‘Cascio sam. lz siete Kuéa, Iz sela Fundine, negdje u sred kuékog zemijista. Da vas, drag! Sitaocl “Nagih novina”, upoznam najprije sa kuékim zemijistem. Ako ste posjetili Crnu Goru i Titograd, mozda ste cull za drevni grad Medun, neka- daSnjl Medeon. Samo je 12 kilometara udaljen od Titograda. U Medunu postoji svojevrsni muzej, posvecen borbl Crnogo- raca, posebno Kuéa, za slobodu. Muze] je podignut od mojih plemenika i svih ostalih Crnogoraca. Malo. geografije. Pleme Kuéi, to Jest kucko zemijiste, prostire se istoéno od Titograda, Izmedu dvije reke, Cijevne i Morate, pa sve u vrhove Komova, Pronratls, planine Vile | Rikovea. Kada se iz Titograda pode na Istok, vee od same periferije grada, pocinje ne tako visoka Kakari¢ka Gora. Potpuno gola, skoro bez zelenila, sem nesto malo niske grabovine | sitne Sume, ona se prostire sve do a ee = — mog rodnog sela, Selo se- sastoji_ vide zaselaka — Raégovici, Ljuari, Bratieh: Ledinjani, Cikniéi | Lopari — nanizana jedna iza drugog .u divnom zeleniiu i okruzena Iijepo obradenim njivi- cama navodnjavanim vodom Iz obllatih 16 izvora. Nekad jeu nas Ragovica postojalo i mielo 15. mlinova na vodu. No, vrijeme je uéinilo svoje. Sada je jeftinije kupovati hijeb u Titogradu, udaljenom, kako rekoh, samo 12 kilometara. | Povrh sela su oStri i visoki vrhovi planina i stiiene — Zvizda, Cingaljer, Prijesiovo, ilin Vrh, PlieStalica, Cerova i Eljan. A sada nekoliko rijeéi lo Ijudima, divnim kao | priroda u kojoj Zive. Prije svega, mojl bratstvenici su narod koji je uvijek bio slozan, a | danas Je. U zaseoku RaSovi¢i su pravoslavnil, a u_ ostalima su tri vjeroispovijesti izmjesane. ‘Kao mall detié nikada nijesam ¢uo da se kazuje za kakvu razliku medu nama. Od najstarijih dana jedan je drugog Stitio | zajedno ratovao. Sioga je donijela asfaltni put do sela, a sada se gradi i Dom kulture. Nema -_domacinstva bez TV aparata | ostalih savre- menih uredaja u kuéama,. Zivi se danas mirno i blagodetno, stvara se IjepSa bu- duénost miadima, novim generaciijama koje tek dolaze. HEROJSKA PROSLOST | A nije uvijek tako bilo. ProSlost nam Je bila teSka, ratni¢ka i sa njome se svi mi Fundinjani ponosimo. Ne moze se nabro- jati koliko su moji bratstvenici, moje pleme Kubl, polodil i iW Eftavan na sitar sigbode’ _ tog najdragocenijeg dara éovjeku. Kao | svi drugl Crnogorci, uostalom. A miada Crno- gorka nariée: Obreto’ se na vr’ Vijetlose _gledam blato i polje Cemorsko i svu zemlju Ivan-Begovinu tu Zalosnu nagu djedovinu. Oéah slatko za njom naricati i vrelljeh suza prolivati! Plemensko ustrojstvo kod Crnogoraca jedinstveno je u nagsoj zemiji, al kod Slove- na uopsSte. Plemenski tragovi ostall su do danagnjeg dana, lako su kao potreba Zivije- nja davno nestaila potreba, ta¢nije neop- hodnost, za plemenskim ustrojstvom. Plamenski poredak kod nas, misilm na Crnu Goru, bio je ratniékog karaktera. Samo je bolji od boljega mogao da viada — za opstanak bratstva | plemena. Glavare plemena narod je birao | vjerno ih siedio. Moje pleme, a i ostala, nazivali su ih — vojvode. Vojvodstvo je bilo nasledno, U mom plemenu su uvijek poticall od Dreka- loviéa, Cije porijeklo vodi u drevnu proé- lost. | Sve Sto do sada rekoh bio je samo uvod u jedan deo slavne prodlosti Kuéa, koja je u isto vrileme i slavna proslost Crne Gore, jer nam je Istorija zajednitka, ratnicka | “puna krvi. ® POBJEDE KOJE SU DONIJELE SLOBODU Vraticu se malo u ne tako davnu pros- lost, jedva neSto stariju od sto godina. Preciznije, u 1876 godinu. Poglavar Kuéa bio je u to doba istaknuti crnogorski jJunak | Covjek bez premca — yvojvoda Marko Miljanov Popovié-Drekalo- vié. Crnogorska vojska bila Je u to doba formacijski Isto tako podeljena po brat-_— stvenoj | plemanskoj strukturl. Smatrana je u to doba kao elitna. ain borbenl efekt. : koji éu pokusati. pokazaée se u dogadaju da opiSem. Po sjecéanju iz priga djedova, a uz pomoé nekijeh zapisa iz