Letter to the Editor: The Partl Quebecois victory in Quebec last November has force- fully compelled us as Canadians to the realization that balkanization or dismemberment of a country Is not something that happens only to other countries, but can happen here in Canada. And the continuing debate has in the main, revealed that the French speaking Cana- dians In Quebec do Indeed have cultural, economic and political grievances, and have had them since Confederation. The problem was and is there, at times very critical, but always an obstacle to Canadian unity. Rene Levesque has forced us as Canadi- ans to take a good look at ourselves — what we were, what we are, and what we want to or must be if we are to survive as a united country. For both the English speaking and French workers, the crisis of Confederation stripped of abstract emotionalism, is a bread and butter issue. it is senseless to argue who would be better off, Ontario or Quebec, If separation occurred. Both would suffer incre- ased hardship and a lower standard of living. Just one simple econo- mic fact: 30% of the market for Ontario manufactured goods is In Quebec. There would be even more widespread unemployment in On- tario if that market was lost to the U.S. or France. Both nations would certainly be swallowed up in time by the United States. The French speaking Canadians are a conquered people, but proud and determined, having preserved their language, cilture, and their heritage. A nation by a generally accepted definition is: “An histori- cally constituted, stable communi- ty of people formed on the basis of a common language, territoty, economic life and psychological make-up manifested In a common culture". Quebec has all the qualities of a nation. Prime Minis- ter Trudeau has stated as much in his address to the U.S. Congress. The desire of the Quebecois for self-determination is therefore un- derstandable:. But it need not lead to separation, and whether it does or not will largely depend on the attitudes of the English speaking Canadians. Many prominent voices In Cana- da urge that Quebec be recognized as a nation. Among them is Prof. REALTY Claude Bissel, former president of the University of Toronto, (Toronto Star, Fab. 25.). it should be noted that the concept of a two nation state was first advanced by the Communist Party of Canada in its program, The Road to Socialism in Canada. The program siates that the sovereignty of a national state may be expressed in a free rational cholse of three forms: a separate state, a confederation of equal nations or states, or autonomy. Providing the nation in question freely chooses, any one of these forms a8 a genuine expression of sovereignty. Separation is only one expression of genuine sovereignty, and by no means always the expression that Is in the best Interests of the working people involved. Separatism would have little or no appeal in Quebec if English lako veé dugi niz godina radim za “Nase novine” malo sam pisala a JoS manje ikada ikoga kritikovala. Dogodilo se nesto u poslednje vre- me Sto me je mnogo razodcaralo | razjadilo, na §to moram da se os- vrnem. Primetila sam da se u poslednije vreme u nasim novinama, ne znam iz kojih razloga, zapostavija Udru- zenje Zena “Majka | dete” u kojem sam ja aktivna Clanica, a pored mene ima mnogo élanica koje Cita- ju | potpomazu nase novine. U broju “Nasih novina’” od 16. marta pojavio se clanak pod nas- lovom: “Nelskori§¢ene