(Od naSeg stalnog dopisnika) Chicago — kome nije poznata umjetnost izvodenja melodija, fol- klora stvorenih i odrzavanih u hrvatskim pokrajinama, a zeli da se upozna sa istim, treba da posjeti jedan od koncerata izvodackih grupa Slavonije. U ovo smo se uvijerili ovih dana prilikom gostovanja Krunoslava Slabinca-Kice i njegovih “Becara”. Zahvaljujuci tradiciji odrzavanja ti- jesnih veza sa domovinom lokalni odsjek Hrvatske bratske zajednice omogucio je mnogima da se po prvi put upoznaju sa melosom iz Posavine, jer ploce i magnetofon- ske vrpce su nedovoljna sapstituci- ja. U srednjoskolskom auditorijumu organizatori koncerta medu kojima su se isticali gospodin Pasko soso, Tony Plestina, Duro Jureti¢ Sa suradnicima, nisu) mogli, | pored najbolje volje, osigurati pris- tup za par stotina koji nisu mogli unaprijed nabaviti ulaznice. U pr- vom dijelu koncerta internacional- noga karaktera cull smo poznate melodije Italije, Rusije, Gréke. Dolazak na pozornicu Krunosla- va Slabinca-Kicée burno je pozdrav- jen. Visestruke umjetnicke spo- sobnosti dosle su do izrazaja u pjesmi, plesu, originalnoj Sali, kombinaciji roka i narodnog melo- $a. Narodne nognje, s nacionalnim simbolima, upeéatijivo govore o originalnosti izvodaéa visokog sti- la, duha i uvjerenja da se nalaze pred pravom publikom. Debitantski nastup Mirjane Primorac takoder je pozdravijen s entuzijazmom i nag- radivana je bila obilno dugim aplauzom. Svaki Glan tamburaSke grupe slavonskih “Beéara” vrijedan je izuzetne paznije, jer su neumorno vise od pola sata zagrijavali zice. Publika je stavijala do znanja da zeli produziti vecée u beskonaénost. Ovim koncertom organizatori su shvatili da imaju solidnu publiku koja ce garantirati uspjeh svih buducih nastupa, samo da budu cesci i u vecoj dvorani. Poziv koji je na kraju koncerta uputio publici gospodin Tony Mu- sselin, voda lokalne tamburaske grupe “Sloboda”, da roditelji po- mognu djeci ukljuciti se u uéenje sviranja na zicanim instrumentima, nadam se da Ce nai¢ci na oduSevije- nje kod naSega svijeta, te éemo tako osigurati GeSée nastupe volije- nih instrumenata koji ¢e i dalje prenositi zvuke drage nam domo- vine. Zainteresirani roditelji, povezite se sa bilo kojim lokalnim klubom za daljnje informacije. Miroslav Blazevic Na dan 26. oktobra 1981. godine potpisana je Rezolucija o osniva- nju Jugoslovensko-ameri¢kog kul- turnog centra (JAKC-a) u Cikagu. U sastavu novoosnovanog centra za sada ce raditi Humano druStvo “Boka”’, Jugoslovensko-americki klub “Crna Gora” i Yugoslav Club of Chicago. Vrata su otvorena i drugim jugoslavenskim klubovima u Cikagu i okolini, ukoliko Zele da Sa nama rade pod istim uslovima kako to sada Gine tri gore navedena Kluba. Od sada ce ova tri kluba zajed- nicki brinuti o zgradi koja je do sada pripadala Yugoslav Club of Chicago, zajedno ¢ée brinuti o TV programu “Dobar dan Jugoslavi- jo’, dopunskoj Skoli “Vuk Kara- dzic’, folklornoj grupi “Kolo” | ostalim sekcijama koje su do sada radile u sastavu Yugoslav Club of Chicago. IZ Koordinacionog odbora koji Su Sacinjavali po tri predstavnika iz svakog kluba, izabrana je