Nakon veé standardne procedure pod- nosenja izvjeStaja o zdravstvenom sta- nju optuzenoga, na poéetku devetoga dana sudjenja ratnom zlo¢incu Andriji Artukovicu rasprava je nastavljena pod- noSenjem iskaza svjedoka. Svjedok Stjepan Nikoli¢, rodjen 1905. kaze da ga je rat zatekao u Plesu kra) Zagreba, a odmah po osnivanju tzv. “NDH” negdje u maju 1941. ustaSe su ga odvele u Jasenovac zajedno s ¢itavom obitelji — zenom i petoro djece, te neko- liko sestara, brace i drugih ¢lanova obi- telji. Jedini razlog njegovu stradanju bio je Sto je Rom. Odmah po dolasku u logor Nikolié je imao prilike vidjeti kako us- tase likvidiraju ljude. Neki strazar iz au- tomata je pobio 12 zicom vezanih osoba dok su ih prebacivali ¢amcem preko Sa- ve, Znatan bro} stradalnika, koji su za- jedno s njim i njegovom obitelji u vago- nima za stoku dopremljeni u logor, us- taSe su zatukli maljevima 1 Geki¢cima. Preostale su razdvojili i odveli u zenske i muske dijelove logora. — Jeste liikad vise vidjeli zenu i djecu — pitao ga je predsjednik vijeca Milko Gajski. — Nisam nikad — odgovorio Je svje- dok. U nastavku iskaza ispricao Je da su us- taSe pobijene ljude pobacali u Jamu, na- suli vapno i zemlju. Jako je medju zr- tvama bilo jos zivih, omamljenih 1 one- svjestenih, zemlja se po¢ela nadizati, a krv probijati. Iznose¢i te straviéne deta- lje svjedok nije mogao suspregnuti Jeca- je. Shvaéajuci da i njega Ceka isto tako tragi¢ni zarsetak, Nikolié je neSto ka- snije je predlozio sinu svoga brata i zeni- nom bratu da pokuSaju pobje¢i, mada su Sanse bile neznatne. Srecom su stra- zari bili zadrijemali te su uspjeli pobje¢ 1 Spasiti se. Na pitanje javnog tuzioca, zaSto su ga ustaSe odveli u Jasenovac, svjedok je re- kao da ne zna, dodavsi: —~- Otjerali su sve Rome iz tog naselja, kao i Rome sa svih strana. Odveli su nas da nas potuku iako niSta nismo uéinili, samo zato Sto smo bili Romi. Izjavivsi da je razumio Sto je svjedok govorio, Artukovic¢ je rekao da ga nema Sto pitati, danema primjedaba, ponavlja- juci uobi¢ajenu frazu: “To je prvi put da cujem”’. Potom se u sudnici pojavio svjedok Radovan Trivunéi¢, rodjen 1935. u Jase- novceu, gdje i danas zivi. Dugo godina bio je upravitel] Soomen-podruéja i po- svetio je Zivot traganju za stravicnom is- tinom, kojoj je i sam kao dijete bio svje- dok. Trivun¢cié je zajedno s roditeljima 1 drugom rodbinom doveden u Jasenovac kad mu je bilo sedam godina. Odvojili su ga od oca 1 majke 1 dospio je u djecji logor u Staroj Gradiski. Potom se zate- kao u transportu logorasau Poljsku gdje se opet sastao s majkom. U Poljsko) su prosli kroz Szezecin i jos triradna logora, uglavnom na poljoprivrednim poslovi- ma. Pri povratku on i majka pokuSali su pobjeci iz vlaka u Leipzigu, ali su dos- pjeli u Internacionalni logor u kojem je bilo Francuza, Rusa i Jugoslavena. Ne- kim nikad odgonetnutim vezama dospio je krajem 1944. u Beograd u bolnicu, a potom se vratio na rodno zgariSte. Vra- tila se i majka, dok je otac ubijen u Nor- veskoj. Stradale su jos 22 osobe njegove blize ili dalje rodbine zajedno sa 367 dru- gih Jasenovéana, medju kojima 54 djete- ® UNISTAVALI SU DOKUMENTE I LJUDE U nastavku iskaza Trivunovic je govorio 0 svom dugogodignjem istrazi- vanju tragova ustaSkih zvjerstava u naj- vecem evropskom i svjetskom mufilistu i gubilisu. Vidio je, kaze svega i svatega. Otvarajuci grobnice nailazio je na ko- sture bez glave i drugih dijelova tijela, vidio je oStecenja