mogucnos- ti’, gde pisac élanka, mozda ne poznavajuci prilike, postavija stvari naopako., Ja smatram da je potrebno da se postave stvari na svoje mesto Sto se tite Udruzenja Zena, jer se u poslednie vreme provodi klevetnic- ka kampanja protiv naseg Udruze- nja od strane pojedinaca | grupa. Naravno, kao ji u svim drustvima, | kod nas ima nedostataka | greSaka all to Ipak ne opravdava zionamer- ne kievete. Nage Udruzenje navrsava drugu godinu svog postojanja | aktivnos- ti. Za to kratko vrame udinjeno je mnogo, lako ne sve ono 8to smo zelele. Osnovana je decja skola za SERVICES ff LTO. = Za kupoprodaju nekretnina obratite ses punim | SS 6 Eee ? é i. Pos e | 851St: Clair Avenue West, * Toronto Ontario M6C 102 povjerenjem speaking Canadians recognized the Two Nation historical fact. The BNA act does not provide safeguards for the national rights of French Canada. What Is needed is anew made in Canada Constitu- tion, worked out at a constitutional conference of representatives of English speaking and French Ca- nada with equal voting rights for the representatives of the two nations, with all the fundemental matters decided upon by unanimo- us decision — that is — without the right of veto given to the English Canadian majority. What Is more natural, if we are going to keep our country together, than a voluntary union of two equals — a union of our two founding nations In one united country? John Severinsky, Welland, Ont. obucavanje mfaterinskih jezika na- Sih naroda. Ako ne znate, reci cu vam da je to zamagan posao a uspeh je tu pa se moZzete uveritl, ako vas to zanima. Mi €emo nas- taviti s tim radom | nadamo se da ce u buduce uspeh biti jos veci. Dalje, odrzale smo tri veliéan- stvene kulturne priredbe sa velikim uspehom, Cesto puta moramo da ograniéimo nase aktivnostl, i ako su. nam potrebne finansije, jer necéemo da smetamo drugim drus- tvima. NaSe ¢clanice rade poZrtvo- vano, koja manje koja vise, jer osecaju da rade za dobrobit nagseg naroda uopste. Sve Sto smo uradi- le, uradiie smo mi same, zene, bez pomoci muSskaraca a bilo je vrio malo pomoéi | od strane bilo koje druge jugoslovenske organl- zacije. 1976. godine, za vreme posete: Desanke Maksimovié, sve su orga- nizacije Imale prillku da se sastanu s njom. MI smo omogutile te sastanke. Da li je | jedna organiza- cija ponudila da nam pomogne da snosimo tro8ak? Ne, nije! Dolazill su | drugi umetnici Iz Jugoslavije, koje su dovodile druge organizacije i pojedinci aniko nam nije ni ponu- dio dai mi ucestvujemo u prijemu ‘tih umetnika. MI imamo deéju Skolu | bilo bi korisno da su tl umetnicl upoznall | pozdravill nagu decu, Mi se ne mesamo u_ posiove drugih organizacija. Bilo bi tako- der pravo da se niko ne mesa ni u nase poslove. Ja smatram da smo mi, ¢lanice Udrudzenja, dorasle da same provodimo nase aktlvnostl. Sto se mene liéno tiée, ja se pono- sim da sam ¢lanica tog UdruZenja, jer verujem da ono radi u korist opSteg dobra naé’eg naroda u Torontu | celo] Kanadl. Verujem da | ostale Zene, koje su uclanjene | koje ¢e pristupitl, oseéaju tako isto. Ove smo godine imale tu srecu da dobijemo goste iz Jugoslavije — Zvonka Spisiéa | Branku Vesell- novié. Svi koji ste Imall prillku da th vidite, Cujete | upoznate, verujem da céete se sloziti samnom da su to ne samo prvoklasni umetnici vec | divni drugovi | prijatelji, nas! (judi, tako bliiski | prijazni, kao da smo odrasil zajedno. Mi smo nastojale da ih ugostimo Sto smo bolje mogle