Onoga dana kad je “Zora” iz Rije- ke za Montevideo odjedrila, baS je duvao povoljan vjetar, svjez sjeve- - rolstoénjak, Stono ga mornari bu- rom nazivaju, Mali Ivica plovio je prvi put u daleki svijet. Kad su jedrili kroz “Vela Vrata’”, suznim ocima promatrao je Ivo kr&nu obalu Jasnova i sve one ropave grebene i izbocene stijene nad.samim mo- rem, S kojih je toliko puta Siknuo u more povraz od strane, s jednom ijl vige tankih ‘udica. On je upirao svoje zjenice i u gradié Sto se nasa- , dio na tvrdoj klisuri i ugledao bijelo ' proéelje kuée u kojoj se rodio. Na Jelkinu prozoru opazio je Ivo da leprsi nesto bijelo. Djevojcica ga pozdravijala i mahala rupcem. Za- tim .se Ivo zagledao u zvonik | u crkvu. Zlatno sunce prelijevalo je SVO} sjaj po svim onim dragim kro- ‘ vovima, a neSto nepoznato, neka slatka i sveta milina pocela mu se_ slijevati u srce. Ivo se sjetio kako je ~ u onoj crkvi na klisuri posluzivao kod svete mise “svoga , dobroga starinu Zupnika koji ga je i. krstio. Sviada ga ¢uvstvo poboZznostl te sniml kapu; prekrizi se, klekne | vruce se pomoll Bogu da ga svuda od zla ¢uva. Mislio je i o svojoj ijubljenoj majci i priéinilo mu se, _ kao da je vidi gdje u maloj sobici_.uz ' prozor stoji i za njim krupne suze ' roni. Onaj prozor bio je doista otvoren, ali majke mu nije bilo na prozoru. Oh, ne, ne, nije njegova tuzna majka mogla gledati ona bijela jedra koja tako naglo |8¢eza- vaju. Ivo kleéi, suze mu se sustizu ‘na liiepom licu i curkom padaju na njegove uzburkane prsi. Brod se | Bezrijeti... | 2 Plate li se ‘Karta a aij jecu Ps ae ca 2 tao: pet ne { fo Oaligno, ja. dni imam samo tot-_ a | “voro I us foa teser tage Lik ibeatep ia atarn ell tobe \ valja i skaée preko valova, masti ih | sijece, svi su konopi napeti, vjetar huji i zvizgda, jedra su naduta, Jar- boli Skriplju, pred. brodom more silno pijuska | luzi, srebrna pjena ljeska se na suncu'u Garobnom ras- prahu, a obale o, koje se veliki i uspjenjeni valovi praskom isSumom razbijaju, naglo iSéezavaju. Kapetan “Zore”, Govjek ozbiljna lica | prosijede kose, Setao je évrstim korakom i nehotice njiha- njem tijela pratio kretanje | Ijuljanje drage mu “Zore” koja mu je bila povjerena od bogata brodovlasni- ka. Kad je opazio zaplakanoga lvicu, gdje kleci sklopljenih ruku i o¢cima upija sliku svoga miloga zavicaja, sjetio se-i on svoje prve miadosti, kad je prvi put kao siro- masni deéko ostavio svoju milu Kostrenu. Sunce je vec¢ zapalo. Jasnovo sve vise iSCezava u vecer- njem mraku samo se jo$ bijeli mala tacka na visokoj, ee morske strane nice noj hridi, a to je crkva sv. Marije. vidi se viSe ni visoka Uéka, ni morski Osor. Nebo se osulo sia aj- nim zvijezdama, more je Sumjelo, a “ZOra’ naglo jedrila u daleki svijet.. Ivo se one noci do sita naplakao i na palubi i u svom viseéem kreye- tu. Snivao je.o svojoj majéici, o svom ocu i kako seigras jelktsomy, On je takoder snivao o strogom, ali | i dobrocudnom licu svoga gospo- dina zupnika koji mu Je dao uodéi polaska toliko mudrih i oéinskih savjeta o dobrom viadanju, o poslusnosti | ostalim krSéanskim krepostima. | Nakon hnekoliko Si aroen dosilo U et jen. draga susjedo, di su se | u stan do vaser uselili novi stanari. Kakvi str te | judi / —~ Zinate, dragie susjedo, ji se ne ~ ganimant kako dr ui 7Zive. Znam Ba- mo toliko da kad on ode na posao kod nje dolazi apotekar