iB Sh aekes 1?— Nase novine aare ( iz kategorije obigajnih pesama su veoma znac¢ajne tuzbalice. Tekst tuzbalica je obié- no improvizacija. po nekom ustaljenom _kalupu pa Stoga se stalno menja. Medutim Cinjenica da je naricanje i do danas zada- tak Zena ukazuje na to da-taj obiéaj potice jos iz-vremena matrijarhata kada su Zene, kao glave porodice, vrSile razne obrede. S _ druge strane, tuzbalice se odnose prema mrtvima kao bi¢éima koja i daljé prate zbi- . vanja u porodici, te-u tom pogledu nose u sebi tragove kulta predaka, tog zna¢ajnog _elementa stare slovenske religije. _ MitoloSke pesme _Sva ona verovanja koja smo upoznali u pomenutim obicajnim i.obrednim pesma- ma, -zaokruZuju se u malobrojnim, all veoma lepim mitoloskim pesmama. U njima se celokupna priroda javija u perso-— nifikovanom vidu: svetom upravijaju Sun- _. ce, Mesec, zvezde, munje, ponekad vile, — veStice, zmajevi ili pak duge. predaka. ~ . dedan od karakteristiénijih motiva ovih . pesama je Sunéeva ljubav prema devojci koja se posle udaje’ za. njega i. postaje Zvezda Danica. Sve ove pesme, bilo dase u njima Zeni Sunce ili Mesec, svadaju juzni i’ | - geverni vetar, udaje Sunéeva sestra itd. _-- OdraZavaju upravo veé pomenuto animis-_ ~.. ti€ko verovanje starih Slovena prema: . + kojem je priroda Ziva i ima dusu, pa se Sak’ _ nebeska tela, u prvom redu Sunce, poisto- _ ~vetuju sa bogovima, dok u jednoj make- '. donskoj mitoloSkoj pesmi nalazimo jasan * __ odraz isprepletenog manistitkog i totemis- » tiékog verovanja: na krvavu rosu, u vidu~ . _ péela, popadale su mrtve duge. _ tivno malom broju, na osnovu njihovih ~ motiva se naziru konture jedne svakako daleko Sire. i potpunije mitoloske slike sveta koju su.u svome predanju imali stari . -Sloveni. 2 ___ OStarini narodne epike — mitoloske pesme u stvari proSirile, upot- _ punile ij zaokruzile ona paganska verovanja koja smo naégli u najstarijim slojevima _ -obrednih i obiéajnih pesama, ovome treba _ dodati da je upravo ta mitoloska poezija _ ' _ bila i zaéetak na&eg epskog pevanja. Juna- _., &ke pesme — koje su.kasnije zauzele naj- ~s-uglednije mesto u naSoj narodnoj knjizev- ~ nosti, nastale su tek kasnije, u doba kada su i Sloveni podeli sve viSe da se bave rato- Ako se s pravom pretpostavija da ‘su. z “Narodnih novina”) kasnije Bizantijskog carstva. Videli smo da je i Simokata govorio 0 trojici Slovena koji su instrumentima pratili svoje pesme. Kad sve ovo uzmemo u obzir, i znamo da su junatke pesme u ratniékim drustvima bile najvaznije vaspitno sredstvo i sluzile za ohrabrenje i podstrek mladim narastajima, ada s druge strane ni ona trojica u Simoka- te nisu mogla da pevaju lirske pesme jer je lirska poezija jog i u Vukovo doba pripada- la Zenama (up. “Zenske” i “muSke” pesme u Vukovoj podeli), Sto je uostalom sluéaj u svim nerazvijenim drustvima, s pravom céemo zakljuéiti da je junacka pesma jugo- slovenskih naroda nastala najkasnije u doba kada su na&gl preci napustili prado- movinu, i kada je ratovanje pocelo da igra sve vecu ulogu u njihovom Zivotu | ..kao borba za opstanak, i kao vid proizvodnije. Kasnije su: noviji dogadaji, pre svega kosovska tragedija, “propast carstva srp- skoga” Sto pesma kaze, kao | vekovne bor- be svih nasih naroda potisnuli “stare pesme ij stare junake”, ali je naga narodna S: U mjestu Lukovdolu u Gorskom kotaru, mjestu rodenja pjesnika lvana Gorana Ko- vaéiéa, priredena je ovih. dana zavrsna . sveéanost poetske manifestacije “Gorano- vo proljeée". Na ovoj svecanosti proglasen je i ovogodiSnji dobitnik “Goranove nagra- de” za knjigu. godine za 1977. Odlukom zirija nagrada je