SPEER ENE RENTS FP KRDAHLA ERE mS § e3 Nase novine a; = pise 0 nagim ljudi- Pe mau sam da ima dosta toga Sto bi se Le ee moglo reci 6 Detroitu. Ovamo su , , ii LL nekad éesto dolazili naSi i drugi Jedna takva organizacija opredje- Le Ea radni¢ki predstavnici, a narodito ljuje za pomaganje radnicke stam- onakvi kao Sto su bili pokojni Leo _—~P®. nt Fisher i Mato Brzovié, pa Jovan Brat Doko je i ove godine izabran Dajié i drugi. U svojim govorima 24 predsjednika kluba, vec po trect oni bi vazdarekli daje Detroit kulai Put. Prije nekog vremena u ovaj pravi bedem radnog naroda ove grad je bio dosao senator Kennedy LL zemije, gdje se je prvo unijsko 4a govori i zauzme se za Sto vecu OC | SCéedo rodiloi progirilo svoje redove + Pomoc penzionerima. Izmedu osta- ee ee ee ea : 6a ednog kraia Amerike do dru- lih, a pred velikim broiem sluSala- gog, pai u Kanadu. Medu radnim 8, govorio je | Doko Dulvezan. judima u tome je uéestvovao veliki GOovorio je vatreno | taj njegov broj srpskih i: hrvatskih radnika 9Ovor prenijele su kasnije detroit- iseljenika. Vodila se borba za prava Ske.novine. Nesto kasnije, a pred i bolji Zivot koji danas radni \judi 46-godisnjicu nase stampe nas uzivalu. odbor je: odobrio u fond lista 300 Zelim stoga da sve upoznam s olara, ealoee takvim Ijudima, medu koje spada, i Inace, zivim ovdje vec blizu 60 to medu. prve, Doko Dulvezan, u -« Odina i dobro mi je poznata borba unija pa do danas on.je jedan od =‘ Neki od najboljih vec su umrli, oni unijskih voda i boraca. Momental- Sto jos zive | dalje rade koliko no je predsjednik UAW penzioner- Ogu, daju sve za radni narod. O 5 nikom Stjepanom Miosicéem, koji e@ tada rekao da je to prvi put Sto se GRO PO Ain pO Rt ta BT cy PEO EE EPEO ay POPE ny te ta yg 2 tay Cry, : : oon ieinipgeteet “La es 3 Go rn Seer es are RENT A “3 2 cermin cot Http bigeye y gps “ene ieee te Sn ae en a ee te, Lely get SMe te RON, Kae ore te ie ante “6, ona Ss SS sn. etn Pa o ti Me, ciel sg gpthoelngeatettacspen pe lTlt helps recy Ate ctclftlbacagsperwia : #5, Wg ‘< a 5s Bob Stevanov u bolnicl -PISE: ING. RANKO SKORIC hagpe Bozié i bolnica. Sareni omoti darova, bijeli pokrivaci kreveta. Ra- ana. Mi smo tu, tvoji zemijaci, u ae nasim srcima za te uvijek ima RECOM opi Rg Ana ye nama ovdje mogla .bi se napisati dost na licima, bol u odcima. Sa zebnjom otvorih ulazna vrata toron- tske bolnice Our Lady of Mercy. |z svijeta lampiona, okicenih izloga i mjesta. Mi smo obitelj] vezana ne Krvnim srodstvom, veé zajednic- kom iseljeni¢tkom sudbinom. U potrazi za boljim Zivotom napustis- skog tijela u drzavi Michigan. Na njegov prediog i pomocu Marka Kramariéa, Petra Reliéa, Aleksa éitava knjiga — toliko je bilo rada i dogadaja. Sve su to bili iskreni borci za bolji Zivot radnika, nosili Micina i joS nekih osnovan je po prvi put u mjestu Jugoslovenski kulturni klub. U pravila kluba une- su najteze breme, bili na crnoj listi poslodavaca. Radni¢ka Stampa treba da piSe o njima i 6uva uspomenu na njihova imena i rad, da ih se vjecito sjeca djecjeg smijeha udoh u carstvo mo nas brdoviti Balkan, ravnu tiSine, patnje, ali i nade. Nade da Panoniju i plavi Jadran, zavarava- ce lije¢nici ipak nekako pronaci judi se da je moguce imati dvije sena je saradnja sa “Nasim novi- rjeSenje i makar privremeno pobije- majke