£.8ey 6 -Naée novine § 1o7 SRREE Be SEIN OPA OG SRT ES (Nastavak iz proslog broja) a NAS CIKA MARKO Jedna od najpoznatijih lic- nosti medu nasim iseljenici- ma u Detroitu je Marko Kra- mari¢ — “¢ika Marko”, kako ga obitno oslovijavaju, a poznaje ga valjda svatko. Marko Kramari¢ je rodom od Pisarovine, danaSnja op- éina Jastrebarsko, SR Hrvat- ska. U Sjedinjene Drzave, u Detroit, doSao je jos 1913. godine, kad mu nije bilo ni petnaest godina. Odmah po dolasku ukijucio se je u dru- Stveni Zivot i rad te iseljenic- ke kolonije. Nije se izgubio niti ostao ravnoduSan prema bilo Gemu, pa je 1917. zaje- dno sa tisucu drugih iselje- nika iz Amerike otiSao na Solunski front. Vidovdanski puk u kojem se je naSao krenuo je pocet- kom \|jeta 1917. za Francus- ku, a zatim dalje, prema Africi i Solunu. Ali Cika Marko je prezivio rat i povra- tio se u Ameriku, u Detroit, gdje je ponovo dobio posao i nastavio rad u koloniji. Kao svirac, tamburas, i Clan Hr- vatske bratske zajednice, djelovao je niz godina, prih- vacajuci svaki drustveno- -kulturn| rad. Prihvacao je | pomagao radnitku Stampu, prosvjetu, | poput tolikih drugih istovremeno prolazio kroz brojna krétenja | peripe- tiie, besposlicu, neimastinu i sve ostalo Sto prati jednog radnog Ccovjeka. Kad mu je bilo dvadeset | Sest godina ozenio se | vise od pedeset godina proveo u braku koji je zaista bio prim- jeriéan, sretan | neSto Cemu su se svi poznavaoci tih Ijudl divill. Marko | supruga mu Matilda (umrla ove godine) imali su troje djece, dvije “re sina, koji su odgoje- . | Skolovani uzorno, | od nil jranije miadosti uCestvo- vall u druStveno-kulturnom radu. “Svirall su, pjevall | ple- sall u zborovima | grupama koje su postojale pod pokro- vitelistvom odsjeka “Zora” 351 HBZ u Detroitu. Djeca su lijepo naucila i na§ jezik, a sin Marko, pored toga Sto odli¢no govori, Cita i pie, poznaje | Cirilicu. — Ide mi malo teze, — kaze Marko, — ali ipak ide. Citam i razumijem. Kad primjecujem da nema ni uobigajenog americkog naglaska, on se osmjehuje | kaze: ) — A zbog cega da ga imam? Cika Marko, koji je prije jedanaest godina najzad ste- kao mirovinu, ostao je | nadalje aktivan u druSstve- nom radu. Pored Clanstva u HBZ aktivan je u penzioner- skom klubu odsjeka 351 HBZ, kao i u Jugoslavens- kom kulturnom klubu. Zato ga i poznaju mnogi, i stari i miadi, i ne samo u Detroitu veé i u mnogim gradovima Amerike, a oni iz kulturnog polja djelatnosti pogotovo. Zivot, priéa cika Marko, iako bogat obiteljskom sre- com i zadovoljstvom koje je priginjao rad s ljudima, ipak nije bio lak. Bila je to borba za opstanak, briga za svako sutra, za svaki novi dan. Ali on je u toj borbi proveo vise od Sezdeset godina svog zivota, pa uz osmijeh kaze: — Eto, ponekad ni sam ne vjerujes da je prohujalo toli- ko godina... Samo, bill smo drukéciji od danaSnjeg naras- taja. Bill smo skromniji, druStveniji — gledalo se i pazilo na ljude, cuvalo ih se, drugovalo. Isto vrijedi i za prisnije, obiteljske odnose. Ovo Sto. danas gledam u Americi ne dopada mi se. Svatko je i suvi$e nezavisan, osamijen, ne cijeni mnogo ni sebe ni bliznjega, i to je lose. Veé nekoliko puta je pos- jetlo stari kraj (i jo$8 ée) | gleda s odobravanjem na napredak koji je tamo ucl- njen. — Drago mi je kad vidim sve ono, kad se sjetim kako je sve bilo u vrijeme kad sam otisao. Neka samo rade | stvaraju — dobro je to... miadi, i ovdaSnji i tamosniji, sve bi viSe cijenili kad bi znali kako je nekad bilo, kako je bilo teSko... Bas zato i Zelim da pomognem nasim mladima ovdje. Zelim da sagledaju put kojim treba ici, raditi i neSto uraditi, Sto ée biti korisno za sve. Mi stari Cinili smo to s takvim zarom i voljom, starali se, mucili, ali zato nitko ne moze reci da nemamo Sto da ostavimo miadima u naslje- de... Tako pri¢a Cika Marko, pa odjednom umukne i sjetno se zagleda nekamo. U toku ove godine imao je Cetiri smrti u obitelji, pa tuguje, nije mu lako, i nerado prica o udarcima i bolu Sto ih dono- Si Zivot. Cika Marko, jedan od naj- aktivnijih Ijudi u ovoj nasoj velikoj