nova uprava. Predsednik Jugoslovensko- -ameri€ékog kulturnog centra u Cikagu je lvan Marjanovié koji je istovremeno i predsednik Yugoslav Club of Chicago i urednik TV programa “Dobar dan Jugoslavijo”. Potpredsednik je Radule Marse- ni¢ koji je i predsednik Humanog drustva “Boka”, a sekretar je Ale Sabovié, Glan Upravnog odbora Jugoslovensko-americkog “Crna Gora” i saradnik TV progra- kluba ma “Dobar dan Jugoslavijo”. Chicago, dobila je pre mesec dana novu “uCiteljicu” svoju “fantastié- nu Gordanu”. Cim je novost objav- jena na TY programu “Dobar dan Jugoslavijo” grupa je dobila preko 10 novih Clanova. Gordana T. je izuzetan pedagog. Zavela je bes- prekornu disciplinu. Svi su u sali za vezbe u zakazano vreme. Podinje se ritmickim vezbama, zatim se uce koraci nove igre i proveravaju Stari i na kraju Clanovi folklora uée da pevaju. To je neSto novo,¢cime su se pored ritmiékih vezbi oduSe- villi. PoSto je vecina ucGenika do- punske Skole “Vuk Karadzic” zain- teresovana da uci nase narodne igre, pocelo je upisivanje u mladu folklornu grupu “Kolo”. U toj grupi ce igrati deca od 8-12 godina starosti. Ako ovako produZi “Kolo” ¢e do proleéa imati dovo- jan broj parova da se moze odazvati pozivu, da dogodine uces- tvuje u “Iseljenickoj nedelji’. Ono za Sta se moramo istinski boriti su novcana sredstva, kako bi se taj put ostvario. SKOLA RADI PUNOM PAROM Na samom poéetku Skolske go- dine dopunska Skola “Vuk Kara- dzi¢” je bila u nezavidnoj situacifi. Tri razreda su Gekala uCcitelje, a mi smo imali samo jednog. Duznost ucitelja prvog dana u nasoj Skoli podelili smo upravnik Skole Ihsan Zulfikari i ja. Meni je za uspomenu ostalo jedno izuzetno poslepodne Pred izabranim drugovima je tezak zadatak, koji nece biti lako ostvariti bez podrske sviju nas. Uz svestranu pomoé svih nas, Jugo- sa naSim mali$Sanima. Dok sam prvake uGila prvim slovima, oni iz drugog razreda su crtali za “Nase novine”’. (Od naSeg stalnog dopisnika) Zivimo u zemlji gde je svaki radni dan pa i Gas, plaéen dolarom. Kao novodoSli ili kao starosedeoci znamo da bez dolara nema egzistencije. Zivot je nemilosrdan, zahtevi su nam sve veci jer familije koje podizemo ili pomazemo traze hranu, odecu, stvari itd. Dosli smo bez itega, donoseci u ovu zemiju znanja stecéena iz ‘ rodne otadzbine koja se ovde mogu unovciti | tada nastaje potera za novcem. Po prirodi dobri smo radnici | kad je u pitanju novac,ne prezamo i od prekovre- menog rada. LiSavamo se svega Sto smo itekako koristili u starom kraju: pozoriste, biblioteke, priredbe itd. Izuzev televizora, koji nam je prozor u svet, sve ostalo zaboravijamo. | televizor povrsno razumevamo, jer nam je i ovaj jezik, koliko god ga znamo, zagonetka koju uvek odgonetavamo (tu izuzimamo naSu decu koja su progla kroz Skole i kojaovaj jezik sada bolje znaju nego maternji). To sve bio je povod prim dogljacima naSeg porekla da se udruzuju, da se osiguravaju, prave priredbe njima razumijive i naravno pokrecu = svoju Stampu. Na&i predhodnici koji su do&li u ovu zemlju nisu zaostajali za ostalim doselje- nicima, osnivali su druStva, pravili prired- be, pa i