od sjekire i malja. Naj- masovniji je grobni kompleks Gradina. — U Evropi takvo §to danas nema — kaze svjedok, dodajuci da je preostalo malo dokumenata u Jasenovcu, Jer su ustase sistematski unistvale dokumente i jude. Stoga se u istrazivanjima najviSe oslo- nio na zive ude koji su svojim ocima vidjeli po¢injena zvjerstva i prezivjeli torture. Vecinu prezivjelih logoraSa Tri- vuncié osobno poznaje. Istrazujuci grobnice 1 brojeci kosture u pojedinim masovnim rakam svjedok je proracunao da samo na bosansko}j strani logora Gradina ima oko 360.0000 osoba. Naknadna istrazivanja, uz pri- mjenu strucnih metoda, potvrdila su da je svjedokova racunica realna. Na hrvatskoj strani, koja se prostirena oko 60 ¢etvornih km, (ukupan logor na oko 210 km) jo§ nisu istrazene sve grob- nice. Medjutim, znatan bro} jasenovac- kih zrtava bacen je u Savu ili spaljen u pecima Hinka Picilija. Taj improvizirani krematorij u nekadaSnjoj ciglani bio je napravljen nekvalitetno pa su, pri¢a Tri- vuncti¢, utoliko strasnije bile muke logo- rasa koji su Zivi ubacivani u loziste. ® NEOGRANICENI KAPACITETI GUBILISTA Na pitanje obrane, postoje lh doku- menti koji bi ukazivali na odgovornost optuzenoga Andrije Artukoviéa za osni- vanje logorai ubijanje u Jasenovcu, svje- dok je odgovorio: — Takav dokument nisam vidio. Javna optuzba pitalaje ima lidokume- nata iz kojih se vidi dasu drugi slali jude u Jasenovac, a Trivuntié je rekao da ima, dodavsi: — Najupeéatljiviji je bro) 400 od 27. aprila 1942. poslan iz glavnog stana po- glavnika, a upucen je u niz institucija pa iu ministarstvo unutrasnjih poslova (da- kle direktno Artukovicu — op. p) u ko- jem se navodi: “Logor Jasenovac moze primiti neograniceni broj, dakle treba slati”. Svjedok kaze, da ga se taj dokument duboko dojmio, jer to zapravo zna¢ci na- redjenje za likvidaciju. Obrana je pitala svjedoka da li je imao na uvidu dokumente o upuéivanju |judi u Jasenovac. — Kako da ne. — Koliko. — Ne manje od dvije-tri hiljade. Javna optuzba htjela je znati da li je na nekima od tih dokumenata bio naziv ministarstva unutraSnjih poslova “NDH”? | ~~ Doista, na nekima je bila i ta oznaka — kaze svjedok. Ni na taj iskaz Artukovié nije imao pri- mjedaba ni pitanja jer “nema pojma o svemu tome”. Dok je davao iskaz svjedok Trivunéic u jednom je trenutku rekao predsjed- niku vijeéa da bi Zelio pozvati Artukovi- ceva sina Radoslava da bude njegov gost i da vlastitim o¢ima pokuSa vidjetiistinu o Jasenovcu. Dodao je da mu nista ne zamjera ve¢ da mu samo Zeli pokazati. Predsjednik vije¢éa odgovorio je da shvaca namjeru svjedoka, ali da nije zgodno u vrijeme davanja sluzbenoga Is- kaza dogovarati se u takvim pojedinosti- ma. @ KRV DO KOLJENA U CKRVI Iskaz Sto gaje dao svjedok Liuban Jed- nak, rodjen 1916. umirovljenik iz Gline, predstavlja kulminaciju strahota o ko- jima su proteklih dana sluSali oni koji prate ovaj proces. O tom svjedoéi i poda- tak da je branitel] optuzenoga Srdja Po- povié, prije nego je poceo postavijati pi- tanja svjedoku, rekao: — Ovo je nastraSnije Sto sam ¢uo od kada sam advokat. Jednak je bio zemljoradnik u selu Grdjani u okolici Gline kad su ga 1941. . ustaSe uhapsile. Odveli su ga u Topusko i zajedno s vise stotina ljudi zatvorili u zgradu opcine gdje su ih tukli 1 mudili. September . Odveli su ih na Zeljeznicku stanicu, na- bacali jedne na druge, gore nego stoku, i otpremili u Glinu i zatvorili u tamognju erkvu. Svjedok procjenjuje da ih je