koloniji, navrsit Ce ove jeseni osamdeset godina zivota. Kad smo se rastali gledao sam 2a njegovim visokim, ponesto pognutim likom i mislio: Dok bude tak- vin kao Sto ste vi, Cika Mar- ko, bit ée i svijeta i Zivota. ODSJEK “ZORA” 351 HBZ Odsjek “Zora” u Detroitu, koji broji oko 1300 Clanova svakako je najveci u Americi. A ne moze se reci ni da je miad, jer je pocetkom ovog mjeseca proslavio 70-godis- njicu osnutka. Nisam upoznat sa histo- riiom pionira ovog odsjeka, ali znam da je oduvijek bio jedan od najprimjernijih, uvi- jek brojéano jak, uvijek vje- ran principima i nacelima na kojima pociva Hrvatska brat- ska zajednica. Naravno, u proslosti je bilo i onih koji su iz raznih razloga (ali ipak nevazecih) imali nesto “pro- tiv” | osnivali “svoje” odsje- ke, kojih ima desetak, a svi zajedno nemaju ni bliizu onoliko Glanova koliko Ith ima u “Zorli”. : Ta se pojava moze nazvatl Inatom, neupucenoSéu, Ill kako hoéete, | baS zbog toga takvi Ijudi nemaju ni uspje- | Symphony | Tamburitza + Orchestra. ha, aneki nit ne shvacaju da Su pogresni, pa se oni iz veli- kog odsjeka na sve to bas mnogo ni ne obaziru. — Sto éeS kad ljudi ne vide Sto je bolje, u cemu je snaga, — kaze simpaticni Bunjevac, dok mi na prekide priéa o Zajednici i o svom uzem zaviéaju Dvoru na Uni. No, i pored ovih zastranji- vanja, baziranih uglavnom na lokalizmima, ovaj je od- sjek bio i ostao jak | velik i u njemu se oduvijek radilo s puno volje i zara. Kulturno- -druStveno-potporne — aktiv- nosti, zalaganje za slogu rad — to su bili zadaci od kojin se nikada nije odstu- palo. JoS od samih poéetaka djelovalo se na kulturnom polju i druStvenom radu. A jo$ 1923. godine, pored tam- buraSkih zborova sa pod- miatkom, osnovao je i pje- vacko druStvo “Slavulj” Osnivaé “Slavulja”, koji je tokom godina cvjetao i ubi- rao priznanja, bio je Ivan Fil- kovié. A zanimljivo je da je muzicki pratilac ovog zbora, prilikom proba i inaée, bio americkl crnac po imenu Harry P. Guy. “Slavulj” je iz viSe razloga morao prekinuti sg radom | rasformirati se prije nekoliko godina, ali je u domu odsjeka ostala Citava riznica koja svjedoci o radu i slavi tog zbora — fotografije raznih sastava zbora, smjene generacija i trofeji. Dok smo ih razgledali cika Marko je s nostalgijom pri- éao o minulim danima. Pro- matrao je likove djevojaka i momaka, zena i muzeva, od kojih mnogih viSe nema, | sjetno cavrijao: — Ah, mani ga... bilo je nekad teSko, ali i lijepo. Bilo je unaSem Zivotu, pored svih nedaca, mnogo sunca i lje- pote, jer tako smo Zeljeli, htjeli | mogli... No, kod njih ni danas nije tuzno. Umjesto starog doma imaju novi — veci, ljepsi i u svakom pogledu prikladniji, koji zadovoljava sve potrebe odsjeka. | danas ag u tom domu 6&vira, pjeva i plese. Odsjek sada ima veliki tam- buraSki zbor “Senior Sym- phony Tamburitza Orches- tra’, kao i podmladak ‘“De- troit Star Tamburitzans”. U domu se odrzavaju zabave, koncerti i banketi. Na ameri- éki nacin, u domu je dozvo- ljena i toéionica, pa Iljudi mogu navratiti u nj svako- dnevno, sastati se, porazgo- varatl... U vodstvu odsjeka nalaze se danas mliadi ljudi. Pred- sjednik je srednjogodisnjak John Kosovec, koji je zajed- no s drugima zasiuzan za uspjeh jugoslavenskog etni- cékog festivala odrzanog pro- Slog augusta. Dva njegova sina, Ken i Dennis, odlicéni su miadi tambura§si, koji svi- raju u velikom orkestru pri domu, kao i u manjem orke- stru pod imenom “Lira”. Upoznao sam i ocai djeda obitelji Kosovec, kao i mno- ge druge i stekao dojam da nasi ljudi, ma bilo gdje dje- lovali, imaju dara i vitalnosti, smisla, dobre volje, razumi- jevanja i spremnosti za slogu i suradnju, za korisne i opce Stvari, ida ¢e u zivotu takvih ljudi uvijek biti puno sunca i ReOte. "(Nastavit ¢ ce 5 as RADOVE IZVODIMO U OKOLNIM MESTIMA, KAO STO SU TORONTO, NIAGARA FALLS, ST. CATHARINES, OAKVILLE, A USKORO IMACEMO DOZVOLU IZA BUFFALO. OBRA- TITE SE SA PUNIM POVERENJEM NA OVU KOMPANLU. COMPLETE SEWER, DRAIN INSTALATION, CONCRETE WORK AND PLUMBING Hamilto yn, Ontario Tel. 547-3795 -