“Nyevoseva nagrada ima punitsmisao kada nien karakter i namjena stoye u pofpunom skladasimenom tdjelom dobitnika, a to se dovo- dtlo t ovoxva puta, dodjelfivanjem priznanja Desanki Maksimovic™ rekao ye predsiednik skupstine SR Crne Gore Cedomir Purano- vie, uruéujuel pyesnikinj: nagradu. CETTENJ& Na enamenttog Nyevosevo]) Bi Hpardy ma Cetingu blista ime Desanke Mak. stmovie pnyenadyelo, josSjednoge dotitnika Njeroseve navrade. najyvecer knurevnoy privnania unasapzemiiy, koje ge Crna Gora mstanovila kao izras poStovanja prema ve Uikom poeth t najyyvisim vriyednastima su vremenoy diterarnog stvaralastva u Juvo- SIaVadi Visoku napradu, dodueljenu proste je. sent za stihove “Slove o ljubave’. a kao priznanje zanjeno ukupno poetskoe djelo, autoru “Krvave bajke’. pueme “Zao mi je eoveka™ 1 mnorgobrojnih pyesniekih zbir- ki, urueia je predsjednik Skupstine SK Crne Gore Cedomir Duranovic. On je na tradicionaino luyepoj svecanosti rekao da NjegoSeva nagrada ima puni smisao kada njen karakter i namjena stoje u potpunom skladu s imenom i djelom dobitnika, a to se dogodilo 1 ovog puta. dodeljivanjem oveg priznanja Desanki Maksimovic. Njen impozantni opus prozet je svim onim bit- nim svojstvima koja su sadrzana u Njego- Sevu dijelu, pai otud simbolika nagrade, a to su humanizam, rodoljublje i istinski osjeca) bratstva 1 jedinstva jugoslaven- skih naroda | narodnosti ~— naglasilo je Duranovic. Nesebi¢nost poetske duse Izrazavajuci uvjerenje da i njene pje- sme, premda ne dostizu nivo Njegoseve poezije, govore jezikom koji narod razu- mije, govore 0 stvarima koje su mu bliske i izrazavaju osjecaje bliske svim |judima, da su okrenute nebu kolikoizemlji, velika iomiljena pjesnikinja biranim je rijecima zahvalila na visokoj po¢tasti. Humani- sti€ku ideju svoje poezije, nesebitnost svoje liénosti, ljudskost svoje poetske duse DuSanka Maksimovic¢ potvrdila je ze- ljom da se na po¢éasni stub dobitnika Nje- goSeve nagrade upiSe jo$ mnogo imena Stvaralaca. ‘““Neka se mnoze Ijudska dela i neka ova) stub doraste do biblijskih ku- la" kazala je Desanka. Podsjetivsi da je na knjizevno] sceni pri- sutna veé vise od Sest desetljeca, od svoje mladenacke zbirke stihova ‘‘Pesme” pado nagradene “Slovo ljubavi", Cedomir Du- ranovic je istakao da je Desanka Maksimo- vié i po broju ¢italaca | po na¢inu na koji je prihvacaju istinski narodni pjesnik. “Poistovecujuéi se s radostima, ushiée- njima 1 bolima svoga naroda, prozivijava- juei i stvaralatki uobliéavaju¢éi drame, tragedije i pobjede tog naroda, suosjeéa- juci s brigama i radostima tzv. obi¢nog ¢o- vjeka, suprotstavljaju¢ci mrznji ljubavi i vjerujuci u nju kao najve¢cu éovjekovu mo¢ i snagu. Desanka Maksimovié, u stvari, ci- - Jeloga svog pjesni¢kog zivota ispisuje jednu nezaboravnu poemu o ¢ovjeku i lju- bavi. U toj velikoj poetskoj freski bola, ali jos vise radosti jarkim bojama ocrtani su ! obiljezeni najplemenitiji osjeéaji kao Sto je rodoljublje, ljubav i razumijevanje za ljude, ponos na sve ono Sto je svijetlo u tradiciji 1 istovremeno otpor svim nasi- ljima nad ¢ovjekom. Zbog toga i nije neo- biéno Sto se izmedu imena pjesnikinje i ljubavi stavlja znak jednakosti’, rekao je Cedomir Duranovié. Utjeha u ljepoti Ono o cemu ona pjeva, ¢emu je svojim osjeéajima i Svojim pjesmama