a an Si DUA WEA Se RRS aad RS Rasta r ate Sade POSER WE eet oi aes fee at RR URL OD Ug pri ae gr SA algo a eatin ova oW ORE ERIS, DNS S EES gh NARs tachi Ei Rr de Og eM apis chee SEE GS RANA UN yan cand BYE i et URED et tag aka Quite 7 de 2 — Podupiranjem izdajnitke viade Milana otojadinoviéa i odobravanjem Beckog pakta izdaje Jugoslavije, pa sve do otvorene podrs ke kvislinga Milana Nediéa i Getnika Draze Mihajlovica, “Amerikanski Srbobran” je jas- no pokazao svoju izdajnicku fizionomiju, uvr- StivSi se u kolo lidera profaSistiéki orijenti- sane Stampe u Americi. A “konce” nije tesko ; razmrsiti, ako se uzme u Obzir da je bivSi kra- ljevski ambasador Konstantin Fotié kontroli- Sao pisanje ‘Amerikanskog Srbobrana’. Maj- ka ambasadora Fotiéai majka kvislinga Mila- na Nedic¢a bile su rodene sestre. Brat Konsta- tina Foti¢a bio je sekretar u “srpskoj viadi” Milana Nediéa u Beogradu. Znaci, nije stvar samo u tome Sto su Konstantin Foti¢c, gazda “Amerikanskog Srbobrana”’, i Milan Nedic, “premijer u Beogradu”, bili istog politi¢kog miSljenja, nego su bili i krvno povezani. U le- to 1941-ve godine ‘“Amerikanskom Srbobra- nu” udahnuo je “ideoloSku” dusu “veliki” sr- pski pesnik Jovan Ducic. Ono Sto je ‘“Amerikanski Srbobran” bio za Srbe u Americi, to je, za kanadske Srbe, bio takozvani “Glas Srba Kanade’. Ulazio je gotovo u sve srpske domove u Kanadi, Sireci obilato mrznju prema Hrvatima i rovareci pro- tiv jedinstva Jugoslavije. U broju od 18. sep- tembra 1941-ve godine, Boza Markovic, glav- ni urednik, ovako piSeo kvislingu Milanu Ne- dicu: “Ako je zbilja istina da Nedi¢ prividno sa okupatorom saraduje, to je on ucinio iz nje- gove postene i iskrene duSe, kada je vidio da srpski narod listom gine “dosta uzaludno”, posto zemljiSte jos nije za revoluciju pripre- mijeno, a sejati na kamenu nije nikome koris- ti donijelo”’. Po dolasku Jovan Duci¢a u Ameriku, na- cionalisti¢éka, velikosrpska politika dobija, ne svoga pomagaCa, vec organizatora i inspira- tora izrazito Cetni¢ke “ideologije”, koja se kroz “‘Amerikanski Srbobran” pocinje Siriti brzinom zaraze, Ducicu, kao “ambasadoru na dopustu” nije bilo dozvoljeno da otvoreno i pod svojim imenom istupa pred jugosloven- sku javnost u Americi, pa je na celo “Srpske narodne odbrane” postavio svoga rodaka Mi- hajla Duciéa, a sam je rukovodio tom profa- Sistickom organizacijom i anonimno objav- ljivao svoje clanke u “Amerikanskom Srbo- branu”, u rubrici “Radi pravilnije orijentaci- je”. Kakve je posledice imalo takvo pisanje, i na kakvom su polititkom i kulturnom nivou bili, u vecini, Duciéevi saradnici i sledbenici, neka posluze za ilustraciju ovi primeri: U “Amerikanskom Srbobranu” od 13. av- gusta 1942. godine, sa potpisom Blaza Kala- biéa, vode “Srpske narodne odbrane” u Det- roitu, objavijena je sledeca vest: “Jula 26-tog na piknik srpskog podpor- nog drustva “Avala” broj 8 SNS, bjeSe dosao jedan jednomiSljenik Save Kosanovica, da i on kaze, kao i Sava, Srpskoj narodnoj odbra- ni, da su petokolonasi. No ono Sto je trebalo da se desi Savi 18. jula, desilo se ovome gos- podinu iz Monro, Micigana. Crnogorac, vatra Ziva, uze inicijativu pa gospodinu puko&se pesnice po nosu sa obadve strane. Polece gospodin iz Monro, Micigana, i jJedva ga do- éeka zelena travica. lronija koja se lijeci bati- nama. Neka je srecan pocetak | Cestitamo tl, junaée. Srbi na okup u Srpsku narodnu od- branu. Blazo