Miloga ToSiéa sam upoznao u Parizu u novembru proSle godine, prilikom proslave Dana primirja u prvom svet- skom ratu 1918. godine. Kao predsednik Drustva za Guvanje spomenika i njego- vanje tradicija oslobodilaékih ratova Srbije do 1918. godine predvodio Je brojnu jugoslovensku delegaciju na ovoj svecanosti. [ako ima 93 godine. Mi- los Togié skretao je na sebe paznju svo- jom vitalnoS¢éu, skromnoScu i dostojan- stvenim drzanjem. Visok, prav, sede ko- se, sa Sest ordena na grudima, ToSi¢ se, kao predsednik DruStva, éesto obracao Francuzima, odgovarao na zdravice, uruéivao povelje i zahvalnice Francu- skim prijateljima, a u slobodnim ¢aso- vima pritao dozivljaje iz svog zivota, po- sebno iz borbi na Ceru, Kolubari i od- brani Beograda, na Solunskom frontu. Sedeo sam sa istim stolom sa Cika Mi- logem i zazeleo da saznam neSto vise 0 njegovom Zivotu. - .. Bili ste jedan od 1.300 kaplara... —— Da... od tolikog broja sada smo Zivi samo jedan moj drugija. Ovako je bilo... 1914. godine zavrSio sam maturu u Skop- lju i posao ku¢i u Pljevija. Tim povodom poslao sam dva telgrama — ocu, koji je radio ujednom rudniku bakra u Ameri- ci, i majci u Pljevljima. Posle dva dana zovu me u banku u Skolju. Kad sam se javio pitaju me: “Imate li nekoga u Ame- rici’? “Imam” kazem. “Koga”? “Oca”. “Kako se zove”’? “Andrija’”. [ onda oni kazu: “Evo, otac vam je poslao deset na- poleona”. Nijedan nisam promenio, sve sam ihodneo majci. Mnogo se obradova- la. Tih dana citao sam u novinama da je u Skoplju formiran da¢ki bataljon, ija kazem majci: ‘Idem kao dobrovoljac u taj bataljon”’. Obuka je trajala svega dva meseca. Seéam se, dok smo stajali pred kasar- nom u vojni¢kom stroju, ¢ita se naredba Vrhovne komande: “Daci redovi una- preduju se u dake kaplare”, a posle dva dana iu “dake podnarednike”’. I onda kreéemo na front. Muzika svira, a ml idemo na zelezni¢ku stanicu, kad mu- zika prestane pevamo pesmu koju smo sami ispevali. U pesmi se govori kako devojka gleda sa prozora pa kaze majci: “SluSaj, majko, prolaze soldati”’. A majka odgovara: ‘‘Cuti, dete, tosudacke cete”. Milos ToSi¢ je upucen u Drugu armiju vojvode Stepe Stepanoviéa, a zatim u 15. pegadijski puk “Vojvoda Sindelié”, Poéele su borbe: cerska, kolubarska, odbrana Beograda, povlaéenje kroz Al- baniju, Solunski front. Clan vojne misije u Americi __ Culi smo da ste poznavali Nikolu Teslu ida ste s njim bili prijatelj. Gde i kako ste ga upoznali? — Upoznao sam gau Americi, gde sam doSao neo¢ekivano. Cika Milos priéa kako se to dogodilo. Na Solunskom frontu razboleo se od malarije. Posle oporavka pripremao se da se vrati na front, u svoju jedinicu. — Bilo nas je mnogo bolesnika. Kad smo prolazili kroz Solun, ja sam bio na éelu kolone, éujem neko vice: “ToSi¢cu”’! Okrenem se i vidim: prijatelj naSe poro- dice Svetozar Tomi¢, direktor Trece muSke gimnazije u Beogradu. “Izadi’”! — vite. “Ne smem iz stroja”, odgovaram. “Ne brini izadi... stiéi é¢eS ih’. I ja izadem. “I¢éi ¢eS u Ameriku kao ¢élan Srpske vojne misije za regrutovanje do- brovoljaca. Ima ih jos jedanaest... ti si dvanaesti. I¢i éete kroz dva dana, naj- pre na Krf, tamo su naSa vilada i skupsti- na”. I zaista, posle dva dana otiSli smo na Krf, dobili od Vojnog ministarstva