bilo u crkvi oko 1.200, a 500 do 600 zatvorili su u zgradu suda. Dovedeni su u zoru, a ustase su se ponovo pojavile oko devet sati psovali su ih i trazili informacije o cetnicima. Uzimali su od ljudi novac 1 dragocjenosti 1 obaéavali im da ¢e ih od- vesti na rad u Gospic¢. Zatvorenici su bill toliko stijeSnjeni da se nisu mogli po- maknuti, a ponestalo je i zraka pa se nije moglo disati..Kad je pala noé ustaSe su se ponovo pojavile i naredile da se upale svijeée, ali kako nije bilo kisika svijece nisu mogle gorjeti. Tad su se ustaSe po- ¢eli doSaptavati 1 donijeli fenjere. Po- zvali su Peru Miljevica, ali kako se on nije mogao probiti kroz narod, ustaSe su zapucale mitraljeskim rafalom. Na to je Miljevie ipak doSao pa su ga zaklali. Po- tom su trazill da se javi Stojan Baji¢ te su ga pitali Sto zna o cetnicima i da li je sam ¢etnik. Kad je odgovorio da nije, ali da je ruSio neke stupove, ustaSe su mu rekli: — Takve mi trebamo, koji unistvaju nasu imovinu. Zatim su ga zgrabili za kosu, prislonili glavu na stoléié i kamom zarezali grkljan iz kojeg je potekla krv, te mu zapovjedili da pjeva. Ozlijedjeni Baji¢ nije mogao pustiti glasa, a onisu mu jo$§ vite razrezali erkljan i narugali se: — Pjevaj sad! Kad se ni tada nije oglasio jedan od ustaSa rekao je drugome: — Majku mu 1... prerezi mu grkljan do kraja. — Tada je poéela stravitna klaonica — kaze svjedok — klali su, klali 1 odvozili kako su koga dohvatili. Jedni su klali, drugi razmrskavali glave. Nisu se uopée obazirali na jauke i plac. @® POVRATAK IZ MRTVIH Na trenutak su ustaSe bili prekinull svo} krvavi pir i naredili preostalim ]ju- dima da e skinu. U toj sveopéoj, stravic- no} pometnji svjedok je vidio da su se trojica sakrila iza oltara. To mu je dalo ideju da se skloni iza nekog ormariéa u dnu crkve. Kad su mu se ustaSe priblizile bacio se medju leseve oko koji je bilo krvi, doslovno do koljena. Svjedok Lju- ban Jednak kaze da se bojao da ¢e se uguSiti u toj krvi. Pricinjajuci se da je mrtav, vidio je jos nekoliko straviénih scena, ako uopée nesto mozZe biti stravic- nije od onog Sto je vec vidio. UstaSe su iSle od tijela do tijela pa iako je vecina veé bila mrtva boli suih bajonetama. Na- Sli su jednog koji je davao znakove zivota te su mu oGi spalili, a potom ga dokrajti- li. Svjedok je joS jednom imao sre¢u — ako se to moze zvati sreca — jer kad su boduéi sve okolo usta§se stigle do njega,a jedan mu je éak stao na ledja, ali ga je valjda zaboravio probosti. Cuo je kako jedan od ustaSa, valjda neki pretpostav- ljeni, upozorava: “Pazite da vam netko ne ostane Ziv, jer onda bolje da se ni vi ne vraéate.” Nakon toga ustaSe su s jo$ ve¢om rev- noS¢éu nastavili masakriranje zrtava i uk- rcavali ih na kamione. Da bi stalo Sto vise slagali su ih u viSe redova, jedne iznad drugih. — Tako je doSao. red ina mene — pri¢a svjedok — te su me dograbili, jedan za ruke drugi za noge i stavili medju leSeve, Preko mene su bacililes éovjeka s prere- zanim grkljanom iz kojeg je jos tekla krv ravno meni u usta, a nisam se smio po- maknuti. LeSeve su odvozili u okolicu Gline i bacali u tri velike jame. Svjedok je baéen uz rubjedne od jama. Sjeéa se daje ispod njega bilo dosta leSeva, a nekolikoiiznad njega. Uslijedila je tiSina, koja nije dugo tra- jala. Naime, ponovo su stigli kamioni, ali ovaj put ne s leSevima, nego s Zivim ]ju- dima, kojisu bili zatvoreni u zgradi suda. Svjedok je iz svoje jame ipak mogao vi- djeti kako su