ORRIN rane iat BSP) C54 "Ohne Tipa EES Ste I, ett oN a SoS EON SESS U velikom iselieniékom centru u Chicagu osniva se, po prvi put u istoriji jugoslovenskih — iseljenika ovoga grada, znacéajna kulturnoisto- riiska ustanova, arhiv jugosloven- skih iseljenika. Arhiv ée se baviti prikuplianjem i Ccuvanjem svih istorijskih dokume- Jugoslovenskog odbora solidarnos- ti, JACK-a i drustva “Fruska Gora”. Od drugih organizacija ne poseduje- mo nikakav materijal pa ih umoljava- mo da postojeci materijal po mo- guénosti predaju na Cuvanje ovom arhivu. Arhiv ce biti pet godina zatvoren za LRROK RRS BS NN PRAIA SS SSSSS ASE MEMES SNL oN 3 ge, eave tse) ep Gs Ne ys RSS POON Sos we "> See Re cones nee Sey % DEAD AS > PN, RES SEER ESS : NE Sava Laban i prof. V. Tomovié u naSoj redakciji Nedavno nas je posetio ugledni likovni umetnik iz Titograda Sava Laban koji je bio u privatnoj poseti, kod kéerke, u Kanadi. NaS list je video kod naSeg saradnika Viadislava Tomovica, profesora na Brook University, St. Catharines, sa kojim je doSao u redakciju. U toku duzeg, vrio prijatnog razgovora, Sava Laban se interesovao za nas rad, izjavivSi da treba da se ponosimo poluve- kovnom svetlom tradicijom jugoslovenske progresivne Stampe u Kanadi. ’ — “Nage novine” su vrlo ozbiljan, sadrzaj- no kvalitetan list, a i tehni¢ki izgled im je zadovoljavajuci, pogotovu kad se ima u vidu * da vas je vrio mali broj stalno zaposlenih u redakcili. Sava Laban je posebno pohvalio izbor izvesnih Stiva iz jugoslovenske Stampe, sa napomenom i sugestijom da bi reprodukcije iz jugoslovenske likovne umetnosti, povre- meno ubatene, osvezile novinarske strani- ce. Bilo bi pozeljno da informacije iz domovine koje bi interesovale nase Citaoce, dobijamo od saradnika iz Jugoslavije, jer za njih je to mnogo jednostavnije nego za nas ovde. Verovatno cGemo Savu Labana ponovo videti u Torontu krajem 1984. ili poéetkom 1985. godine, kada bude otvaranje njegove samostaine izlozbe u velikoj Public Art Gallery u Hamiltonu. Na izvestan naéin, bice to jubilarna izlozba, jer pada u vreme kada Sava puni 60 godina Zivota i 25 godina rada kao slobodan umetnik, Do sada je ovaj crnogorski likovni umetnik imao ukupno 27 izlozbi, od toga 19 samostainih. 1. U nabujaloj reci mojih misli kupaju se prolecéni zraci sunca Na raskrsnici puteva mojih dostig- nuca Nepomieéno stoji stari putnik | Geka prvi voz do Svog glavnog cilja Vetar poce pirkati ! uznemiravati moje tek rodene ideje 2. Prerano sam krenuo kroz Sumu bede i nemastine Na mom Zivotnom putu stoje odav- no poStavijeni saobracajni znaci Medutim njih se niko ne pridrzava Pa se iz dana u dan dogadaju teski udesi <7 U Homolju veé godinama cvetaju moje visokcrodne reci Pitomi i vredni Homoljci ih gaje | neguju Jer daju dobre i kvalitetne plodove — Ja bih zabranio slikarima da govore o svom delu. Slikarsko delo samo _ sebe objaSnjava. Posto je na ovaj nacin izrazio svoj umetnicki stav, Sava nam je ipak sazeno rekao 0 svom nacinu slikanja: — Slikarstvo formiram tac¢kom, ali se ne moze reci da pripadam pointizmu kao pravcu uu slikarstvu. Ono Sto slikam vrio je razumljivo, a