ins- trukcije §ta treba da radimo u Americi. Dalisunamdnevniceimismose uputili u Francusku. Stigli smo u Bordo i uk- reali se u ameriéki brod “Cikago”. Do New Yorka smo putovali devet dana, ja- vili smo se nasoj Vojnoj misiji 1 od njih dobili raspored gde ¢e ko iéi Sirom Amerike. Mene su odredili za Detroit. U ovom gradu, u nasoj Vojnoj misiji, re- éeno mi je Sta treba da radim. Bio sam, naravno, u oficirskoj uniform, sa orde- njem na grudima. Idem tako i odjednom sretnem na ulici tamburase koji sviraju i pevaju naSe pesme. To su bili naSi ise- _Wenici koji su prethodne noéi imali pri- redbu i sada se vracéaju kuéama. Obra- dovao sam se i ja i oni... za njih je bio veliki dozivijaj da vide srpskog vojnika. Podem, kako mi je reéeno, do prote Du- Sana Trbuhoviéa, Licanina, kojije tamo ziveo. On mije nasao kancelariju, iznad koje je pisalo “Srpska ratna misija”. Po- sle toga vratio sam se u New York. Bilo je 1918. godine, pred kraj rata. Susret sa Teslom u New Yorku ..9eCam se, bilo je jutroijasam posao 42. ulicom u kojoj se nalazi i jedna po- znata biblioteka. Vidim, pred bibliote- kom ljudii zene hrane golubove. Odjed- nom mi Sinu u glavi dajei Nikola Tesla voleo golubove i hranio ih... to sam éuo jos u gimnaziji. Idem polako, primiéem se tim ljudima i vidim: visok éovek drii goluba u ruci i hrani ga. Pomislim: si- gurno je to Tesla. Da li da mu pridem? Stanem za trenutak i pomislim: valjda ce primetiti srpsku uniformu. Sluéajno je pogledao u mene. Golub mu je odle- teo iz ruku, a on krenu prema meni... Delilo nas je dvadesetak koraka. Kad mi je prisao, stao je 1 na engleskom je- ziku upitao me: “Cija je to uniforma na vama’’? A ja mu na srpskom odgovorim: “ovo je uniforma srpskog oficira”. A on, sada takode na srpskom jeziku, reée: ‘I Nikola Tesla 1856-1934 jasam Srbin. Otkud ovde? Imate li malo vremena da posSetamo i porazgovara- mo”? “Imam”, kazem. “Dolazim sa So- lunskog fronta, iz rova i sreéan sam Sto sam vas sreo. ‘Kako je tamo, na frontu... kako nasa vojska’’? pita me. Pri¢ao sam mu o nasim pobedama. U jednom tre- nutku Tesla je stao i zamislio se, a zatim rekao: “Znate li da mi sada kroz telo prolazi struja? Kosa mi se dize na glavi od radosti i uzbudenja. Treba da se po- nosimo Sto smo Srbi’”’. [jos meje upitao; “Gde ¢ete sada da idete?” “Idem da se javim Sefu Vojne misije i da mu referi- sem Sta sam uradio u Detroitu”. On za- stade, pogleda u dve moje medalje koje sam imao na grudima i upita me: “‘Koje su to medalje’”? “Milos Obilié’”” Kazem, a on: “I vi ste Obilié”’. “Ne, nisam, iako imam istoime... jedanje Obilic’”’, kazem, aon stavi ruku na medalje, osmehnu se ireée: ‘‘Voleo bih da dodete kod mene, da joS pri¢éamo, da zajedno i rucamo. Dao mi je svoju vizit-kartu. — Kakav je bio Nikola Tesla? — Bio je veliki kavaljer. Nije Stedeo novac. Dok je imao para ¢esto je pri- redivao prijeme. Inaée, bio je vrio pe- dantan, uredan, vodio je ra¢una 0 izgle- du. Pamtim, voleo je plavu boju, a od eveca — ljubicicu. Uvek je ziveo u luk- suznim hotelima. Nije se nikda Zenio. Godine 1919. MiloS ToSié je demobili- san 1 vratio se u Begorad, gde je radio u Ministarstvu inostranih poslova. — Medutim, 1928. godine ponovo se vracate u New York, kao sluzbenik na- Seg