iskazivali svoj patriotizam prema Svojoj staroj” otadzbini. Taj posao oko udruzivanja traje | danas. Verovatno da postoji vise od hiljadu raznih drustava, odrzava se na hiljade priredbi, pise se, politizira itd. Sve to rade Ijudi dobrovoljno kao Sto su to radili i ranijih godina. Mali je broj, Gak ineznatan, onih koji primaju neku platu kao profesionaici. Sada tu potinje pri¢a o jednom problemu koji je dat u naslovu ovoga Clanka. Reé je o onima koji dobrovoljno rade ili pokuSavaju dobrovoljno da rade. Posto su to grupe Ijudi sa razlicitim vaspitanjem i razliditim strastima prvo se nailazi na kritiéke opaske pojedinaca koji traze od drugih pojedinaca profesionaini posao iako su svi na dobrovol[noj osnovi. Organizuje se priredba, pojedinci rade + oko priredbe, pojedinci kritikuju taj rad (verovatno sa uverenjem da treba biti bolje) medutim ta kritika pogada one koji su radili i mnogi od njih zakljuéuju:“vidiS ja sam dobrovoljno radio i ispao sam krivac” i naravno zakljucuju — bolje niSta ne raditi. Seéam se jednog naSgeg prijatelja. DoSao jeu klub if odmah zahtevao da na dan 29,Novembra (drzavni praznik naSe zemije) okitimo automobile nas par stotina, i prodemo kroz centar grada svirajuci i tako da manifestiramo naSe jugoslovenstvo. Posto druStvo nije bilo sposobno to da organizuje u to vreme (mada ideja nije loSa) doti¢ni je izjavio da on u takovom klubu necée da radi koje nije sposobno, ane pitajuci se da tako neSto treba pripremiti i lepo izvesti i da je za to potrebno vreme. Drugi put pojedinci kritikuju zaSto na pikniku nisu bili janjci na raznju, namesto Sto smo imali janjce ispecene u pekari, ili Sto nije bilo viSe vina, ili muzike, Sto nije vise svirala plesna glazbu namesto kola [ill obrnuto) kritikujuci one koji su taj propust napravili — one koji su stvarno radili. Cesto puta kritikuju oni koji Gak i na priredbu nisu dosli. Tako dolazimo do kritigara i kritikovanih | to se pretvara u dokazivanje ko je u pravu. Vreme se gubi za plodonosniji rad ai ljudi se gube. Stvara se nezdrava situacija. Jer u stvari niko nije u pravu, oni $to nisu dobro izveli priredbu | oni $to nisu niSta ni radili. Jedna pogresna Sstrast dovodi do usporavanja razvitka tog druStva i teskom mukom krpi se kraj sa Krajem. Ne bi smeo niko da kritikuje na takav naéin. Ako kritikujeS, ukazi kako treba uraditi, pohvali one koji su radili i pravili nesvesno greske,da osete da su makar za trud shvaceni i sam pomozi i njima, pomozi da drugi put bude bolje. Tvrdim da sve teSkoc¢e koje se pre- zivijavaju u drustvima zbog dokazivanja ko je u pravu, i to tvrdoglavo i bez mere, nastaju zato Sto se ne gleda interes druStva, veé se zadovoljavaju liéne sujete. Osloboditi se od te bolesti, nije lak posao. Sto bi neko rekao, to nama lezi u krvi. Saviadati tu bolest, znadéi krenuti napred | iskoristiti mnogobrojne naSe prijatelje koji ne vole trac, ali vole druStvenu sredinu i mogu za nju da daju svoj doprinos. BOZA SPACEK slovensko-americki kulturni centar u Cikagu moze da izraste u snazZnu instituciju i da sluzi potrebama svih Jugoslovena. “KOLO” SE PROSIRUJE U Chicaguveé poznata