iz broja 15, _ koji je poznat kao Zenskaros i kojem | su vee tri puta nasli manjak u apo- teci, a juéer poslije podne dobili suit | nov tepih... Hu , “Igor ty-~ Moj je tata bio u Parizu | . a donio mi je maketu Dy ‘iffelovie tor- | oo njal Davor: — Nije to nista, | Moj ie : tata bio u hotelu i donio srebrnu | ¥liew 8, nat pisom Intercontinen- | #, tall) 8 | a ea oo ie, sijods kowa | Potrebni su krojaci-krojacice za stalni posao na izradi odece. Samo oni koji su potpuno kvalifikovani na Sivacim: masinama, a uz to i sa dobrom peEInOM uz kvalitet, neka se jave li¢no na: 211 GEARY AVE. (Dufferin | Dupont distrikt u Torontu) Pane po komad u (pigcework). “nom zupniku koji ‘aS po Sag nastala noc, ne . Zupu kakav raznositelj poviatio Jasnovo. pismo iz Macintevidna, Ivo ga je sam napisao svojim materin- skim jezikom. Nije on badava iSao éetiri godine u pucku Skolu. On'se doduse nije razumio u astronomiju (nauka o zvijezdama) i u druge visoke, korisne i lijepe znanosti, all © je znao jasno Citati, lijepo pisati | dobro racéunati. To svoje znanje zahvaljivao je lvo svom pozrtvov- je u Jasnovu dobrovoljno vrsio i sluzbu ucitel]j- sku, jer uredene Skole nije bilo, a dobri je Zupnik znao koja je blago- dat jadnom mornaru, kad se iz tudih strana svijeta, gdje ga nitko ne razumije, moze svojom milom - hrvatskom rijeci javiti i porazgova- rati sa svojim dragima u zavicaju. Vlada je, istinabog, viSe puta htjela u Jasnovo posiati ucitelja, razumije se, Talijana, da odnaro- dujé nasu hrvatsku djecu; no vrijedni se je Zupnik uvijek tome s uspjehom opro, jer je volio sam i besplatno djecu poducavati, nego da dode u njegovu Cisto firvatsku udinske kulture i‘trovatelj svetih domovin- skih osjeéaja. Nakon dvije godine bio se Ivica povratio kuéi. Jelka je od radosti _skakala, ali kratkotrajna joj je bila radost, jer je njezin prijatelj vec ‘nakon dva mjeseca opet otputovao istim, brodom, netom se na njem izvelo nekoliko popravaka, Sad je vec bio “miadié” na brodu, a kape- tan mu dao preko dvadeset forinti an place. Prve dvije godine bio je Ivica na brodu “mali”. lvo je bio dobro odgojen. Rodite- Iji bili su mu poznati kao pametni | mirnt ijudi. On je rado razgledavao velike gradove, all pokvareni grad- ski Zivot nije na njega utjecao, jer je ostao Stedijiv | nepokvaren. Ivo je opet dvije godine putovao, a kad se povratio kuci, uzeli ga u vojnike. Majka mu je protosila dosta suza, naplakala se | najadikovala kao svaka Primorka, kad joj sina uzmu u vojnike. Jelki je bilo tada Cetr- ‘naest godina. Jednoga dana, na- slonjena laktom na_ koljena_ iva, zagleda se sasvim bezazleno u njegovo lice, pa mu rece aoe: | — Ivo, ti ée8 biti najbolji i naj-’ IjepSi vojnik u Pull. , Ovako je, ukratko, proveo svoju miadost ma’ mornar Ivo Marlé. Miadost ostalih mornara, ako i nije u svemu..ba8 jednaka,. ali le us mnogom:slitna. . Kad je Ivo jednom kao’ vojnik doSao kuél na_nekoliko dana, © opazio Je da je Jelka u posijednie ad Pigeyteie mui divno pristaje | - dvije godine postala |Ijepa i malone. - dorasla djevojka. Sada ga nije vise : htjela-poljubiti. Svaki put kada bi. — i, diaga moji,. to je moja | | za¢ula njegove korake, srce bi Jo} heme naglo zakucalo, a kad: bi im se pogledi susreli, " obadvoje bi poru- menjelo. Ivo se povratio u Pulu, no slika krasne Jelke neprestano mu je pred oéima lebdjela. A