Kalabic”. = SEES a U redakciji “Slobodne reci”’, pored Mirka Markoviéa i Srde Price, radio je i Mane Sué- njar, skroman, tih, miroljubiv i vredan radnik. On je vodio evidenciju pretplatnika lista i or- ganizovao sastanke u svrhu nalazenja novih pretplatnika. Opisujuci fizi¢ke napade odbra- nasa na Srbe i Hrvate demokrate, i ponose¢i se tim “junackim” napadima, ‘‘Amerikanski orbobran” od 4. septembra 1942. godine ova- ko opisuje sluéaj Mana SuSnjara: “llija dohvati Manu, podize ga malo po- visoko i spusti ga iz svojih srpskih ruku. Nas- ta tiSina, zatim tresak. Ne znamo ko je viSe stradao, pod ili Mane”. Posle objavljivanja Izjave, u kojoj smo osudili Sirenje mrznje i razdora medu americ- kim Jugoslovenima od strane “Srpske narod- ne odbrane”, u “Amerikanskom Srbobranu” od 7. avgusta 1942. godine, Bogdan Dragi- si¢, Clan Uprave SNS i voda odbranaSa u Kli- viandu, upucuje ovakvu poruku sledbenici- ma Duci¢eve “Srpske narodne odbrane”: “Dakle, pocnite vi dobri duhovi, a narod ce biti sa vama. Izlecite Sto se izleciti da, a Sto ne — MALJEM PO GLAVI! Ljudi koji su se uhvatili za necistu “Slobodnu rec” da im sluzi u ruSenju svete vere pravoslavne, nisu drugo ni zasluzili nego malj!” U oktobru 1941-ve godine u ameri¢kim novinama Daily Mirror, publikovana je prva vest o americékoj drzavijanki Rut Micel, koja je u okupiranoj Jugoslaviji bila u vezi sa Ges- tapoom i zloglasnim Kostom Pecancem. Tesno je saradivala sa ‘‘srpskom viadom” Mi- lana Nedicéa i po povratku u Ameriku, u izda- nju “Srpske narodne odbrane” objavila na en- gleskom jeziku broSuru o dogadajima u Ju- goslaviji, obavestavajuci americku javnost, da borbu protiv Hitlerovaca vodi “besmrtni heroj’ Draza Mihailovic, sa svojim Cetnici- ma. Ubrzo posle objavijivanja broSure, izaSao je u Daily Mirror-u Veliki Clanak Rut Micel, u kome ona velica i isti¢e “oslobodila¢ku bor- bu” Drazinih Cetnika i optuZuje ceo hrvatski narod za zloGine ustaSa. Uz élanak je objav- liena i njena fotografija, koja je prikazuje u cetnicko}] Subari sa znakom mrtvacke glave | ukrStenim kostima. “New York Herald Tribune” od 29. nove- mbra 1942-ge godine objavijuje opSiran Cla- nak Rut Micel u kome ona izveStava o masov- nim pokoljima nenaoruzanih Srba od strane “Hrvata”. Ukazuje na to, da je gradonaéelnik Njujorka La Gvardija u jednoj radio emisiji za Italiju izjavio da ce “americki avioni snabde- vati oruzjem, Municijom i hranom hrabre Hr- vate, koji se tako junacki bore za svoju zem- ju i svoje porodice”. Povodom ove (navodno) La Gvardijine izjave Rut Micel kaze sledece: “Mi, Ameri- kanci, moramo se ograditi od fasisti¢kog principa da jedan koristan oy ee cannes upo- trebu bilo kakvog sredstva. Zrtvovanje jedne istine radi trenutnog oportunizma faSisticki je, odnosno nacisticki, princin. Zato veruje- mo da je i La Gvardija Zrtva obmane i da je, prema tome, njegova izjava naprosto besmis- lena. General Mihailovic, sa svojim beskom- promisnim borcima, jedinom vojskom na ev- ropskom kontinentu, zapadno od daleke unu- traSnjosti Rusije, koja se jos bori protiv Oso- | vine, grcevito se uhvatio u koStac sa situaci- jom, koja je nezamislivo bremenita teSkoca- ma. DopuStajuci da budemo zavedeni, mi za- pravo samo povecavamo njegove teSkoce, | umesto da mu pomazemo. Tae ride ih at BP Pos Patou eve Siegel Qe oR QA QCM aE ae cay OUR GG bod vce OLR AR hang at Sg Set weg A a a Je Sea RET EL ERNIE NR