folklorna grupa “Kolo”, koja je jedna od vrednijin sekcija Yugoslav Club od 3 my : = on SS NY eS Poa Sprains Che SCD sf PRE Sea Sy * 3 gts i . ee" iS S. 3 & Ri ae ee oo % 233 Tas £3 3 } Prilikom moje posete Torontu u povodu pedesetogodisnjice “N.N.” imao sam prilike da se sretnem sa nekim poznanicima, prijateljima i da steknem novo poznanstvo. Raz- govarao Sam sa mnogima iz Toron- ta, Windsora, Thunderbaya i dru- gih gradova. Svi su mi ovi prijatelji ostall u secanju. Posebno sam bio impresioniran u razgovoru sa dru- gom Pekom Dmitrovicem. Ovaj stari radni¢ki neimar i dalje ne miruje. Drug Peka je veoma preokupran brigom za mir. Ovaj covek ne samo dao tome razmis8lja i vodi razgovore, nego je Peka veoma aktivan na polju mira i medusobne saradnje i sporazume- vanja. On tako misli kada je u pitanju svetski mir ali on tako misli i kada je u pitanju rad medu iseljeniStvom. Konkretno Peko je svojim rado- vima u izradi slika na bakrorezu to i vise puta dokazao. Peko sve svoje slike koje izraduje daje drustvenim organizacijama sa zeljom da ove slike posluze u pomenute svrhe. Tako Peko daje slike “N.N.", ovi opet te iste slike daju nekom druStvu i na taj nacin uspostavljaju dobre odnose i saradnju. Tako je Peko dao veci broj slika druStvu “FruSka Gora” u Chicagu prilikom svoje prve posete. Sada, prilikom moje posete Torontu, Peko je opet Njihovi crtezi su izasli u novina- mai oni Ge biti vrio ponosni. Posto smo preko TV programa trazili pomoc, veé sledece nedelje smo dobili joS jednog uGitelja i ucitelji- cu. Imamo ak i rezerve uCitelja. U naSoj Skoli nastava se normal- no odvija, a novi uéenici jos uvek pristizu. Rozalija Divjakovié panel = se , Rene Se -_ se Bs ee ry ie SE eS Wide ed xe ghss nega x TES: se i Yat i a 2 RY we 2: - ay =. mers ae we te ee | ed rey SS eed i eee oe SI af aR a eS: Bay SS ony Se. q west % Re Rs : aN a eo 7 v4 . ae n x ee Shy q 7 oo I 4 Re re , eS eS oS eS y AS ee aS Seana: eS s. SHR AS) * ng teeny LS J Ne ASAT ES bas : reas 3] “3 dao na poklon drustvu “Fruska Gora” veci bro] slika sa zeljom da ove slike posluze u interesu sarad- nje i sporazumevanja medu nama. Umetnicke slike koje smo dobill od Peke nece ostati samo na zidovima “Fruske Gore”. Kao prvo ove umetniéke slike Cemo izloziti, prikazat Gemo th na nekoj izlozbi, zatim neke od ovih slika bice date | nekim prijateljskim organizacijama dok ée jedna slika verovatno biti predata jednom Chicaskom muzeju na poklon. Ovakav rad naseg Starog druga | prijatelja treba mnogima da posluZzi kao primer. Svojim radom Peko nas sve zaduzuje i uci kako se treba borit! za mir, progres, za bratstvo | jedinstvo naSih narodai narodnosti ovde u dalekom svetu od stare Domovine. D. D. Putnik VOJNA PREZIMENA Neka nasa prezimena su vojnog porekla: Vojnic, Vojnikovié, ili: Katanié (mad.) i Soldatovié (ital.), pa DoboSarevié, Cetié | Cetojevié, Karaulié. Zatim: Barjaktarevié, Zastavnikovié, Sablji¢é, PuSkarevi¢, Topci¢, Tobdzi¢, Kap- larevi€é, pa: Oficirovié, BuljubaSié, Juzbasié Kapetanovié, Majorski, ObrStarevié, Gene- ralié, Vojvodic. Najzad: Jurisic¢, Junakovié, Vitezica i Vitezovic. R.ZOBRIC