okrenuta, uvijek Je po mjeri ¢ovjeka — onog jucer koliko i ovog danas. Zato su je rado ¢itali, i ¢itaju, svi i svuda, mladii stariji, obrazo- vani 1 manje obrazovani, oni u datkoj klupi 1 oni za strugom. Njeni su ¢itaoci Sirom Jugoslavije. Vezanost Desanke Maksimovié, po rije¢ima Duranoviéa, za zemlju uvijek se iskazivala kao poistovje- cenost sudbine pjesnika i njegove “rodne grude”. U svojoj nadahnutoj besjedi “Sa Njego- Sem kroz zivot’, Desanka Maksimovié je rekla da je Njegos, i onda kad ga davno ve¢é nije bilo medu Zivima, bio sa svojim narodom u svakom njegovom teskom i po- bjedonosnom ¢asu. ‘‘Zar ga nasi bojovnici i slobodari nisu prizivali kad im je bilo najteze, kad su jurisali tako reéi na nebo, na stlarke Kkotth qe bilo + po desetine na yednoga”’ Njpevoseva poezija prati kroz 71 vot ne samo narod vec rd pojyedinca, 1 to od Nesanka Maksimovié njegove mladosti pa do groba. DoduSe, tek kad ¢ovek izide iz za¢ara- nog kruga svoga srcea, tek u svojoj zrelost! moze da potpuno shvati dubinu dela veli- kog pesnika. U mladosti ga prvo o¢ara le- pota, bogatstvo jezika, poetskih figura, a tek u zrelosti shvati one stihove koji su postali krilatice, zbog nadanja koja bude i zbog goréine Sto ih sobom nose. Tek tada pojmi kako nije sretan, a ni dovoljan, nitko miran, a nitko spokojan. Tek pod starost primetimo da je ‘nebo nad nama zatvore- no’,da nam ‘ne slusSa plaéa ni molitve’. Tek biée koje je duboko patilo pojmi stihove kao Sto su: “Caga Zuéi iste éagSu meda’ ida se patnje zivotne mogu podnositi, jer iza njih sine ponekad i zrak radosti.” Desanka Maksimovié je rekla da je “pe- snik u lepoti nalazio utehe u svom teskom zadatku vladara Crne Gore u onom vreme- nu. Lepota je zacelo bila i izvoriste nje- gove religioznosti. Ona ga je nagonila da reSava tajnu postanka sveta. Znanje pri- rodnih nauka nije u njemu preseklo an- tene okrenute visim svetovima, nije zau- stavilo njegovu ni pesni¢ki ni svesteni¢ku radoznalost. NjegoSeva religioznost bila je dublja, duhovnija od onog stanja duse, gotovo spokojnog koje zovemo poboznost -— kad ¢ovek veruje da Bog posto]i o tome vise nigta ne razmisija. U stvari, njegova religioznost njega je vise mu¢ila nego teSi- la, a oseéanje narodnosti bilo mu Je iznad vere, Pogled u nebesa pregovaraju sa ustanicima. Ove godine (1985.) navrsava se 170 —godina od po¢éetka drugog srpskog us- « -tanka. Velika revolucija srpskog na- -roda — prvisrpski ustanak (1804-1813) -zavresena je porazom ustanika. Po- novo uspostavijanje turske vlasti pra- —¢eno je strahovitim nasiljima. Srbija Pa je krajem 1813. predstavijala zgari- Ste, a veliki deo stanovnistva je pobi- jen. odveden u ropstvo. Najveci deo ustanienih staresina 1 deo naroda sklonithl suse na austrijsku teritoriju (preko Save t Dunava). Beogradski ve- zir postaje Sulejman-pasa Skopljak, koji je zaveo rezim nastilja sliéan da- hijskom pre prvog ustanka. Poste surovog obracuna turske vla- Sti su. pak, dale amnestiju ustanici- ma, pase narod iz Austrije iz begova ~u planinama, vratio na svoja zgarista. Turel su -videne Srbe, pa su neke bivSe usta- -niéne staresine primili u svoju slu- -zbu. Najvideniji medu tim stareéi- _nama bio je Milos Obrenovic¢, koga su | Turci postavili za ober-kneza nad tri _ nahije. Medutim, turske vlasti su na- _ stavile sa nasiljima pa je ubrzo (1814.) | doslo do tzv. Hadzi-Prodanove bune nastojali da pridobiju | je zahvatila nekoliko nahija u Zapad- 'noj Srbiji. Turske vlasti su bunu ugu- | Sile, pri Gemu im je pomogao Milos | Obrenovic¢, da bi ublazio turska nasi- | [ja. Kako pljacke i nasilja nisu presta- jali, srpski narodni prvaci su 23. aprila 1815. godine, na zboru u Ta- kovu odluéili da se digne drugi srpski ustanak 1 za vodu je izabran Milos | Obrenovic. Ustanici su osvojili Palez (Obrenovac) na Savi, tako da su se 1z Austrije mogli snabdevati oruzjem 1 -municijom. Porta (turska vlada) je na ustanike poslala dve vojske: iz Bosne pod zapovednistvom HurSsid-pase, a iz Rumelije pod Mara$li-ali-pasom. Srbi su odneli dve veée pobede na - Ljubiéu kod Caéka i Dublju u Maévi. Plase¢ci se pomo¢éi Rusije ustani- cima Porta je naredila paSama da Milos Obrenovic je prihvatio pregovore isa Sveéanostima prisustvovali Cla- novi prve viade, najvisi rukovodioci Slovenije i predstavnici Federacije. Govoreéi u Njegosevu djelu, Desanka Maksimovi¢é nije sluéajno spomenula jednu Njegosevu pjesmu, nastalu 1847. go- dine, upravo godine po mnogo cemu pre- sudne za povijest naSe kulture. To je pje- sma “pozdrav rodu na Novo ljeto”.. “Pominjem je da podsetim kako Njego- Seva misao doseze do danagnjih dana, a i dalje ée”, rekla je Desanka Maksimovié. RR RE TS Sh no Ge Ss VA SAR “Ne pita se ko se kako krsti — veli Nje- LOS, no ¢ija mu grije krvca dusu, ¢ije ga je mlijeko zadojilo”. Desanka je, takoder, podsjetila ina Nje- poSeve stihove: “Lipo, lijepo, lepo i lijepo, bilo, bjelo, belo 1 bijelo, listiéi su Jednoga cvijeta, u pupulj se jedan odnjihalli.”’ RS a seinen “Eto tako je NjegoS govorio o jedinstvu srpskohrvatskog jezika 1847. godine! Re- kla bih da ovoj njegovoj misli, kao 1 mno- gim drugim koje je izrekao o bratstvu naSth naroda, ni danas nema mane. Nijedno ljudsko osjeéanje NjegoSu nije Bilo strano. Bio je i junatina i njeZzan j religiozan, i imao je smisla za stvarnost, gledao u nebesa, a vidio jasno i sve na zemlji’’, rekla je Desanka Maksimovié u svojoj besjedi prilikom uru¢ivanja Njego- Seve nagrade za njene stihove “Siovo o lju- bavi” na Cetinju. “Slobodna Dalmacija” U AjdovsSéini, 5. maja, zajedni¢kom sednicom Izvrsnog veéa SkupSstine SR Slovenije i SkupStine opStine Ajdov- Séina, svecano je proslavlijena 40. go- di$snjica formiranja prve narodne vlade Slovenije. Orazvoju SR Slovenije i njenom do- prinosu napretku zajednice jugoslo- venskih naroda i narodnosti, govorio je predsednik Izvrsnog veca Skup- Stine SR Slovenije Dusan Sinigoj. Prva slovenacka vlada imenovana je 5. maja 1943. godine u AjdovSéini. Za predsednika je izabran Boris Ki- dri¢, a za potpredsednika dr Marjan Brecelj. To je bio jedan od najznaéaj- © nijih trenutaka u istoriji slovenatkog naroda, koji je proglaSenjem svoje vlade, nakon stoletnih bojeva, prvi put potvrdio borbom steéenu slobodu i samostalnost, nacionalni identitet i sopstvenu snagu u bratstvu i jedin- stvu sa svim jugoslovenskim naro- dima it narodnostima. Sveéanosti su prisustvovali ¢lanovi prve vlade dr Marjan’ Brecelj, Vida TomSi¢é, Zoran Polie, najvisi dru- Stveno-politi¢ki, kulturni 1 privredni radnici SR Slovenije, predstavnici Federacije, JNA i slovenaékih nacio- nalnih manjina u