a htele smo takoder da se Sto bolje | vide upoznaju s nasim 2 “ IJudima u Torontu i okolini. Ali, Iz stanovitih razloga, najvige zbog | vremena, to nije bilo moguée, uprkos najboljoj Zelji, A ono &to pisac clanka “Neiskoridéene mogu- | énosti”, kaze da jé mogio biti bolje i vise, on nije upoznat sa pravim ' stanjem stvaril, On kaze da je treba- lo odrzatl jo$ priredaba bez da je uzeo u obzir Ginjenicu da je bilo u pitanju troSak njihovog boravka ovde. Na drugu stranu, Cinjenica je | to da su Ijudi, uklijuélv I pisca Clanka, Imall prillku da prisustvuju koncertu u nedjeiju 6-og marta a tu priliku nisu Iskoristill. Sta bi bilo da smo oriredile | drugu priredbu sledece nedjelje? Istinu da vam kazem, meni je bilo naugodno | bila sam mnogo razocarana Sto na pri- Roden sam u Rabrovcu, kod Smederevske Palanke. Bio sam ozenjen | profesor gimnazije. Zivio sam dobro, ali duSevno stalno ne- miran. Svake no¢i sam sanjao da sam u druStvu andela Gospodnjih, ajamedu njima kao Bo2ji izaslanik u crnoj mantiji. To me je kopkalo po du8l. Shvatlo sam kao da me svevi$nji Bog zove da stupim u nje- govu sluzbu. Koga bih poslugao ako necu Boga | — postao sam ka- luder. Mislim da Ge te se svi sloditi da je to za mene bila velika 2rtva. Odrekao sam se mnogih lijepih Stvari. A najteze od svega je bilo, shvatit Ce te me, Sto mi zvanje za- branjuje ulazak i u blaZeno Zensko druStvo. All, u “svakoj nesreci postoji | zrno srece", kako to lijapo kaze nag narod. Tako je | meni Bog uzvratlo dobrom, za sve ono Sto ja cinim za njega. A evo kako: Ubrzo je umro arhimadrit manas- tira Visoki Decanl. Kao Sto znate, ta} Cuveni manastir se nalazi kod Paci, kraju kojl sada, u Titovoj Ju- goslavijl, zovu Socijalistigéka Auto- nomna Pokrajlna Kosovo. Posto sam, kao Sto sam veé naveo, bio akademski obrazovan Govijek, usto vjeran i crkvl | drzavi, unaprijedil| Su me u zvanje |Igumana | posiali da preuzmem upravu toga manastira. A posto je moj pokojni prethodnik umro u zvanju Arhimadrita i ja sam, kao upravitelj toga Cuvenog manas- ira, doblo zvanje arhimadrita. | jos nesto: Neposredno prije moga odlaska u Decane, tamo |e pramjestena (iz Rakovice kod Beo- grada) Monaska Skola. To vam Je, narodski reéeno, &kola koja stvara miade kaludere. Tako sam, kao up- ravnik manastira, a |o$ vi$e kao biv- 3| profesor, postavijen i kao direk- tor te Skole. Dakle, sve ide po pla- nu bozjem, po mojoj Zeljl, a po nje- govoj vali. No nije ni to sve. SluSajte dalje: Ovakvi polozaji, o kojima sam vam dosad govorio, povezani su bill, ka- ko se to. ovdje u Americi kaze, | sa biznisom. Naime, Manastir Deéani je svojevremeno bio Institucija koja se je smatrala krunskom spahijom, pa je, kao | svaki drug! spahila, | manastir Imao svoje ogromno Ima- nje, od oko tri hiljade hektara zem- IjiSta. Polovina od toga je bilo ob- radivo, a druga polovina je bila pod Sumom Ili plantazZama pitomih kes- tenja (a znate kako je plodna zem- ja u-Metohijl). Kao upravitelja manastira, narav- na stvar, | to vellko Imanje je bilo u mojim | u bozjim rukama. Posto sam ubrzo, za majku | brata, kuplo umom rodnom Rabrovcu jedno do- bro | veoma Iijepo imanje od trina- est hektara, odmah su se poceli prenositl zlonamjerni glasovi, da sam to Imanje kupio uz pomoé ma- nastirskog bogatstva kojemu sam na éelu. Besmisiica jedna. Kao da takvo malo Imanje nisam mogao kupitl od moje plate. Jer, Sto je to trinaest hektara! Malo vi8e od da- naSnjeg zomijiSnog maksimuma u Titovo] Jugoslavijl. Bas