konzulata. J] novi susretisa Nikolom Teslom. — Da... kad sam stigao javim mu se telefonom, ali on u prvi mah nije mogao da se seti. Kazem mu: ‘“‘Ovde je onaj re- zervni peSadijski potporuénik kojisesa vama upoznao 1918. godine”. “E, sada znam”’, kaze on. “Vi ste Milos Tosié, od- nosno Milos Obilis”, i nasmejao se, “Ja sam pre desetak godina rekao dovide- nja misleéi da éetet vi doéci u domovinu. Milos Tosié, 1918, u vreme kada je upoznao Nikolu Teslu Poslednji put ste bili u Beogradu 1902. godine. Tada vam je pesnik Zmaj Jova govorio pesmu posveéenu vasem naué- nom radu, a vi ste ga poljubili u ruku”, podsetio sam ga. “Nisam imao vreme- na” odgovorio mi je, pravdajuci se da je previse zauzet, Sto je bila istina. — Da li je u razgovorima sa vama pominjao svoje u zavictaju? — Da, posebno se brinuo za sestru Ma- ricu, koja je zivela u Smiljanu. O njoj govorl 1 u pismu koje mi je uputio dru- gog oktobra 1935. godine i u kojem po- red ostalog, kaze: ‘‘Ima veé ¢éetiri me- seca da ne ¢cujem nista o mojo] sestri Marici Kosanovic. Brinuo sam se nepre- stano, no sad sam filozofski pripravan na najgore, jer je to bolje nego neizve- snost”’. Dorucak u New Yorku, rucak u Beogradu... — Pozajmljivali ste mu novac. Kako to objasnjavate: Veliki nau¢nik, anema para? — Da, bio je veliki nauénik, ali u izve- snom smislu i naivan. Imao je mnogo neprijatelja, mnogo ljudi koji su mu za- videli na uspehu. Svoju laboratoriju na Long Islad, koja mu je izgorela, nije osi- gurao, a pomoé nije trazio ni od koga. Sav novac koji je imao u banci ulozZio je da kupi ono Sto je propalo u pozaru, koji je mozda neko i namerno izazvao... neko od onih koji ga nisu voleli, koji su mu zavideli na uspehu. Cesto mi se telefo- nom javijao u konzulat. Jednoga dana me pita: “Imate li vi u konzulatu neki fond za pozajmicu?’’. “Uh, pa to ée biti teSko... meni je hitno potreban novac”, odgovori. “Koliko?” pitam ga, aon kaze: “Cetiri stotine dolara’”’. “Dobro, ja ¢u vam pozajmiti”, rekao sam i odneo mu. Nisam ga pitao zaSto mu je potreban. I kasnije sam mu ¢esto pozajmljivao po 100-200 dolara. Naravno, uvek mi je no- vac vracao sa zahvalnoS¢éu. O tome sve- do¢i i pismo koje mi je uputio 17. juna 1934. godine iz hotela ‘“‘“Newyorker” u New Yorku. Evo tog kratkog pisma pisa- nog, kao i sva druga ¢cirilicom i upuée- nog na adresu naSeg konzulata: “Dragi gosp. ToSsic, Ovim priznajem da sam dobio novu svotu od sto dolara koja mi je stigla br- zinom sokola. Sad Vam, dakle, dugujem pet stotina i dvadeset pet dolara, ako ne vise. Vas zahvalni Nikola Tesla”. — Da li ste sacuvali sva njegova pi- sma? — Imao sam 45 njegovih pisama, ali je bomba 1944. godine pogodila kuéu u kojoj sam stanovao, u Molerovoj ulici. Kuéa je bila poruSena, tragao sam, ko- pao ispod ruSevina i uspeo da pro- nadem samo 25 pisama. Fotokopije tih pisama predao sam DruStvu “Nikola Te- sla” u New Yorku, a originale éuvam za svoje unuke”’. — Cika Miloge, oéigledno je da ste se sa Teslom sprijateljili... — Nezavisno od toga Sto sam mu po- zajmlijivao novac, izilgeda da sam mu se svidao kao éovek. Godine 1937. poklonio mi je knjigu “Nikola Tesla—spomenica povodom njegove 80. godiSnjice” koju je 1936. godine izdalo u Beogradu Dru- Stvo 2a podizanje instituta