Italiji i Austriji. U spomen na pale borce NOB-a, druga Tita, Edvarda Kardelja i Borisa Ki- drica, polozen je venac na Spomenik palim borcima u AjdovSéini. MaraSli-ali-pasom zakljuéio je us- meni sporazum. Srbi su dozvolili da Maraslija sa vojskom prode u Beo- grad 1 sultan ga je postavio za beo- gradskog vezira. U Beogradskom pa- Saluku je uvedena zajedni¢ka srpsko- turska uprava. Pored beogradskog ve- zira paSalukom je upravljao Milos Obrenovic, kao vrhovni knez srpskog naroda. Uz kneza MiloSa osnovana je tzv. Narodna kancelarija, koju su ¢i- nile srpske staresinei koja je zajedno sa knezom Milosem bila vrhovna vlast za Srbe. U 12 nahija Beogradskog pa- Saluka, pored turskih upravnika — muselima, postavljene su srpske sta- resine — knezovi. Poreze i spahijske dadzbine sakupljale su srpske vlasti, a Turcima je bilo zabranjeno da se mesaju u odnose srpskog naroda i nji- hovih staresina. Posle sporazuma Milos-MaraSlija, prestale su borbe i Srbi su se vratill mirnom Zzivotu. Knez Milos i staresine su nastojali da dobiju pisane garan- cije svojih povlastica i da ih proSire. U to) borbi za dobijanje autonomije, Srbi su se oslanjali na odredbe Buku- restanskog mirovnog ugovora iz 1812. koje Turci nisu izvrsili. Potrebno je bilo 15 godina diplomatske borbe u kojoj se knez Milos pokazao kao upo- ran ivest pregovaraé, kojije uz pomoé ruske diplomatije i podmi¢ivanjem turskih Ginovnika uspeo da sultan 1830. godine izda naredbu, poznatu pod imenom HatiSerif. Po HatiSserifu Srbija je dobila punu unutraSsnju au- tonomiju. Turski uticaj se ogledao u tome Sto je srpski knez priznavao sul- tana kao suverena i Sto je Srbija da- vala godisnji danak Porti. Istovre- meno je Milos zaveo apsolutnu vlast koristeéi je za li¢no bogaéenje... Tako je srpski narod herojskom borbom u I. i II. ustanku i materijal- nim zrtvama izvojevao nacionalu drzavu u kojoj su ukinuti feudalni od- nosi i stvoreni elementarni uslovi za razvitak kapitalisti¢ke privrede i na- cionalne kulture. Mr Milutin PEROVIC “Politika” Zemljoradnik Petar Raseta postigao prinos suncokreta od 4859 kilograma po hektaru. NOVI SAD — Vojvodanski zemljorad- radnik Petar Raseta s prinosom sunco- kreta od 4859 kilograma po hektaru svjetski je rekorder u to} proizvodnji. To tvrdi direktor Instituta za ratar- stvo i povrtlarstvo u Novom Sadu prof. dr Tihomir Vrebalov. On dodaje da to- liki rod suncokreta, koliki je postigao taj proizvodacé sa podruéja Subotice hi- bridom ‘‘ba¢vanin”, sluzbeno nigdje u svijetu nije dosad zabiljezen u struénoj poljoprivrednoj 1 nauénoj literaturi. Nesluzbeno je mozda negdje 1 postignut visi prinos, ali iza njega ne stoje struéne komisije, kao Sto je to u sluéaju Petra Rasete. ISELJENICKI SUSRETI NA USTANICKOJ KOZARI PARK PRIJATELJSTVA PRIJEDOR — Na ustaniékoj Koza- ri, na prostoru Nacionalnog parka, is- pred monumentalnog spomenika Re- voluciji, ove Ge se godine po prvi puta odrzati Iseljeni¢ki susreti. Organi- zira ih Op¢éinska konferencija Matice iseljenika iz Prijedora. Tom ¢ée prilikom na&i iseljenici iz Novog Zelanda, Australije, Argenti- ne, Kanade i SAD, koji ée boraviti u ovom dijelu Bosanske krajine, posa- diti sadnice drveéa u znak prijatelj- stva 1 mira medu narodima svijeta Bit ée to Park prijateljstva, simbol naSe sloge i zajedniStva.