CORE WA RES ARN TERRE nce SONNET IE agit al BST anh Bs Go SUSI SSS AR SEA GROTH alee SR IER DG Sa RA peste tn ge gg She wears Sn teat Po mom povratku u Ameriku pre Cetiri meseca, direktno iz Nemactke, i na osnovu li- | énog uceséa u ratu na Balkanu, najpre sam ostala zapanjena, zatim zbunjena, a posie alarmirana i ogoréena nacinom kojim se ameriéko javno mnjenje dovodi u zabludu u pogledu hrvatske situacije. Hrvati su, kao na- cija, angazovani u jednom ratu za istrebljenje Srba, a tvrdnjie da su zlocini nad Srbima is- kijucivo delo uvezenih ustaSa mozda odgova- raju planovima raznih, moguce dobronamer- nih, politiéara, ali su apsolutno neistinite. Odmah po ulasku osovinskih sila u Jugosla- viju u aprilu proSle godine, civilna uprava Hr- vatske je preSla na stranu Osovine, sa vrio malim brojem ostavki. Jasam li¢no, dok sam vrsila duznost Cetniékog obaveStajca, prisus- tvovala u maju prosle godine velikoj demon- straciji u Hrvatskoj i tom prilikom svojim uSi- ma c¢ula kako su stanovnici izvikivali: ziveo Hitler! Dalje: nezavidna je Cinjenica da je Jugo- slavija jedna od okupiranih zemalja Ciji je ve- liki deo regularne vojske sastavijen od vojni- ka i oficira hrvatske nacionalnosti, koji su pogazili svoju zakletvu i pokuSali pobiti sve one koji su bili srpske nacionalnosti. Ne ze- lim reci da su svi vojnici Hrvati izdajnici — daleko od toga — ali svi oni, koji svoje ruke nisu umrijali krviju, naprosto su dezertirali. Treba otvoreno istaci, da je to bio glavni raz- log za nagli slom jugoslovenske armije, slom koji je zapanjio svet. Hrvati na zalost jos nisu bili regrutovani u posebne pukove, tako da je svaki srpski ili sSlovenacki oficir mogao oCce- kivati, da ée mu neki Hrvat pucati u leda. Ap- rila treceg 1941-ve godine, tri dana uoci na- pada Osovine na Jugoslaviju, kapetan Viadi- mir Kren, Hrvat, koji je uzivao toliko povere- nje Srba, da je bio Sef Staba za mobilizaciju Cetvrte avijacijske oblasti Jugoslovenske ar- mije, odleteo je u Grac i otkrio Nemcima tac- ne pozicije svih jugoslovenskih tajnih (plani- nskih) aerodroma, pa su isti odmah bombar- dovani do potpunog unistenja. Armija “Nezavisne drzave hrvatske’, ne- kada vojnici Jugoslovenske armije, sada se svom zestinom bore protiv Rusa kod Staljin- grada i protiv jugoslovenskih boraca, odnos- no Srba pod komandom generala Mihailovi- éa. Medu 224.000 jugoslovenskih ratnih zaro- bljenika u Njemackoj nema ni jednog Hrvata. Tvrditi da su straviéne pokolje-nad Srbima u Hrvatskoj izvrSile samo grupe od najvise hi- ljadu Paveli¢evih ustaSa apsurdno je i lazno. injenica je da su, od sela do sela, od jedne njive do druge, obiéni hrvatski seljaci, pod hitno nabavijenim oruzjem, zapravo s puSs- kom u ruci, okupljali, mucili, zlostavlijali i po- ubijali na hiljade nenaoruzanih pravoslavnih | Srba, uglavnom muSkaraca, ali i na hiljade zena i nejake dece. Posedujem duge spisko- ve sa imenima ovih zlocinaca, od kojih ¢u spomenuti samo neke. lz nepobitno pouzdanih izvora imam in- formaciju iz Srema, jugoslovenske pokrajine uglavnom naseljene Srbima, da je u toj pok- rajini 27. avygusta pobijeno od strane Hrvata 305 Srba. Odmah zatim je hiljadu Srba, ukiju- cujuci Zene i decu izmedu 12 i 17 godina sta- rosti, preba¢eno u Vukovar, sedisSte pokraji- ne, da se podvrgnu toboznjem sudenju pod predsednistvom sudije Breskovica. Svi su osudeni na smrt i streljani. (Nastavice se) ee Noaptea