tog doba. 1876. godine zarati se Crna Gora 8a Turskom. Marko pode u Kuée, na Kosor, razdijell oruzje: po pusku | 12 metaka. Kako je puSaka bilo malo, mnogi nezado- voljni stanu traziti da se | njima dadu. — Vama ne trebaju puske. Vi se ne smijete s Turcima bit’, no vi je dosta | po koja Sipka od pugke. Pa ako bidnete junacl i valjadnete bi¢e vi, poSto se pobljemo s Turcima, da I’ uzmete dostal! Tu rasporedi vojsku, postavi glavare | pozove Bratonozicki bataljon, pa ode na Sjenice, postavi vojsku ispod Sjenica, vrhom od Daljana | po dnu Vrbice prema Podgorici kao strazu. VOJVODA MARKO MILJANOV Prvoga Julija krenu sa vojskom iz Podgo- rice Mahmut — Madar paga | Sall pasa Zibezi¢ i popnu se uz Kakariéku Goru. Kad ih opazi, Marko pojaca straze, okupi vojsku | rade im: -— Braco moja Kuéi i BratonoZziéi, Evo, ja vi nijesam ima podjelit’ od oruzja vide no po jednu puSsku | po 12 fiSeka, pa ni toga svijema nije dostiglo, no se Zalite. All, sa pomocu bozjom, eno Turci nose i za vas pusaka | fiSeka | noZeva | jahaci’ konja — samo ako se mi umijednemo | smijednemo bit’ onako kako su se borill | bill na&i stari, pal sa manje puSaka i fiseka. No, na noge | Boze pomozi jersam se uzello turske pogi- bije. Oko 20.000 Turaka, sa Sest topova, sudare se sa oko 3,000 Kuéa | Bratonoziéa usred Kakari¢ke Gore, kod potoka Dracev- ca, Posilje Zestoke borbe od jednog casa, Turci se slome | obale niz Goru, a Marko za njima. Goneéi ih tako, Markovi vojnici uzmu dosta dobrih puSaka — ostraguSa | metaka — ne racunajuci posjecene glave, Marko je blo medu prvima i gledajuci kako se grabe oko pugaka govorase Im i podsije- éaSe ih na jutrosnji razgovor kako nemaju puSaka. Dotjerani do Bojtina, Turci se tu zausta-. vise pa se potpomognuti rezervama i topo- vima ponovo okrenu u boj. — Sad ill nikad — poviée Marko — Pod- gorica je naSa, ne prepanite se. Rade Mucin, Kué koji Je ranije dao rijeé da ée Ziva Turéina uhvatitl ll poginuti, viknu | sam: _ je bilo 220-posijeéenih glava, a — - Napriied,, Boze pomozi! “Onda uskoéi u Sanac | stane se sijeci sa Tureima, gdje | sam poginu odrzav8i rijec. Za njim uskote i drug! i nastane grozna sjeta. Turci se | ovdje razbiju | brzo se | stanu’ ‘poviaciti ka Podgorici, bjececi od Marka sve do rijeke Ribnice iznad Podgo- rice. Tu ih uhvati i nod. Turaka u to} borbi pogibe 1.700, od kojih ranjeno je bilo oko 300. Kua i Bratonozica poginulih 192 i ranjenih 110. Otetih ostragu$a oko 1.000, sa dosta metaka. Ujutro, razdragan, Marko uvjeravage vojsku da é6e drugoga boja jos vise orudja zadobitl. Bi po onom Madzurani¢éevu “Gvozda I’ trebaS? Ture ti ga nosi”. Do osmog julija Marko je viezbao vojsku i pouéavao u ratnoj vjedtini, a toga dana krene se iz Podgorice jo§ jaéa vojska — 30.000 nizama | baSibozuka | okrene ka Fundini, Opazivéi ih, Marko | sam krene ka Fundini | sakrije se na vrhovima Fundine. Turci popale nekoja sela, na 8to Marko naradi da se udari. U to doha dobije Marko i glas da mu ide u pomoé serdar Skrujo Kusovac — Ljubotinjanin i komandir Doko Pejovié Ceklinjanin sa svojim bataljonima. Nakon oéajne borbe od dva éasa Turcl nagnu blezati, a Marko za njima. U to stize serdar Skrujo te zajedno pognasge neprija- telja do Gradine, gdje th ustavi rezerva sa Mahmut — Madar pasom | topovima. Tu se opet otpoéne boj koji prekinu noé | Turci nagnu bjezati niz brdo. Marko, prikupiv$i umrie i ranjene, vrati se duboko u noé u svoj Oko, gdje prebroji mrtve (116) i ranjene (54). Turaka ja poginulo oko 1.100, od €ega odsjecenih glava 800, a oruZzja zadobi$Se Crnogorci 960 puSaka, nesto praha i hrane, koju su Turci htjeli unijet u grad Medun. Turcl opet krenu iz Podgorice | podu k Medunu da u grad unesu hranu. U to Marku stize u pomo¢é vojvoda Plamenac sa Pejoviéem i Jovicom Markovim Bijelopavli- céem | sa 900 Ceklinjana i 600 Bjelopavlica. Novo Spasojev ode od Koca u vrhove Fundine sa 600 Kuéa. Marko uze 750 