hteo bih da bude i vrlo Citljivo. Ne mogu vise od sedam slika godiSnje da uradim, bez obzira Sto radim kontinuirano. — Poslednjih godina moja preokupacija je morsko dno. Hteo bih na slikama da dam $voju viziju o poreklu Zivota. Koristim obilnu literaturu da bih doSao do Sto vise saznanija iz ove oblasti. Pogledao sam mnogo dokumentarnih filmova Zaka Kustoa, ai sam sam ronio da bih Sto prisnije doziveo dno mora. Pocetku rada na platnu u ulju, pretho- di mnoStvo skica i crteza, pomoéu kojih se oslobadam sirovog materijala. Kada po¢énem sliku, to je veé psiholoski proces. Razgovor se vrio brzo preneo. na opste teme, na opSteljudske vrednosti. Buduéi da pripada generaciji koja je iznela nagu revoluciju na svojim plecima, ¢Ciji Su se ideali iz mladosti za bolje sutra ostvarili, iz Save Labana, govori spoznaja o suStinskim vrednostima ljudskog bica, nepokolebljivoj veri u njega, kada nam, u vidu natalozene narodne mudrosti, poruéuje: — Negujte opste |judsko, samim tim negujete ideale nase domovine. Nema zabludelih i nezabludelih, veé dobro ji lose informisanih, Katarina KOSTIC Za njihovu buducnost uopste ne strepim 4, Trnovite su staze mojih rezultata Svakog proleéa o8stri maéevi moga rada Kose bodljivako Siblje na njima Ali ga do danas ne unisti§e Mirisnog cveéa na stazama skoro i nema S Trgoh se iz sna | resih da krenem na sajam mojih govora Vee nekoliko godina uzaludno ée- kam avion Da poleti za postojbinu mira lepote i blagostanja Cekajuci ga ja i dalie kujem pesme | brisem znoj sa svog garavog i oronulog lica Tomislav Z. Vujcié Veliko Laole nata iseljenika u Chicagu, bez obzira na nacionainu ij politiéku pripadnost organizacije Sto znaci da Ce sva iseljeniéka drustva moci predavati Svoje papire na Cuvanje ovom arfr- Aivu. Istorijski arhiv jugoslovenskih iseljenika u Chicagu osniva Dusan D. PUTNIK, potpisnik ovog izves- faja. Kako smatram da ¢e biti dosta posiaizadruge, molim zaintereso- vane da mi se obrate radi dogovora o radu i vodenju ovog arhiva. Verujem da “NN” poseduju dovol/- no materijala o Chicagu koji bi mogao biti od veéeg znacaja za ovaj arhiv, pa se nadam da éemo nesto dobiti od toga na Guvanje. Arhiv vec sada poseduje oko 300 raznih starih knjiga kao i papire o osnivanju ep ne LEIS a i. a Dana 8. aprila o.g. u smiraj dana, u prvi sumrak, u 84. godini zivota prestalo je da kuca srce Muharema Silajdzi¢éa — Uede, najstarijeg planinara u olimpijskom gradu Sarajevu a takoder } Bosni i Hercegovini. Po zanimanju postar, kasnije postanski penzioner, Silajdzi¢ je posebno bio poznat po tome, Sto je znao veoma lijepo pjevati | svirati uz malu harmoniku “dugmetaru” sve moguée narodne, zabavne, starogradske i druge pjesme. Od svoje se harmonike nikada nije odvajao i ona mu je bila vjecit saputnik po svim planinama Jugoslavije, pa i po planinama van nase zemlje, u koje je ponekad odlazio. Jo nikada nijedan planinar nije bio toliko omiljen kao naS popularni Dedo koji je svojom melodi¢énom pjesmom i svirkom znao znalatki zabavijati danima i nocima brojne planinare, posebno u planinarskim domovima, za vriieme dugih zimskih noci. Uz njega su pjevali