Jelka?... Bog bi znao, otkada se. Hublto to dvoje miadih. sretnikal — : Kad se’ lvo nakon tri: godine o kuéi-od vojni$tva, oéutio je da Jelku silno ljubi | da bez nije ne bi mogao Zivjeti. On je nehotice Opazio da mu Jelka ljubav uzvraéa | da ga Ijubi i srcem | duSom. Ivo jo] $e nije nikada zaklinjao da je % kom. “November 1/1978 Nase r novine - 15 obozava i da ée joj vjeran. biti do crna groba, Ljubavna pris izanja nuzna su posijedica otmjenoga *gradskog svijeta koji vrio _rijetko ljubi srcem, ali zato rijecima vrlo vieSto opisuje uzvigena | sveta éuvstva svoga toboze izranjenoga i zatravijenoga srca, da nekoga os- vjedote o onom, sega u istinu u njihovu srcu nema | ne moze toliko puta u Zivotu biti. lvo se esto sastajao s Jelkom i u kuéi | vani, kuda je isla za posiom. On ie takoder .pomagao — njezinoj majci sad ovdje, sad ondje, prema potrebi. ViSe puta bi joj nasjekao drva za ogrjev i donio breme u njezinu kuhinju. U Jasnovu su svi znali da se Ivo i Jelka Ijube, i nitko se nije protivio da se njih dvoje uzme, osim obite- lji Poherovec. Ta obitelj doSla je u Jasnovo, nitko nije pravo znao otkuda. Stara Rezi Poherovica imala je dvije kéeri i supruga Frica. Miadoj Mimi bilo oko dvanaest godina, a Lujzi kojih dvadeset. Jesu, nisu li bile kéeri Fricove, nitko nije znao, ni Zelio znati. Lujza nije bila ruZna, no zlobna, ohola i pokvarena do skrajnosti. Ona je lakoumno Ijubakala s nekim straza- rom financije, a posijedice bile su dijete koje 3 na veliku radost Lujze veé u povojima izdahnulo svoju duSicu. Kasnije se Lujza zagledalia u krasnoga Ilva Mariéa koji nije za nju ni najmanje mario. Stara Poherovica imala je upravo’ zmijski jezik, pa nikakvo éudo, Sto je o Jelki izmiSijala svakojake strahote, | © onoj dobroj i plemenitoj Jelki, o koju se ne bi ni najopakiji jezik mogao zadjeti, koliko je crna pod noktom. Gotovo u svakom ciate . selu i gradiéu ima po jedna ili viSe takvih doklacenih obitelji koje siju razdor | traze svadu medu nevinim i nepokvarenim pukom. Te su obite- ji neka vrsta gladne seoske aris- tokracije koja we od milosti dobrocgudnih Ijudi Zivi Takve. se obitelji ponose Sto nisu odjevene po domaéu, na narodnu, nego natezu zamazane gradske prnije, | Sto Cavrijaju vrlo zlo talijanski | time pokazuju svoju otmjenost. Koje li sreée za narod, da nema. uopéce tih nosilaca | predstavnika tude civilizacije! Jednoga dana poslije -vetere sjedio je za stolom stari Juraj -Marié sa svojom Zenom ivanom isa - ginovima lvom | Franom. ivo. t on pusili su iz matih talijanskih lulica ee kojecem razgovarall, Majka on ~ do‘ njih: okretala preslicu, a mali Frane sloZio ruke na stol i tvrdo - _zaspao. Bio je-umoran, jer je cijelo poslije podne lovio ribe, te nalovio dosta za veceru malo} Mari Cevo] “obitelji. ‘Juraj Marié bio je za Vt ljeme | svojih_ mladih .dana. mornar, - ali ~ kasnije je zamijenio veslo- moti- Imao je dosta zemlje, ali slabe.godine silile su mu starijega sina da se ukrca za mornara | da zasluzuje, ne bi li za dvije godine pristedio trideset do cetrdeset Ster- linga da uzmogne Jednom namiriti. svoga dobroga kuma Matu Staniéa koji ih je za nerodice pomagao. Stari Marié napio se iz velika vréa crna dobra vina, te pruzio Wré Ivi, pa otro usne hrptom. ruke, poravnao sijede brkove, izbacio dva-tri dima | upitao sina lvu: — Ivo moj, tl r mi, dakle, odlazis sutra na nae i: 7