domovine._ . | nama”. Novinama je pruzena po- diti neumoljivu ruku vjeénog Zako- “Bob, dosli ste u Kanadu éak moc u vidu financija Sto je bilo inten Oop pip odity phat CE tape. na. i . Trazeci sobu, zavirih u svaku usputnu prostoriju. Susret s otsut- nim, duboko uvucenim oéima napacene starice koja se poput kamene statue zagledala u snije- gom zajarmljeno granje iza stakla. Nova vrata, nova sudbina. Slabu- njava, gotovo prozirna zena, suho- njavim rukama grii dvoje nejacadi. Shrvan otac, bespomoéan na dnu kreveta, bez suza place za Zivot- nom drugaricom. Na stoliéu pred majkom éGestitka s ruzom, nacrta- nom nevjestim djecjim rukama: “Mama, sretan ti Bozié! Vrati nam se, zelino te ¢ekamo”. Djeca ni ne slute Sto je otac prije samo pola sata doznao od lije¢nika. Majci su preostala svega dva mjeseca... Soba 204 A. Dva kreveta. Jedan prazan. U drugome on, nas stari prijatel] Bob Stevanov. Oko kreveta brdo darova, pisma, ¢estitke. Znaju Ijudi kako je biti u bolnicl, osobito o BoZiéu. Zato nije tesko ni iz daleka doci do Our Lady of Mercy, jer Boba svi vole. U svojih pedeset kanadskih godina s tisuca- ma je dijelio i dobro | zlo, mnogu je suzu osuSio i ne jedno klonulo srce osokolio. A lIjudi to ne zaborav- ljaju... Nisam ga prepoznao. Srcana kap 8to mu je paralizirala lijevu stranu tijela, ostavi vidijive tragove i na licu. Jedino o¢i, one se nikada ne mijenjaju. O¢i u Cijoj se mirnoéi nazire beskrajna ravnica rodnog Banata, oci Giju blagost nisu nl teski deceniji emigracije uspjeli da pomute. | Slabi stisak ruke. No, znam da je _ od srca. — “Hvala Sto si doSao”. Glas mu je jedva Cujan, nimalo sli¢an onom nelodioznom priéanju Sto nas je toliko puta znalosatima zabavijati na raznim okupljanjima. Ipak, pri- sluhnes li bolje, Gut ces iz njegovih ranjenih usana Sum klasja vojvo- danskih polja, mrmor Tise | Duna- va Bez riieci me je slusSao dok sam _. mu prenagao pozdrave i dobre Zelje | prijatelja | znanaca. Htio sam da osjeti kako nije sam, premda nikog od rodbine nema s ove strane oce- 1928. Jeste li onda mogli | slutiti da éete u njoj provesti decenije | decenije Zivota?” “Ma kakvi. Dve, najvise tri godi- ne, da nesto pristedim, pa onda brzo natrag. A eto, oteglo se...” Glas mu utrnu poput zadnije tra- ke sunca Sto necujno tone u nedo- gledna izorana polja. “A kako je danas? Buduci ste u_ -, ovoj zemiji provell najveci dio Zivo- ta, dali vam je ona milija od starog _ ‘kraja?” Jos prije nego sam dovrsio pita- nje, shvatih kako je bilo suviSno. Oci mu se iznenada zasvijetle, pomlade. “Ne, sinko, ona tamo preko, njo nema nigde ravne”. Duboko u zjenicama ugledah plamen neugasive vatre za rodnom arudom, ¢iji zar nije jenjao niti nakon pola stoljeéa izbivanja. U Ssrcu osjetin bol, sazaljenje prema njemu, sebi i svim doseljenicima koji izabrasmo crni kruh tudine. Trn u srcu nosit Cemo do groba, priznall to ili ne. Glavom proleti Preradovicev stih: “Sunce tudeg neba nece vas grijati ko Sto ovo grije”. Usprkos kuéama s central- nim grijanjem, bazenima, osamci- lindarskim limuzinama, televizo- rom u boji i vikendicama, pravu srecu u dusi nitko od nas ne nade. Kao Sto je majka samo jedna, tako je | domovina... “Opet cete k nama, Bob. Lijec- nici danas Cine ¢uda. Kad grane novo proljetno sunce, eto Vas opet u nagsoj sredini. Bez