OVORITI “JUGOSLOVENSKI” Miladi u inostranstvu sve éesée uzimaju drugo drzavijanstvo i izbegavaju sluzenje vojne obaveze. Klubovi neprijateljske emigracije bolje organizovani nego naSi jer th crkva finansira. Savremeni jugoslovenski peéalbari sve ¢eSce u inostranstvo vode celu svoju porodicu. Retko ko ostavija decu na ¢uvanje bakama i dekama, tako da van zemlje trenutno Zivi vise od 200 hiljada naSe dece i omladine. Skoro 30 odsto mladih rodeno je u stranim zemljama. Svi oni predstav- ljaju drugu generaciju migranata za koju su zemlje prijema posebno zain- teresovane i sve Gine kako bi ih uvr- stile u svoje drzavijane. Na nedavnom savetovanju sa omla- dinom na privremenom boravku van zemlje, koje je u Beogradu uprilicila omladinska organizacija Jugoslavije, receno je pored ostalog da je u pora- stu broj zahteva za promenu naSeg drzavijanstva da je sve vise onih koji izbegavaju sluzenje vojne obaveze 1 da je otudenje mladih od domovine drastieno. Savetovanju je prisustvoivalo 50 omladinaca delegata naSih klubova u inostranstvu. O tome kako zive i hoce li se vracati — razgovarali smo Sa Ja- drankom Lukéin (19 godina) koja vec 17 godina zivi u Zapadnoj Nemacéko} isa Dragigsom Vasiégem (22) koga su roditelji pre 15 godina poveli u Mun- chen. Ugrozen indentitet Jadranka uskoro zavrSava tehni¢ku gimnaziju u Stuttgartu, roditelji imaju lepe poslove od kojih moze “do- bro da se zivi’, Glanica je naSeg kluba, koji okuplja oko 400 mladih i, kako kaze, sve slobodno vreme provodi u njemu. — lako ima mnogo povika na folklor kao jedinuzanimljivu aktivnostu klu- bovima, on je idanas jezgro koje naj- vise privlaci naSu omladinu. Sve od tog cupkanja polazi, a kasnije se tru- dimo da nam osnovna delatnost bude ocuvanje nacionalnog identiteta koji je sve viSe ugrozen. Dugo zivim u Za- padnoj Nemackoj, navikla sam se na veci luksuz nego Sto ga imam u Jugo- Slaviji, uspesno i Skolu zavrsavam, ali me to ipak neée odvratiti od povratka u nasu zemlju. Moji roditelji ¢e si- gurno ostati tamo do penzije. Ja ne znam kada¢u natrag, alispremnasam da prihvatim Jugoslaviju kakva jeste i da se vratim. Ne znam kako da vam objasnim tu zelju, jer kada bi se ona materijalna strana gledala, sigurno se ne bih vraéala. NeSsto me privlaéi, ovde mi je druStvo, uvek mi je straSno teSko kada se posle odmora vracam u Stuttgart — rekla nam je Jadranka Lukéin. Sliéno misli i DragiSa koji veé radi u velikoj firmi, ito kao Sefsa velkom platom, ugledom i statusom: —- Mi smo tamo zbog peéalbe, da za- radimo novacida sevratimo kuéi. Ne razumem druge koji govore da ée ostati. Pa tisitamo uvek stranac. Mo- ze§ i drzavijanstvo da promeni§i ime, ali ces uvek za njih biti stranac, tudin. Jos 10-15 godina éu ostati tamo i onda nazad u rodni Pozarevac, ukome sam veéikuéu napravio. U Miinchenu sam kupio stan, kada se odlu¢im za povra- tak, prodacu ga i od tih para i ustede- vine ziveti dok ne nadem posao u Ju- goslaviji, Sto je, vidim, sada mnogo te- Sko. Ove izjave sigurno govore u prilog tezi da ce nasa mladez ostati naSa bez obzira gde trenutno zivi. Ali, ne treba zaboraviti da su naSi sagovornici ak- tivni Glanovi klubova, Sto samo po sebi govori o pozitivnom opredelje- nju, prema Jugoslaviji i povratku. Po- daci medutim, kazu da je u nekim zemljama manje od 10 odsto mladih Jugoslovena ukljuéeno u naSe klubo- ve, da je manje od 50 odsto ukupnog broja mladih van