i svi ostali jer je ovaj veseljak stvarao odli¢éno raspolozenje. A dogadalo se ponekad i to, da oni planinari koji nikada u Zivotu nisu pjevali, propjevaju uz Dedinu pjesmu i svirku. Citav njegov Zivot je bilo ovo: Pjesma i svirka na planinama medu planinarima od 7 do 77 i viSe godina. Neizmjerno je mnogo volio sve Ijude bez obzira na nacionalnu pripadnost i na vjeru ali su zato i oni njega postovali, cjenili i volili. On je to duboko osjeéao i u tome je uZivao. Do samoga kraja svoga dugog Zivota je pjevao i svirao pa Gak i uoti onoga dana kada je otiSao u bolnicu, gdje je nakon svega deset dana umro,:kao da je zaspao. Jednom prilikom, tatnije 20. januara 1973. godine, tragiéno preminuli predsjed- nik Savezne viade Jugoslavije Bijedi¢ Dze- mal, u sijem je drustvu na planini Crepoljsko Ped ef 4 ORR EEE SAO, Rd sve. Nakon pet godina tj. 1988 godine, on ce se otvoriti za sve istoricéare. Pored znaéajnih dokumenata, arhiv Ge prikupljati i ostale istorijske predmete koji Su vezani za neko druStvo, kao Sto su zastave, pehari, sportski trofeji, razne znacke | drugo. Arhiv €e za Sada biti smesten u starim prostorijama kluba “Fruska Gora”, na 4831 N. Talman st. u Chicagu. Arhiv ée pored dokumenata véza- nih za Chicago i njegove organizaci- je Guvati i ostala dokumenta iz drugih gradova Sjed. Drzava i Kana- de, Sto znaci da nece biti zabacen ni jedan dokumenat o jugoslovenskim iseljenicima, bez obzira o Cemu govori | odakle je. i D.D Putnik See v fi te * X at ng wy LEE DIR ? %e aod SS f “4 $ P50 gee ef IR SPRITE TA eee RRR RS SIIO NARI Geese tN y kod Sarajeva cesto bio i Silajdzi¢ sa svojom harmonikom, upisao je u njegov tj. Silajdzi- éev planinarski dnevnik i ovo: ‘Proveli smo mnogo prijatnih i lijepih Casova uz pjesmu i muziku"” — Bijedi¢ Dzemal. | zato poslije smrti Silajdzi¢a tuguju mnoge planine, jer njima viSe ne odjekuje pjesmai svirka planinara, veseljaka, SiladZi- éa, naSeg dragog i voljenog Dede. Posebno tuguju Sarajevu najblize planine Trebevic, Jahorina, Romanija, Crepoljsko, Bukovik, igman, Bjelasnica, Treskavica, koje je Dedo najvise volio i koje je naj¢éeSce posjecivao. Na ovim i drugim planinama smjenjivale su se pjesme: “Kolika je Jahorina planina”, “ide Tito preko Romanije”, “Sjajni mjesec na Trevié sjeo”, “Sa Igmana pogledat je liiepo”, “Sarajevo divno mjesto” i mnoge druge. : Svoj posljednji rodendan 2. avgusta progie godine ovaj izuzetno drag i voljen planinar proslavio je veoma veselo na planini Bukovik kod Sarajeva, u prisustvu vise od 80 olaninara i svoje supruge Zinete. Raspoloze- nje sviju je bilo neobiéno veliko, kao da se pretpostavijalo da je ovo posijednji roden- dan. Silajdzi¢ev odlazak na posijednji put, do vjeénog prebivaliSta, do groba, odakle puca pogled na planine Trebevic, Crepoljsko i Bukovik, pratilo je po divnom suncanom danu vise od hiljadu i po planinara, ne samo iz Sarajeva nego ji iz mnogih drugih gradova | mjesta uz veliki broj vjenaca i buketa svjezeg cvijeca. Odrzani govori posijednjeg oprostaja mnogima su natjerali suze na o¢i. Jer, svi su naSi planinari izgubili mnogo, veoma mnogo. M. Vasiljevié — LILO