Vas smo ne- potpuni”’. “Hoéu, moram. Tamo mi fe mesto”. Nisam ga vise htio zamarati. Onako slabom j izrnucenom, i naj- manje je naprezanje napor. NjeZno mu stisnuh ruku. Sunce mu iSée- zlo iz oéiju. Zamijeni ga bezgiasna noc, puna zasluzenog odmora. Zar 6u | ja ovako pod stare dane? Zadrhtah. Ucini mi se da zaéuh Surn masline pored rodnog mora. ' “Ne daj. se, Bob, zbog sviju nas...” Zustro napustih sebu. Ni- sam zelio da mi u ocima ugleda vrele suze emigranta. | . odobreno na prvoj_ konferencijl ‘kluba. Brat Doko je izabran za ra ‘ AN Duboko me potresia vijest dru- gova o smrti Lea FiSera... BaS sam se ushiéivao. odliénim élankom “Leo FiSer”’, koji je napisala druga- rica Katarina kostié u ‘Nasim novi- nama” povodom osamdesete godi- Snjice ovog velikana u radnickom pekretu, kada su mi drugovi javill da je Leo preminuo! U Americi sam poznavao dva velika Covjeka, koji su Zivjeli samo- tnjacki — bez porodice, i koji su samotnjacki preminull. Jedan je bio Nikola Tesla, a drugi Leo FiSer. Oba su bili na svoj nacin veliki: Tesla u svijetu nauke, a Fiser u svijetu radnicke klase. Obojica su odali svaki atom svoga Zivota svije- tu za koji su Zivjeli... BjeSe osvanuo veoma_ hiadni sedmi januar 1943. godine kada sam, zajedno sa Savicom Kosano- vié, uSao u Teslinu sobu u hotelu. “Njujorker”. U sobi, naslonjen na nekoliko jastuka, lezZao je mrtav Nikola Tesla, sa smrznutim izra- zom dobrocudnosti na usahlom licu... U sobi su bila dva policajca, mrtvi Tesla i niko vise. Za stopalu pokojnika, “po sluzZbenoj] duznos- ti’, policajci su na kanapu privezall poduzu daséicu, koja Je visila pre- ma patosu, a na njoj je bilo olov- kom napisano (da ne kazem — na- Skrabano) “Nikola Tesla”... Rekose mi da je Tesla lezao u sobi mrtav nekoliko dana, dok se nije saznalo za njegovu smrt. | | Sliéno se desilo i sa drugom Leom Fiserom... “nekoliko dana Se nije znalo da je mrtav”, javijaju mi drugovi. zbog nadéovjecanskin napora za dobro naroda — sviju. Mitar Vujevi¢ | tako, dva naa velika samotnja- ka, jedan u nauci, drugi u radnic¢- kom pokretu, imali su sli¢an lic¢ni Zivot... i sliénu smrt. Ali velikani umirucéi — ostaju medu zivima! Godinama sam poznavao druga Lea, jer smo radili skupa. Bespre- korno smo saradivali, nikada nije dolazilo ni do nesporazuma, a kamo li do sukoba | neslaganja. Uvijek su me plijenile neke crte, koje su ga krasile kao rukovodioca u radniékom pokretu: — odanost stvari radnicke klase i njenoj borbi — bez ostatka; — krajnja skromnost kako u ma- terijalnom pogledu, tako i u pogle- du slavoljublja, koje mu je bilo pot- puno tude; — visoki teoretski nivo, visoka naobrazba _u marksizmu-lenjiniz- mu, koju je sam stekao putem samonaobrazbe; — dosiedna principijelnost po svim pitanjima radni¢kog pokreta; — dosledno internacionalisticko opredeljenje — bez trunke Soviniz- ma | nacionalisti¢ke ucaurenosti; — radni elan, koji ga je pratio kroz cio Zivot, pruzajuci drugarsku pomoé onima s kojima je zajedno radio — od slovoslagara, pa do aktivista. Bilo je i drugih pozitivnih crta, koje su ga krasile kao radnickog rukovodioca, urednika radnickih novina i publicistu. Ime i djelo Lea FiSera ostace nezaboravno u istoriji radni¢kog pokreta Sjedinjenih Americkih Dr- zava, posebno u istoriji ameri¢kih radnika jugoslovenskog porijekla. \