zemlje obuhvaéeno Skolom na nasem jeziku, a da je isti postotak obuhva¢en radom verskih zajednica, koje nisu prijateljski ras- | polozene prema naSem sistemu u zemlji. Znacéaj klubova — Taéno je da mladih nema dovolj- no u nasim klubovima. Mi nemamo ni dovoljno para da organizujemno sve ono Sto privla¢éi omladinu, dok je ne- prijateljska emigracija daleko bolje opremljena ine kuburisa noveem, jer je erkva finansira. Organizuju bes- platna putovanja po Evropi, njihove nosSnje za folklor su izuzetno Jepe i skupe, dovode najbolje pevaée iz zemlje koji traze po 15 do 20 hiljada maraka za nastup, a mito ne mozemo da platimo — kaze DragiSa Vasie¢. — Ja sam bila na jednoj njihovoj zabavi, pevao je neki pevaé iz Zagre- ba. Program je bio mnogo bogatiji nego nas i, umesto jugoslovenske, vi- Sila je samo hrvatska zastava, jer su sve te ecrkvene organizacije na nacio- nalnoj osnovi. I to deli naSe ljude u inostranstvu. Kod nas u klubu svi, na primer, govorimo jednim jezikom koji Je meSavina svih naSih jezika. Mnogi ga zovu novi jugoslovenski je- zik. Kada nekom kazes “bolan’, ne znaci da si Bosanac. Svi smo Jugoslo- veni i tako se i osecamo i zivimo — isti¢e Jadranka Lukéin. Na kraju, naSi sagovornici kazu da aSsimilaciona opasnost i nije tako ve- lika za drugu generaciju. Problem je ona treéa, koja tek sada dolaziiskoro da nema dodirnih taéaka sa Jugosla- vijom i zivotom u njoj. Njih treba nau- citi da vole zemlju i sa¢uvaju svoje nacionalno biée, a to se moze jedino preko klubova. Za takva nastojanja potrebno je, tvrde naSi sagovornici, vise pomoé¢i iz zemlje ibrige zarad klubova. Trebalo bi slati Stampu, koje u mnogim grado- vima uopste nema danas, tako da se o zbivanjima u zemlji malo zna. Zato je 1 bilo moguée da jedna zapadnone- ma¢ka TV-stanica poSalje ekipu na Kosovo koja Je snimila najzabacenije zaseoke i bedu u njima i to progurila kao istinu 0 Jugoslaviji u ovo vreme krize. Posebno je vazno, kako rekoSe nasi mladi sagovornici, da naSi omla- dinci sve saznaju 0 moguénostima po- vratka u zemlju, Sta ih Geka i kakva je perspektiva, a informacije ove vrste danas su Sture i nedovoljne. _ B. IVANOVIC “Politika” BBC-ju LONDON, maj — Na prvom pro- gramu britanske televizije BBC pri- kazan je 45-minutni film o naSoj zem- lji. Rijeé je o dokumentarno-turisti¢- kom filmu sto ga je ekipa BBC-ja sni- mila proslog mjeseca u nasoj zemlji a prikazuje prirodne, turisti¢ke 1 druge ljepote Sarajeva, Mostara, Du- brovnika, Koréule, Makarske i Splita. Po ocjeni Clanova predstavnistva Turisti¢kog saveza Jugoslavije u Lon- donu, ova emisija popularno zvana “Pebble Mill at One’, veé je postigla znatan odjek kod britanske televizij- ske i turisti¢ke publike, Neposredno nakon njezinog emitiranja telefonski pozivi predstavniStvu Turisti¢kog sa- veza Jugoslavije znatno su uéestali, Sto ce sigurno pridonijeti ozivljava- nju prodaje turistiékih aranzmana za Jugoslaviju. Racuna se da je tu popu- larnu TV-emisiju promatralo oko tri milijuna Britanaca. Na kraju emisije dana je preporuka TV-gledaocima da se aranzmani za nasu zemlju mogu osigurati preko “Jugotursa”’, “Phoe- nixa” i drugih turisti¢kih operatora, a navedene su i pojedine cjene aran- Zmana. Emisiju o naSoj zemljisnimila je ekipa BBC-ja koja se nalazila na studijskom putovanju u nasoj zeml]ji i sudjelovala na jedrili¢arskoj regati “Dalmacija-cup 86”. ' S.Z. eahes ee oe eS Povijesni