Kuéa, Bratonozicki, Ceklinski i Ljubotinjski bata- jon | pode na Gornji Medun, a Plamenac uze Bjelopavli¢e i sto Kuéa gornjomedun- skih i ode na Bolek prema gradu Medunu. U to stignu Turci pod grad sa namjerom da unesu u nj’ hranu, a rasporedige se ovako: jedan miralaj sa 4.000 vojnika | sa dva topa bio je na Vinogradinama prema Fundini. Mahmut pasa sa 6.000 vojnika i sa dva topa na Fundini u selu Ragovicima. Sali paSa na Cofl od Plijesatice prema Medunu sa 20.000 vojske i sa dva topa. Vecé su poécell Turci unositi u grad hranu, a Marko odmah uredi vojsku | postavi sa lijeve strane komandira Nova Spasojeva sa 600 Kuéa i BratonoZidéa, pa kom. Doka Pejovicéa sa 900 Ceklinjana i serdara Skruja sa 600 Ljubotinjana i 800 Kuéa, (Nastavice se) ‘o¢evidaca, kao.| Nismo prisustvovall radosnom : dogadaju, all u srcu radost delimo sa nagim prijateljem | saradnikom Josipom, i evo, opisacéemo taj lepi dogadaj na osnovu pripovedanja | samog Josipa Gabre. : U nedelju, 20. avgusta sakupilo se u hotelu “Triumph” u Torontu oko sto i sedamdeset zvanica, na svadbenom veselju Gabrine jedine kéeri Jerine. Jerinini roditelji, kao | ostala rodbina i prijatelji, veoma sreéni, potrudili su se da veselje obuzme sve prisutne. Sam ambijent u kome se veselilo bio je veoma priviacan, zahvaljujuéi preduzimijivosti vias- nika hotela, Prusca, menedzera Baregica i banket menedzera Ivica. Ovo je bila gradanska svadba koju su pripremili mladini roditelji, a crkveno venéanje ée se obavitl 21. oktobra u Como-lItalija, jer je Irinin muz, Antonio Cipriani, poreklom italljan. Za Josipa Gabru | njegovu supru- gu Miadenku, ovo je svakako bio izuzetan dogadal], pa su Zelell da ga i obelexe, Gabre je sastavio | sveca- °— ni govor koji je odrzao na tri jezika: Najpre je na naSem Jjeziku izrazio dobrodoSlicu “svim” prijateljima, mestanima i rodbini” u ime svoje | svoje supruge Mliadenke. Zatim Je govorio na italijanskom, a vec uvodnim delom govora odrzanog na engleskom, pobrao je veliki aplauz. Smisao njegovih reci bio je da se on ne obraéa prisutnima s namerom da istupa dvojeziéno, ili upotrebljava Sisti engleski jezik, vec Zell da govori na pravom kanad- skom jfeziku kojl nije “broken English”. Zatim je u nastavku govora spominjao prisutne prijate- lje, na jedan zabavan natin, opisi- vanjem neke karakteristigne epizo- de kojom su se evocirali zajednicki provedeni momenti — uglavnom iz miadostl. U mnogim svojim delovima ova] govor je odavao njegovog autora kao pesnika. Evo samo jednog detalja: — Za “Shower” naSa kuéa je bila puna poklona, a basta ukra- Zena buketima lepih devojaka. Kada sam ja blo miad nisam pozna- vao toliko mnogo lepih devojaka. Poznavao sam samo jednu. Postal smo veoma, veoma dobri prijatelji. | venéali smo se. Na kraju svog govora Gabre je progitao pesmu koju suprugu, veliki dogadaj: Mati ti, i ja .€ekasmo ovaj dan ad samog tvog rodenja. Sto jog da stavimo U torbu, za tvo/ daleki i dugi put. | TeZak i €astan je poziv Zene i majke. Srcem ponesi maslinovu granu, U nju zavi gnijezdo svoje. Zastiti ga od bura ki$a i leda i od zlog ujeda zmijske zlobe. iz usta u usta blagu rijec. iz srca u srce Liubav, Sto zradi sunéevim s/ajem, $to nikad prekriti nece erni oblak. : * ® : je napisao - dan pred ovaj, za njega | njegovu - ” NMladenka i joel Gabre na krajevima, Antonio i Jerina u sredini ldi, Panesi sobom bodji i nas blagosiov. Bilo je joS pesama, posvecenih Jerini za njen dan. Samo se one nisu recitovale, veé su se pevale, Joso Spralja koji je, kao veliki prija- tell] porodice Gabre, bio medu zvanicama, otpevao je nekoliko ‘pesama, a. jednu’ specijaino za Jerinu, na Spanskom, koja nos! njeno ime ‘“Jerona”. Andela Martl- nov, dobra trinina prijateljica, otpe- vala je takode nekoliko pesama,. A bilo je i drugih sollsta koji su obogatill pesmom uz. orkestar “Quowadis” ovo lepo veselie. Gosti su se razisli tek posle dva sata po ponodi. er Katarina Kostic