliko puta sam
procitao to ime. Nijesam mogao da
odollm. Otvorio sam vrata na
Cekaonici. Svuda oko zidova bilele
klupe. Na klupama Ijudl, ene,
djeca. Cekaju na red u ordinaciju dr
Misiéa. Povremeno se na vratima te
ordinacije pojavijuje lijepa djevojka
uu bijelom = mantilu. | prijatnim
glasom izgovara: “Slijededi, mo-
limi”

/ judi ulaze. Izlaze. Poneko dijete
zaplacte. Starac pored mene uzda-
hne. Vijerovatno ga je mutila
reuma,

_ Na vratima ordinacije crna tabla
sa bifelim imenom: Dr. MIgié. Opet
Citam, i mislim kako fi izgleda.
Mrgav. Visok. Vjerovatno je pustio
brkove. Plave, izrazito plave oéi.
Kosa smeda. Na bradi sa desne
Strane miadez. Nos éudno okru-
gao. Usne tanke. Zubi sitni i nevje-
rovatno sjajni. Da, to mora da bude
doktor Misié. A onda mi odjednom
sine u mislima njegova odjeda.
Cujem njegov djetinji piskav glas.
Cujem sam sebe: “Migiéu, okreni
se ovamo! Ne gleda/ u prozore.
Ovo je matematika, a ne oblaci."A
on, kao da je bio uvijek u oblaci-
ma... NestaSan kao da je imao
krila. Znao je da se | potuée. All
zadatke fe izvrsno radio. Skolske i
domace. Kad bi ga prozvao da
odgovara Iz bilo kojeg predmeta,

polako, namjerno polako je usta-

jao, vjerojatno da izazove paéznju
Svojih drugova. A onda kao iz
pu&ke Je davao totne odgovore.
Blo je sin rastavijenih roditelia.

Zivjeo je sa majkom. Dolazio je u

Skolu Gist, besprekorno éist, bez
Obzira Sto su mu pantafone i
kogulja bili na vige mjesta zakrpije-
ni, "Migiéu, prestani da priéas na
casu! Neées?”" | — povukao sam ga
njeino za kosu iznad uva. “MI&i-
éu." uzviknem odjednom.
Starac kra] mene se trgne | upita:
“A od éega vi bolujete”? Nijesam
mogao da mu odgovorim. Samo
sam slegao ramenima. —

Onda je starac otigao. Cinilo ml

se da se dugo zadréao u ordinaciji.
Ljud/ su ulazill { izlazill. | starac je
izi$ao,

~—- Siijedeéi, molim.

.Svi su 8e okrenull prama meni,
Nifesam mogao da ustanem. Kao
da mi fe netko ullo olovo u noge.

— Viste na redu, drute, ~ rece
Zena sfedec/ sa moje desne strane.
— Izvolite. Doktor Migié vas deka.

_-~ Doktor Migsié? — progaputah.
Au seb/ pomisiih: “A znate ii vi tho
je doktor Migié? Vi ne znate da sam
tag istog doktora Migsiéa za kosu
povukao, A koliko tek puta sam ga
lzgrdio zbog nestagluka!

Tresu mi se ruke. Ta, | Ja sam
bolesnik. Da, imam razloga da
idem kod doktora Migiéa. Moida ée
mi ne&gto dati protly nervoze.

Ustajem.

Zakoracim prema vratima. Zasta-
nem i tiho zakucam.

Vrata su se otvorila, Otvorila ih je
ona lijepa djevojka.

.— lzvolite. .

Blo je nagnut nad stolom. Kosa
ista, Bijeli mantil. Doktorske sluga-
lice na grudima. Ne§Sto je pisao.

Skamenlo sam se pokra/ njego-
vog stola. Zasto sam zapravo
dogao ovamo?

~—- Kako ste, druze? Na Sta se
Zalite? — rece ne podizudi pogled.
Pisao je/daije nesto. Vierovatno fe
unosio difagnozu starceve bolest/ u
karton, Bio se udebliac. U kosi
poneka sijeda. Nos Isti. i usne.

Cutao sam.

On je | dalje pisao. Na prstu mu
$e sjao zlatan prsten. On Je | tada
volio da stavifa na prste razno
bezvrijedno prstenje. Vidi ti, kico&a
Jednog! Zhaéi, ni narav nije pro-
mjenio. Koliko puta sam mu ispra-
Znjavao diepove. A Sta sam sve u
niima nalazlo, bo#e moj! Ekseri,
Srafovi, pracéke, krpe... "“Deder,
Misicu, Izvrni dZepove! Da vidimo
Sta si danas donio na vaSar...”

.Djevojfka je nesto prenosila iz
jednog konca sobe u drugi,

— Sto vam je? — rece ponovo,

Cutim.

. Onda se uspravio. Pogledao me
u ocl, Te njegove plave oi! Nesto
le htio da mi kaZe, ali zastao fe. Odi
u oti. Olovka mu fe pala na sto.
Zadrhtao je. Nakon izvjesnog vre-
mena, neprekidno me gledajudi,
kroz suze rece;

— To ste vi, éika Danko?!

Nijesam mogao da shvatim kako
brzo mi se na&ao u zagri/afu. A ne
znam ni koliko dugo /e to trajfalo.