dodijeljena Marijanu Mat- koviéu, istaknutom hrvatskom knjiZevniku za knjigu eseja “Ogledi i ogledala”. Na istoj svecanosti “Goranovog proljeca”, manifestacije koja se odrzava svake godine (ova je bila petnaesta) u spomen na pjes- nika i borca Ivana Gorana Kovatiéa, dodi- jeljene su i nagrade za knjigu pjesama Jagodi Zamodai Zvonimiru Balogu, za naj- bolji uéeniéki Nterarni rad nagraden je uéenik osnoyne Skole “Ivan Goran Kova-. _ 6i6” iz Sunje, a za najbolju selekciju likov- | nih radova nagradena je osnovna Skola | “Matija ViaGié” iz Labina. / Dobitnik ovogodisnje nagrade za knjigu | godine, Marijan Matkovié, bez sumnije je | jedan od najistaknutijih poslijeratnih pisa- ca u-Hrvatskoj, jedan od najsvestranijih | najvitalnijih knjizevnth liénosti. Roden je u epika mogla da se uzdigne na zavidnu umetnicku visinu upravo stoga Sto se zasnivala na dubokim tradicijama svoje autentiéne reci. Premda naSe epske pesme pevaju o dogadajima od XI veka naovamo, tj. 0 vre- menu i liénostima feudalizma, pazijivom oku istoriéara knjiZevnosti necée izmaci neki motivi koji ukazuju na daleko starije poreklo. Tako nam npr. Vojislay Ouric obra¢a paZnju na jedan od sredisnjih motiva kosovskog ciklusa, prema kojem se caru Lazaru pred kosovski boj pruza moguénost da odabere nebesko ill pak zemaljsko carstvo. Sliéan motiv Cemo naci naime u svim klasiénim epovima od Gilgaz mega do llijade, dok se u Ramajani javija u najpotpunijem | najrazvijenijem obliku, kad se Kri$Sna ovako obraéa junaku Ardduni: “Ako budeS ubijen zadobi¢es raj, ako pobedi§, uZivacéeS zemaljske radosti”. TeSko bi bilo reci kada je i kojim putem ovaj motiv doSao u.-naSu narodnu epiku, all nema spora da je starog paganskog pore- kla i da potite iz perioda kada je ratovanje bilo naéin Zivota pa éak | proizvodnije. Naravno, ovakav kratak pregled ne moze da postavi sebi zahtev celovitosti, ali su valjda | ovde ocrtane konture nage najsta- rije narodne poezije.doprinele da stvorimo sebi izvesnu predstavu kako i kakvim putem se razvijala usmena Knijlzevnost nagih dalekih predaka | na kojoj osnovi su Se razvill njeni kasniji oblici. _ larijanu Matkovicu ‘Goranova _nagrada’ za knjig Karlovcu 1915. godine, ali je njegovo djetinjstvo i Skolovanje tijesno vezano sa Zagrebom, gdje zavrsava gimnaziju | studij prava. Svojim knjizevnim radovima javija se oko 1935. godine u zagrebackim casopi- sima, medutim, veé je u srednjoskolskim klupama pisao pjesme | svoju prvu Izvede- nu dramu “Sluéaj maturanta Wagnera”. To je zapravo bila prva drama njegovog budu- ¢eg ciklusa od deset dramskih tekstova pod naslovom “Igra smrti”. U njima Mat- kovié pregovara o stanju zagrebaékog predratnog druStva, prikazuje male Ijude | ljudske strahote, zablude, iluzije | sukobe u koje se utapaju | od kojih istodobno Zive. Premda je u knjizevnosti Istican najées- _€e kao pisac dramskih tekstova, izvodenih na brojnim domaéim i inozemnim scena- ma, zapazena je i njegova niesnitka zbirka “Iz mraka u svjetlo”, niz eseja iz podrudja knjizevnosti, teatrologije, slikarstva i kul- ture uopce. Osim stvaralaékog knjiZevnog, vrio je znaéajan Matkoviéev kulturni | drud- tveni rad za koji je primio vedi bro] vrijed- nih priznanja. | = Jedno od najlepsih dela Peke Dmitro napusten — “avetin|ski grad”. Uavo delo Peko je uneo velliki deo sebe — nekadasnjeg viéa je “Rudnik” — | - ie Ovaj bareljef nazvali smo “U divijem ritmu”. Gledajudi “Igracice” (ovo je naziv dela kakav je dao Peko) ne moze a da se ne primeti svaki detalj rudara. Svaki detal/ govori toliko da posmatraé ak i ne treba da je nikada video pravi rudnik a da mode naslutiti Sta se