mi je Zao Sto | tada, kao sada, nisu postojale Komisije za Ispitivanje porijekla I- redbi 6-og marta nisam videla ni- moje. najblize drugove s kojima_ radim veé dugo godina, a nije bilo nikoga ni od strane drugih organi- zacija. Dobro, modzda je ulaznina na brodu “Jadran" bila preskupa, mogli su ipak dodéi na Koncert, gde su cene bile niske | gostl su Zeljno octekivali vaSu posetu. Zasto sada postavijati te zamer- ke. Kome to koristl? | konaéno, u pitanju je svrha naseg Udruzenja. Sta ono radi. Da li Je naS rad u korist Ili na Stetu naseg naroda u Torontu | Kanadi, lll je preée ono sitniéarenje protiv pojedinih élanica naSeg Udruzenja. Ja misiim da je ono prvo vaZnije. Anka Nozinic¢ movine. One bi raSéistile situaci|u, a ovako, ostala su samo zionamjer- na opanjkavanja. Medutim, nije to jedina nemila uspomena Sto me tiStl Iz starog kraja. PoSto svi moji viernici znadu da sam iskren, iskreno éu vam Is- priéati joS jedan nemio dogada] Sto lezi na mojo] greSnoj duSi: Pred sam drugi svjetski rat pono- vo sam dobio unapreden|je — pos- tao sam Vikarni episkop. Kao tako visokl erkveni dostojanstvenik, mo- rao sam da budem strog | prema sebi i prema drugima u mojoj oko- lini. Tako sam nastojao da budem striktno disciplinovan i u pogledu naseg “tasnog” posta. Vi znate Sto je to. Postilo se je sedam nedelja ispred Uskrsa, Sest ispred BoZi¢a, dvije izmedu Velikog i malog Gos- podnieg dana i svaku srijedu | su- botu. A baS u tom pogiedu mi se je, kako ka2Zu brac¢a Hrvatl, dogo- dio nemili “peh”: Uéenic! MonaSke Skole su, u to- ku éitavog posta, svih sedam nede- lja ispred Uskrsa, morall da predzive samo nacrnom hijebu i vodi. Imi u upravi, kaluderl i ja, trebali smo da ses njiima solidaris8emo. Medutim, nama je to teze bilo izdrzati nego njima, Posto smo kaluderi i ja ima- li posebnu trpezariju, jednoga da- na, u toku toga posta, upao je za vriieme ruéka u naSu blagovaonicu jedan od utenika (trazio jae jednog od kaludera). Bio je zaprepasten | revoltiran kad je vidlo kako mi “ma- stimo bradu”, a njima crijeva cvrée od gladi. Sve je ispriéao svojim kolegama. Poéela je opSta rasprava oko toga insidenta. Uéenici su postavijali pi- tanje: Ako je istina ono Sto nam propovijedaju o “éasnom postu”, zaSto i oni ne poste kao Sto posti- mo mi? Situacija se je tollko zaos- trila, da su kolektivno stupill u Strajk | uzto kategoricki zahtllevall da se mene smijeni s tog poloZaja. lz toga teSkog vrtloga me je spasio Prizrenski viadika, kojl je do$ao li- éno na licu mjesta. All, polovina u- Cenika je bilo protjerano Iz Skole. Sve to mi je, uvjerite se, bilo zai- sta neprijatno. Medutim, | tu su mi, kao “vjernom bozjem slug!” progle- dali kroz prste. Prvo su me unapri- jediil u Vikarnog episkopa, a onda su me, da bi me otklonill iz sredine u kojo] sam kompromitovan, pos- lall na sluzbu boZju, ovdje medu vama — u Sjedinjenim Ameri¢ékim DrzZavama. ~ To je bilo neposredno pred drug! avjetski rat. Kako sam se ovdje ponagsao poznato je mojim dragim viernicima I svim nasim Ijudima $i- rom Amerike, pa | dalje. | ovamo sam doblo unapredenje. Sad sam $ef raskolnicéke Srpsko pravosiavne crkve. Ne priznajem Titov poredak nit] njegovu vieru. Ne pokoravam se vrhovnom poglavaru Srpske pra- voslavne crkve u rodenoj domovini. Sluzim onima kojima sam, doduSe, otpjevao smrtno opilele, all koji su me postavill na ovu svetu duZnost. Eto — Pogodite ko sam. P.S. Na osnovu autentiénog ka- zivanja jednog prijatelja, zabiljezio : WE ee