zakijucak o narodnom jezi- ku ~ zasluga Wana Kukuljevica Sak- cinskog Neima spasenja, dok se ne pokaze- mo u Hrvatskoj kao Hrvati, u svetu kao Slavjani, a dragoj naSoj bra¢i ju- goslavljanskoj kao Iliri i dok ne uve- demo u naSa usta nas materinski glas! Tom recenicom, koju je napisao u burnim danima 1842. godine u vri- jeme dok su cenzure i pritisci mada- ronskih konzervativaca pokuSali pri- guSiti ilirsku eksploziju u Hrvatskoj, Ivan Kukuljevié Sakeinski izrazio je svoje uvjerenje koje je zastupao do konea zivota. Mlad i energiéan, pun romanticarskog zanosa, Kukuljevi¢ se veé tada iskazao kao jedan od naj- spretnijih govornika u ilirskom tabo- ru, pa je svojim istupima éGesto od- luéno utjecao na rasprave u zupanij- skim skupStinama i Saboru. Zalazuéi se za zaStitu ‘‘konstitucije, prava i na- rodnosti’”’, kako se tada govorilo, “‘ilir- skog naroda” a prije svega za mate- rinsku rijec, kad su posvuda gospoda- rili latinski i njemaéki jezik, borbeni ilirac poznjeo je godine 1847. svoj naj- veci osobni uspjeh. Njegovim petogodisnjim zalaga- njem, uz nastojanje ilirske vecine, Hrvatski sabor je donio povijesni zaklljucak o narodnom jeziku kao “di- plomati¢kom”, ¢ime je otvorio novo razdoblje ne smao u kulturnoj veé i u politiékoj povijesti hrvatskog naro- da. Vec i samo to bilo bi dostatno da Ivan Kukuljevi¢ ude u red najznasluz- nijih rodoljuba 19. stoljeéa. A on je bio i istaknuti znanstvenik, pogotovo u povijesnim naukama, politiéar s ja- Snim jugoslavenskim opredeljenji- ma, knjizevnik i borac za drukéiji drzavotvorni status Trojedne Kralje- vine, tada sapete austrijskim 1 madarskim okovima. Ivan Kukuljevié Sakcinski roden je 29.jula 1816. u dvorcu Tuhakovec u Hrvatskom zagorju u porodici plemic- kog porijekla iz Dalmacije. Ve¢ za- rana je postao revni suradnik Gajeve ‘“Danice” pa je posredstvom svojih knjizevnih radova i uSao u politi¢ki zivot tadaSnje Hrvatske. Njegov prvi dramski tekst “Juran 1 Sofijaili Ture! kod Siska” iz 1839. godine prven- stveno ima politi¢ku namjenu o Cemu najbolje govore Juranove rijeci u “staroilirskoj odori”’. — Otadzbino! Otadzbino! Hoces hi joS dugo pod bremenom i Jarmom du- S$manskih, uzdisat veriga? O preteski udesu! Kako nemilostivo proganjas milu bra¢u mojega tako slavnoga, tako blagorodnoga naroda! U kasnijem razdoblju Kukuljevié je zastupao “uzji savez s naSom bra¢om slavjanskom koja su pod Austrijom”, au zbirci pjesama ‘“‘Slavjanke” trazio borbu i osvetu “proti Nemeom i Madarom, najljuéim neprijateljem Slavjanstva”’. Za Bachova apsoluti- zma povukao se u znanstveni rad, ali je urazdoblju ustanovnosti ponovo u politi¢kom zivotu, ovoga puta kao ve- liki Zupan zagreba¢éki pa éak i kao na- mjesnik banske éasti. U borbi protiv dualizma smatrao je neophodno za- jednicu s ostalima austrijskim Slave- nima, a kao krajnji cilj ‘‘ustavnu i slo- bodnu federaciju”’. Naravno, unutraSnji konflikti odveli su ga kao i mnoge na put opor- tunizma pa je jedno vrijeme uz Hau- lika 1 Mazuraniéa, nosio breme na&gih najomrazenijih ljudi. Godine 1867. u duhovnom preokretu koji je donijela zloglasna Nagodba, trajno se opre- djelio za znanost polazu¢i temelje hi- storiografije u hrvatskim krajevima. Ivan Kukuljevié Sakcinski umro je 1889. godine, vjeran mladena¢kim idealima ilirizma. Bez obzira na po- vremena taktiziranja i politicke stranputice, karakteristiéne za raz- doblje brojnih ushita i padova