gde nalazi. NEKADASNJI KOVAG, RUDAR, ISTRAZIVAG —1 STA SVE NE — KONAGNO JE PRONASAO SEBE KADA JE POCEO DA RADI BARELJEFE U BAKRU — Nemoj pisati o meni. Nisam ti ja u zivotu pruzio ono Sto bi zasluzivalo da ude u novine. Ako uopée neSto pises — pidi o mojim radovima u bakru. Ovako me je docekao nag starina (mis- lim da bi mnogo bolje bilo reéi stari mia- dié), Peko Dmitrovié kada sam ga posetio : u njegovo] kuéi u Torontu. Skroman kao i uvek, Zeleo je da svoju liénost ostavi po strani, da ostane nepoznat — kakav je jos uvek medu vecinom. | Zao mi je Sto éu Izneveriti njegova ofeki- vanja. Jednostayno ne mogu a dai o njemu nesto ne kazem. Zasluzuje on to, Modda | mnogo vise. Jer, malo je takvih — skrom- nih, a radnih, tjddi koji zasiuzuju da se uvek nadu'u prvim redovima — a sami traze mesto iza. Nisu, kako oni kaZu, zasluZill da budu medu prvima. A praktiéno su uvek medu prvima. CLAN “KLUBA 50” Veé je pedeset godina od dana kada je jedan mladi liéki kovaé stuplo na tlo Kanade, Sa Jednom samo Zeljom — da zarad| koji dolar pa da se vratl u svoju dragu Liku. | Poceo je na farmama — dok je na njima bilo posla. A onda Je ponudio tr2lstu svoje znanje kovaékog zanata. — Tradicija moje porodice je kovacki zanat. Idem |i u prodslost, naéi éu svoje pretke kao kovaée jos u doba Kosovskog boja. Popravijao sam poljoprivredne alatke na farmama, all tu nije bilo mnogo posia. Otisnuo sam se na drugu stranu — u rudni- ke, : yo MONOLOG Ojalovile Amerika i Kanada, a moja fabrika prebijene, né-donesene, grbace tell. U ime svetog standarda i svete banke, = osakaéena | prepolovijena grbaca, Zivéano jauce. Jauéem i Ja od krsta zbog krsta, nekrstenih — Imao je Peko prilike dai u rudnicima radi svoj kovacki-zanat, all ne Gesto. Blo je to predobar posao za jednog do&lijaka. Za njega, kao i za mnoge druge u rudniku je blo rezervisan drugi posao — u jami. i$ao je Peko Iz rudnika u rudnik. Kao radnik nigde nije omanuo. Svuda je bio cenjen. All, éesto je bivao otpuSten sa posla jer je pokugavao da trazi ono $to mu pripada — bolje uslove rada | Zivota. Nagao se na crnoj list! mnogih rudnika kao bun- tovnik, kao Covek koji pokuSava da u usta- ljenu praksu uvede nesto novo — uniju. — Dolo je bilo vrijeme da sam morao, kao | mnogl drugl, da idem sa jednog kraja naSe velike zemije na drugi da bih pronagao posao, Iz Britanske Kolumbije u Ontario, zatim. u Quebec, Pa opet nazad. Nisam Imao para za voznu kartu. Koristio sam “dzZampovanje” (vozZnja uglavnom teretnim vozovima sa iskakanjem u svako} stanicl, kako bj se Izbegio da ga policija | organi Zeljeznice uhvate | strpaju u zatvor zbog neplacene karte) kao | hiljade drugih. Vidio sam skoro cijelu Kanadu u tim nevoljnim putovanjima, ali sam najbolje vidio rudnike — u njima sam proveo najve- éi dio svog Zivota. Prilike su se u zemiji sredile, pa se sredio | naS Peko. Ali, nikako da zaradi ono malo potrebnih para da se vrati u svoju Liku. ; , a 4 Dogao je rat, a to Je za njega, kao | za najvecl broj nagth Ijudi ovde, bilo jos jedno iskusenje. Kao stari radnik znao je na koju ¢e stranu. A posie rata bio je u prvim redo- > LPO PS < ie os “ ; . f x Rag ’ 3 ’ 2 Re ENS Serene 2 e a eee > tay) Bareljef Njegosa u oN eoma uspe la migiéa — napregnutih u Zelji da se suparnica u igri nadmaéi. ccehotnner neers Oe ot "7 oes ij Ig Cay, 2* ostvarenja. Posebno impresioniraju detalji filigranske preciznosti. vima kada se sakupljala pomoé za opusto- Senu zemlju u kojoj se rodio. — DVA POVRATKA Do8la je i 1946 godina i veliko komesanje medu nagim iseljenicima u Kanadi i USA. Medu onima koji su Zelell da se vrate u domovinu bio je i