— Cika Danko! Mo] uéiteiul To
ste vi? ZaSto se odmah nijeste
prijavili? Primio bih vas preko reda.
Tako mi je drago §to mogu baé ja
da vam pomognem! Sta vas boli?

~~ N/iSta, — promucao sam.
Do§ao sam toliko da te vidim.

Dugo smo se gledali. Onda je on
prvi progovorio:

— Sjeéate fi se,’ Gika Danko,
kada ste mi rekli: “Ti ée§, Andrifa,
postati Il/eénik..." ~~

— Sjecéam se...

— | ja sam te rijeci nosio kroz
Zivot kao najveée blago. Vjerovao
sam da éu samo doktor da budem.
| postao sam. Hvala vam za te
rifecéi. Da ste mi rekli bilo Sta
drugo, postao bih / ono &to
nijesam Zello.

A la sam se bilo samo
nagalio...

Sa suzama u oc¢/ma sam napus-
tio ordinaciju doktora Migiéa. U
€ekaonic!l su ijudi, vidjevéi moje
suze, zakijucill, da se je negsto
veoma znacajno desilo. Mozda da
éu uskoro umrijeti od neke teske |
nelziecive bolesti.

All ja tako nijesam misiio. Misilo
sam na djecaka u zakrplijenim
pantalonama kojeg sam zbog nes-
tagluka povukao za kosu,

. Boze, kako vriJeme prolazi!

_ Opet sam pogledao na onu crnu
tablu sa bijelim slovima. Uto su se
vrata otvorila,

— Siljedeéi, molim.

. Cika Danko

NASA DJECA
Moja kéerka Danja,
svake noci-sanja
da princa voli.

“Ali kad se razboli,
princ je tada tata,
jer on je onda bolji
od princevog zlata.

Moja kéerka Julka,
pliva kao Stuka
| ne boji se u vodi.

All kad vodu guta, .
ocima koluta,
da je mama oslobodi..!

U SUNCU

ptembarska pesma

Sad svet osnovaca odasvud niée, hita,
prvi put jutros se digao u zoru, —
mislié iz zemije nikla prva Zita,
jaganjci plinull po Sari, Durmitoru.

Sad zenica njihova postaje dubija,

sad im se pogled Siroko otvara;

sad ute oni reéi: sloboda, istine zublja
izgovaraju Ss puno prvog Zara. :

Sad potinju shvatati Sta znaci kad kazu
ustanak, borac, Ijudi ponositi:

a godina koja pa ée i oni bit

borci i stati gde na mrtvu strazu.

Cini ti se da éujes samo deéju graju,
mislis izriéu detinjaste Zeije;

a onl veé prve Casne reéi daju,

a oni veé prve sti¢u prijatelje.

Misli$ i jutros priéaju deéju priéu
gde se patuljci, leptiri, ptice roje,
a oni veé prve sticu prijatelje,
Saznaju prvi put za njene heroje.

Gledam ih i radost me miada obuzima,
medu njih mi se, u svet Skole, hoe,
da ih po desetoro sve u klupi ima,

da sa mnom prve sviadaju teSkoée;

Da prvi put cuju, saznadu od mene
lepota, pravda i 2rtva Sta znace,

Sta Geka otadZbina od njihove smene,
da sa mnom u svet misli zakoracée.

Strepim svakog trena .»

i silno me boli,
kad se nad svijet
nadnese sjena,

da ga divnog sruSi.

Al’ srce mi pjevuSi,
kad lete zraci neba

i radost kad Covjeku treba.

QO, Ijudi, sa svih strana,

budimo do jednog
suncana grana!

Siri mi se, Siri,
moje divno znanje.
Mom narodu neka
Sjajno sunce svane.

PJESMA

Ko to pjesmu pjeva
usred tamne noci?
Valjda zato pjeva,
Sto ¢e danak dodi...

RASTEMO
Ako smo mali,
mi nijesmo stali
da rastemo vise.

Ako smo veéi,
nitko ne smije reéi

da necemo biti najvedi

poslije kise!
6.0.

Misao svoju
Zlatnu preai: —
Zivjeti za sjutra

— vrijedi!
Zivot je
kao divan cvijet:
u srdascu svakom
_— vatromet.

Pogla Mira u Sumu da bere cvije-
ce. Cvijet po cvijet — daleko otiSla.
Htjela je da se vrati — put zabora-

vila. [Sia, iSla, joS dalje oti§la.
Susrela slavuja.

— Tebi, slavuju, jedan cvijet. Ti
divno pjevas. Svi vole da te éuju.

Potom je srela vjevericu.

— Tebi drugi cvijet. Ti se brines

da Suma raste.

Na koncu, pred sam mrak, uvi-

diela je prvu zvijezdu.

_ — | tebi, zvijezdo, jedan cvijet.
Meni je dovoljan ovaj poslednji za

mamu i tatu.

Slavuj, vjeverica i zvijezda su se
dogovorili da Miru odvedu kui. To

su i uéinili.
Mira je uskoro bila kod kuée.

Ree ORE RHR KET HE HARKER EH

Dobro se dobrim plaéa.

Svi su bili zadovoljni i radosni.

iors,

ER LONG! TLIIAOIR IN:
Ae 2 2% by > fs sy Mie

BEE

2A: NORA MSS ile hay i

Mets thet nan POE