Nikole Tesle. | Evo pogledajte njegovu posvetu i pot- pis: ““Prijatelju, MiloSu ToSiéu, Nikola Tesla”. — Sledece, 1938. godine vi se, posle deset godina, vracate u Beograd. Da li se secate o Gemu Ste razgovarali tih po- slednjih dana boravka u New Yorku? — Da seéam se, na rastanku sam ga pitao: “kada ¢ete do¢i u Jugoslaviju, u Beograd?” Odgovorio je: “Doéi éu kad dode vreme da doruékujem u New Yor- ku, a ruéam u Beogradu”’. Ja sam ga iz- nenadeno pogledao. Primetio je to, pa me upita: “Sta, ne verujete u to?” “Nije da vam ne verujem, nego sam se obezna- nio. Zar ja od Evrope do Amerike puto- vah deset dana, a vi hoéett avionom za nekoliko sati”! A on: “Doéi ée to vreme, radice mlazni avioni’’. Eto, ito je pred- video. Jos je dodao: “Ja to neéu doziveti, avi, nadam se, hoéete”. Zaista, bio je vidovit... ; Rade NIKOLIC “Zavical” Ova 1986. godina je nekoliko znaéaj- nih jubileja koji ée se sveéano i na razli¢ite naéine obelezavati. Jedan od njih je 130 godisnjica rodenja Ni- kole Tesle koja se navrsava 10. jula. Jugoslovenski koordinacioni odbor za izucavanje 1 obelezavanje imena i dela Nikole Tesle, u zajednici sa Sa- vezom druStava za Sirenje nauénih Sa- znanja “Nikola Tesla” izradio je Pro- gram aktivnosti na obelezavanju 130 godisnjice rodenja Nikole Tesle u 1986. Na po¢etku godine odrzana je kon- ferencija za Stampu u Beogradu na kojoj su najavijeni programi vezani za Teslin jubilej. Odmah zatim, u fe- bruaru, prireden je XIV. meduna- rodni festival nauénog filma koji je nosio ime velikog nauénika. Za dalje se planiraju manifestacije; IV jugo- slovenski susret mladih istrazivaéa “Nikola Tesla’, dodeljivanje Tesline nagrade iz fonda “Nikola Tesla’”’, “Te- slini dani’, obelezavanje dana rode- nja Nikole Tesla 10. jula, obelezava- nje 50. godiSnjice postanka DruStva “Nikola Tesla’, zavrSetak prve faze uredivanja spomen-podruéja i rodne kucée Nikole Tesle u Smiljanu, odrza- vanje medunarodnog naucnog skupa “Energija i razvoj”, izdavanje prve knjige kapitalnog dela Nikole Tesle. U Sjedinjenim Ameri¢kim Drzava- ma, gde je Tesla najduZe radio i bora- vio, uspostaviée se saradnja Sa zainte- resovanim organizacijama radi po- kretanja odgovovaraju¢cih oblika obe- lezavanja jubileja. POMILOVAN TEOLOG L. BOFF RIM, april (Tanjug) — Brazilski sve- cenik Leonardo Boff, autor “‘Teolo- gije oslobodenja’”’, zbog kojega ga je Vatikan kaznio na godinu dana Sut- nje, pomilovan je i vraéena su mu prava da javno istupa i objavljuje knjige. To je potvrdio predstavnik za Stampu Vatikana Navaro Vals, re- kavSi da je takvo saopéenje veé stiglo u Brazil franjeva¢kom redu svece- nika kojemu Boff pripada. Kazna Sutnje od godinu dana, koju je Vatikan izrekao Leonardu Boffu, zapravo je skinuta mjesec dana prije nego Sto bi sama istekla. Boffu je u maju 1985. godine zabranjeno da ob- javljuje knjige, drzi propovijedi i javno istupa zbog toga Sto se u Svo0jo} knjizi “Crkva: Karizma i moé” sluzio, po tumaéenju Vatikana, marksistic- kom metodom u otkrivanju porijekla socijalnih nejednakosti 1 time pre- vise “osuvremenio” teoloske metode u odnosu na tradicionalnu vjeru. Usprkos jednogodiSnjo] kazni, Leo- nardo Boff nije prihvatio Sutnju i ne- davno je objavio svoju drugu knjigu iste inspiracije.