Peko Dmitrovié. Spako- vao se k krenuo na dugi put nazad. Uveren da je to konaéni povratak. Poéeo je, kao iskusni rudar, opet u rud- niku. Ali, nije se mogao uklopiti u staru (no zanjega sada novu) sredinu. NeSto mu je nedostajalo a nije znao Sta je to. | Prijavio se kao. istrazivaé kada je pocela velika akcija za pronalazenje rude urana. Sa Gajgerovim brojatem propeSacio je skoro sve jugoslovenske planine. Iskoris- tio je svoju novu duznost da Sto bolje upozna svoju domovinu. | lpak, nedostajalo mu je staro druStvo, nedostajali su mu drugovi sa kojima Je delio dobro | zlo (ovo drugo mnogo vise) u vreme najtezih. godina ekonomske krize. Nedostajao mu je nacin Zivota na koji se MORA wae Jog na selo mislim, na ognjiste ono, Sto ociju nema, ali roni suze, — njeme i ledene ko olovo teske, — pa pritigéu bolne i ranjene grudi. navikavao dvadesetak godina. | jednog dana se odlucio na ponovni povratak — u Kanadu. Ponovo pakovanje i ponovo dugi put brodom preko okeana. Ovaj put, svaka- ko, na konaéni povratak. a — Uvjek sam volio i uvjek ¢u voljeti zem- ju u Kojoj sam se rodio. Ali godine izbiva- nja se ne mogu izbrisati. | pored najbolje volje nisam se mogao privici sredini 0 kojoj sam uvjek sanjao. LJUBAV PREMA BAKRU Nastavio je Peko da radi po povratku u Kanadu, ali neSto mu nije davalo mira. Sta ga je to muéilo? Sta je bilo to Sto je ostav- Ijalo prazninu u njegovom Zivotu? Nije to mogao da otkrije mnogo godina. Uvek u pokretu, uvek u radu, on nije imao vremena da misli i na to. . Konaéno, otkrio je tajnu. Bila je to ljubav prema metalu, ljubav koja se stolecima gomilala kroz generacije predaka. Da metal oblikuje, da mu ulije duSu. | Metal koji mu Je posebno prirastao za srce bio je bakar. | iSta poénem — bakar Je najzahvalniji za rad, Postojan je, a mozeS ga oblikovati po volji, . ae Uzeo je Peko bakarnu ploéu i poéeo da po njoj Sara alatom koji je sam napravio — od komada drveta. | — Metalni alat uglavnom ne dolazi u obzir jer je pretvrd za bakar i moZe ga oSte- titi. : Nije Peko imao ni vremena ni para da Studira bareljef, da u $koli uéi Sta i kako treba raditi. Ali, imao je preveliku ljubav prema onome Sto je Zeleo da prenese na metal. Bakarne ploce potele su, polako ali sigurno, da dobijaju lik. Dane_i dane provodio je Peko radeéi svoje prvence. Sve odgovore morao je da trazi sam. | nalazio ie | Koristio je Peko svaku priliku — a bilo ih je veoma malo — da vidi kako drugi rade, Sta koriste. Najéesée je bio razotaran. Bareljefi se danas rade sa Sto manije detalja — ko ima vremena da u detalje unosi dane i nedelje rada. A Peko to ne zeli. Za njega je detalj mnogo, mnogo vazniji od grubih linija. | uvek se vracao svom iskustvu, svojoj viastitoj Skoli bare ljefa. | Mnogi radovi Peka Dmitroviéa nalaze se danas u kuéama na&ih |judi. Najveci broj dobijen je na lutrifama na zabavama “Na&ih novina” za koje Peko uvek prilozi po nekoliko svojih radova. A kako se oni cene najbolje pokazuje primer da najveci broj dobitnika drugih nagrada trazi zamenu — za bareljefe koje radi Peko. Neki njegovi bareljefi nalaze se i u olta- rima crkava. To su oni Sa religioznim moti- vima, napravljeni po ugledu na nase stare freske, ali u koje je Peko, naravno, uneo i mnogo svoga. Radom na bareljefu Peko je konaéno naSao sebe, konaéno je pronagsao Sta ga je mucilo godinama, Danas on spada‘u malo- brojnu grupu umetnika naivaca koji rade u metalu. Njegov je stil neSto specifiéno, nesto-Sto se neée nati.u radovima drugih umetnika — onih sa akademskim diplo- mama ili naivaca. Usavrsio je stil koji vrvi _detaljima — onim najlepSim ali i najtezim delom stvaralaStva