na- rodne ideje, odluéno se borio za sa- mostalnost Hrvatske a konaénim cilje smatrao je ujedinjenje svih Juznih Slavena Sto ga uznosi u galeriju onih velikana kojima je buduénost dala za pravo. ee | + oe po Jatt Bons Ss : ee 3 ee ee Saw ae _ we 5 2 ts. te Bs oat eer i, eo J Tg AT x No goin A TE Bae sf Sita? 8 Bu : . ee a] BS z Se ee a = By ah, Lay] ak. ay Ye Boh, er : me oe x Ie oily hy | Sn a : Be Be " oe saga at, Osim ovogodisnijeg “Ohridskog ljeta”’, “StruSke veceri poezije”, “Ilindenskih dana”, na kojiam ée se govoriti 0 zivotu i djelu Klimenta Ohridskog, ove godine potinju i “Dani Klimenta Ohridskog”’. U Skolama se predvidaju posebni satovi na kojima ce se predstaviti njegovo dje- lo. Makedonski ckrveni pisac Kliment Ohriodski (Ohrid — 27. VII 916.) najpo- znatiji je uéenik solunske braée Cirila i Metoda i njihov suradnik na Sirenju slavenske pismenosti i bogosluzja. Po- slije Metodove smrti (985.) posto je s ostalim slavenskim u¢éiteljima u Veliko} Moravskoj bio izlozen raznim Sikanira- njima njematko-latinskog svecenstva, i naposletku izagnan, preSao jes nekooli- cinom slavneskih misionara (Naumom, Angelarom, Savom), preko podruéja kod Beograda, u tadaSnju buggarsku drzavu. Na dvoru bugarskog kneza Bo- risa slavenski u¢itelji bili su dobro primljeni. Kliment je bio upuéen u naj- zapadniju oblast tadaSnje bugarske drzave, u makedonsku oblast Kulmiée- vicu, koja je zahvacala zapadnu i veéi dio centralne Makedonije i do juzne Al- banije, s glavnim gradom Ohridom, De- volom i Glavenicom. U vreme od sedam godina Kliment je u tom kraju razvio zivu aktivnost o kojo] vrlo pohvalno govori “Prostrani zitije Klimenta Ohridskog”’, ¢iji je autor ohridski arhiepiskog Teofilakt, a koje | je glavni izvor za Klimentovu biografi- | ju. U tom se izvoru osim ostalog pripovi- jeda da je iz Klimentovih Skola izaSlo oko 3500 uéenika. Godine 893. bugarsk1 dvor je imenovao Klimenta Ohridskog slavenskim episkopom u oblasti “Drem- vici” ili “Velici”. Gdje se upravo nala- zila ova oblast nije poznato, neki misle da se radio kraju u blizini Kutmi¢evice u makedoniji, jer se zna da je Kliment | Ohridski éesto navraéao u Ohrid gde je i umro 916. Sahranjen je u manastiru sv. Pantelejmona. Historija slavenskih knjizevnosti stavlja Klimenta Ohridskog odmah iza osnivaéa knjizevne slavenStine, Cirila i Metoda. Njegovi su radovi djelom origi- nalni a dijelom prijevodni. Jo§ ne po- stoji definitivna biografija Klimentovih radova, jer se jos otkrivaju nepoznati spisi. Sigurno je zasvjedoéeno da je na- pisao 16 radova, a pripisuje mu se jos 26 drugih tekstova. Glavni dio cine sit- niji spisi: pouka, pohvale i propovijedi, napisi, vjersko-odgojne sadrzine, pi- sani povodom raznih praznika li u cast apostola svetitelja i mucenika. Zna se da je do posljednjih trenutaka svoga zivota Kliment radio na prijevodu ‘Cvetnog trioda”’ s grékog na starosla- venski jezik. Medu djela koja mu se pri- pisuje ide “Zitije sv. Metoda”’, jedna od dviju ‘“Panonskih legendi” i prijevod “Sinajskog psaltira.”. Klimentova su djela pisana razumljivim jezikom, do- stupnim narodnim masama. Medu onima koji su pisali o historiji slaven- skih pisama neki su pripisivali Kli- mentu Ohridskom autorstvo ili barem ustrojenje ¢éirilice (tako, napr. veé ohridski arhiepiskop Dimitrije Homa- tian na poéetku 18. st.( odatle obiéaj da se Girilica ponekad naziva i ‘klimenti- Pe com .