sjekirama i maljevima us- taSe nastavile svoju krvavu rabotu. Stalno je cuo samrtni¢ke vapaje: “Jao djeco moja, jao majko moja”. Iz jednog od kamiona izvukli su u¢ite- ljicu iz obliznjega sela koju je svjedok poznavao. Silovalo ju je 12 ustaSa, a po- tom su je zaklali 1 bacili u jamu. ® JEDINI SVJEDOK Cuo je kako se ustaSe dogovaraju da neée biti mjesta te da treba leSeve presla- givati ujamama. Poéeli su ih razmjestati i usput skidali prstenje 1 nakit. Tada su primijetili da jedna od zrtava daje zna- kove zivota te su ga usmrtili rafalom, a jedan od metaka pogodio je u nogu svje- doka, koji je prezivio 1 preslagivanje. U tiSini koja je zatim nastala ¢uo je kraj sebe slabi glas: “Jesi li Ziv?” Svjedok, ne znajuci tko gato pita stra- hujuci da su mozda ustaSe, najprije nije reagirao, a tek kasnije se javio. Isposta- vilo se da je u neposredno] blizini jos jedan prezivjeli te su odluéili zajedni¢ki pobjeéi. Skoéili su iz jame, presli preko ceste, razdvojili se i krenuli kao aveti svatko svojim pravcem. Kasnije je svjedok saznao da je jedini prezivjeli bjegunac osim njega, kasnije uhvaéen i ubijenm. Ista sudbina zatekla je i trojicu koja su se bila sakrila iza olta- ra, a kasnije popela u zvonik. Njih su ustaSe pobili hicima iz puSaka. Tako je Ljuban Jednak jedini svjedok’ jedne od najmracénijih epizoda po- mamne ustaske krvozednosti. Nakon bijega iz jame smrti sklonio se u kuéu rodjaka u obliznjem selu, a kad su ga ugledali prekrivenog krvlju 1 zem- ljom, prestraSili su se od njegove sabla- sne pojave. Priznajuci da je to svjedocenje bez pre- sedana po dimenzijama_ stravié¢nosti, obrana je ipak zatrazila da se konstatira kako je optuZeni dva puta u toku iskaza zaspao. Na to je predsjednik vijeca upi- tao Artukoviéa da li je zaista zaspao. Uz ironiéni smijegak optuzeni je uvjer- livo odgovorio: — Ma nisam, sve sam ¢cuo. Odgovarajuci na pitanje suca, ima li Sto dodati Artukovié je rekao: — Nakon Sto sam sve ovo siuSao, ja mogu reci da sam isto toliko kriv koliko Isus Krist. To su lazi, apsolutne lazi. Prvi put u zivotu to ¢ujem. @ PRIKRIVANJE ZLOCINA Ivan Buntak rodjen, 1928. upisao je kako su ga ustaSe uhapsile zajedno s ro- djakom iz Zagreba koji je imao iskaznicu Boksacékoga kluba “Srp”. UstaSe su th podrugljivo pitali gdje im je éekic. Strpali su ih u zatvor u Zlatar Bistrici i gotovo ¢itav tjedan tri puta svake no¢i batinali i muéili. Spasili su se tako Sto su se umijeSali medju uhapSene Segrte 1 kalfe obrtnika koji su radili za poglavni- kovu tjelesnu strazu. Buntak tvrdi da je pred Staru godinu 1943. u Zlatar Bistricu na nekakvu smo- tru doSla ekipa ustaSkih glaveSina iz Za- greba: Paveli¢ i Artukovié, u pratnji Lu- buriéa. Bio jes njima i Pavelicev sin Vla- do, koga je inagée otac sklonio na sluzbu u Zlatar Bistrici, gdje je bio zatisje. Upitan da li je sluSao svjedoka i Sto ima kazati, Artukovié je rekao: — To nije istina, to je laz. Dodao je da nema drugih pitanjajer da mu nije poznato to Sto svjedok priéa. Umirovljenik Mijo Gerc, rodjen 1919. bio je kao atifaSist uhapSen i odveden u Jasenovac 1942. i radio je na logorskoj elektri¢noj centrali, Sto mu je omoguéilo da bude svjedokom mnogih strahota. Tlustrirajuci koliko je ljudi likvidirano u vrijeme dok je on boravio u Jasenovecu, naveo je dasu pripremajuéi se za dolazak tzv. medjunarodne komisije uniStavali . dokumente i druge tragove zlo¢ina. Spa- liivali su na tone legitimacija i osobnih (Nastavak na strani 8)