na metalu. — — Volio bih kada bi mi se pruzila prilika da svoje radove negdje izlozim, da vidim Kakvo bi reagiranje javnosti bilo. Posebno me interesuje Sta ce na to reci strucénjaci. Ja jos uvek ne znam koliko vrijedi ono Sto radim — ako uopce vrijedi. - Jos jednom skromnost, prevelika. JoS uvek Peko smatra da je ono Sto on radi malo vredno — pa on nije zavrSio nikakve Skole. | kao da ne veruje u cinjenicu da su njegovi radovi na znatno viSem nivou od radova mnogih ¢ija su imena itekako poz- nata u umetnickom svetu. | Za nagsu akciju za povecéanje broja pret- platnika Peko Dmitrovié je priloZio nekoli- ko svojih radova. Kao nagrade najboljima. To je, kaze, njegov mall doprinos. A ja mistim da ée nagrade koje je on prilozio biti daleko najvrednije. Da li é6e Peko imati priliku da priredi izilozbu svojih bareljefa? Nadamo se da hoée. Bila bi velika Steta da njegovi radovi ostanu skriveni od oka javnosti. A. Petrovic Blagodarim vama braco po pra-majci, braéo u borbama, sa glavama u torbama. Sa glavama ka nebu, ka slobodamainanebu. — Sa glavama od Kumanova preko Kosturskog do Lerina. Sa glavama od Bitolja do Tetova i do Velesa, preko Vardara do Stambola od volje zbog nevolje. Blagodarim vama Sultanovi ne-vjerni robovi : i vama ne-umrli, ne-zaboravni grobovi bez-glavi. U ime crvenog sveca i bijelog boga u bez-boznoj imperifi. - 4 Za ime crne majke, neljublijene Zene od pakosti, rodene djece, nevidene da ne-umru vec da poginu, da bez-glavi sreéni budu u ime svoje slobodne djece. Blagodarim vama Solunski atentatori, ne-gnjavatori, pored gluve Evrope i gluvih gazda brace, oCajnici. Obukosie simbole, ruvo, ponosno, muéenicko, ljepotno, &to ne smjede jezik, govoraSe oro noge opanacke, seoske, palanaéke gradansko makedonske. Od svetog Klimenta do svetih Goce ! Nikole oro se vije preko Gréke, Albanije, Australije, - Kanade, Amerike, preko cijelog ps Pita yreko moje svijesti i pod-svijesti do svete, do muibane, cain presvete JUZNOSLAVIJE. Blagodarim vama djeco pra-matere. Noéu méra dode, da me kupa znojem. Uzaludno buncam iz dubine duse, — i dozivijem jagniad, krave zalutale, bremenita polja, Zito koje zrije. — ali za vieki prekr&tenih i krampom zakopanih. | Joj svemirska Ameriko, cemeriKO, eg Siey sve ti svemirsko ine-svemirsko. = Joj nezasita, zemaliska, emigracilo, skitnico, Sto preko bijela leba doskita, pogace trazitl, =» —— S leba trbuhom za pogacom, Sa Zdravom grbatom, sa bremenitih njiva, sa bremenom perspektiva, da bere& dolare ko cjepanice u naramke, Zbog zelenih dolara beres zemaliski bostan a grbaéa se dala u cijepanice. . lzem te sveti Pantelija i svet! Petko sveti niko i svetiponeko. —__ Izem te steona Vojvodino stone zino, — | bar da se besano divim dubini Wvo-metragkoj, = Lo eng Noéas sanjah kamen i kraj njega cacu, kako skamenjeni ko vjetar jaucu, kroz puste zidine, pocrnjele, gole, sjedinjeni s grudom crne, rodne, zemije. .. nina se izriéito kaze da autor nije koristio - druge izvore nego samo usmeno predanje. : pa se obitno smatra daye barem jedan deo tog predanja doSao do Dukijanina u vidu junatke pesme. Najraniji slojevi Dukljani- -novog letopisa govore o gotskim ratovima, 0 Totili i drugim poznatim i nepoznatim lig nostima tog perioda, tj. VI! veka. To je period kada su Sloveni sa Donjeg Dunava i z Panonije veé uveliko. napadali i plijackali | ogate balkanske provincije» Rimskog, Lo Jog-na selo mislim, na ognjiste ono. Noéu méra dode, da me kupa znojem, pa sanjavam kamen i kraj njega cacu, kako skamenjeni, ko vjetar jaucu. * % | Predsjednik tirija Jure Franitevié-Plotar predaje Marijanu Matkoviéu ° Go ) } : bogate ae