Strahinja Maletié: S a C ANJA (Nastavak 3) Na kraju sastanka, koji je bio jedan od najmirnijih za poslednjih godinu dana, Keler je zatrazio rec i rekao, otprilike, sledece: Danas, kada sam dolazio na ovaj sastanak, na licu nekolicine ovde prisutnih, umesto dobrodoSlice, videla se zbunjenost i iznenadenje. Sta vise, neki od vas, su me za¢udeno, mucajucu pitali: “Sta ées ti, ovde Majk? Takvo pitanje niko od vas mi nije uputio za poslednjih desetak godina, kada smo, u borbi za naSa prava bili zajedno u prvim Strajkackim redovima, na “Piket - Lajnu” i barikadama, koje smo na brzinu, skoro golim rukama podiza- lil, da bismo “Strajk-Brekerima” sprecili ulaz u “Sapu”. | zato, Sto smo bili sloZni i jedinstveni, uspeli smo, da bitku za nas sindikat dobijemo i da neprijatelje nasih klasnih interesa, onemogucimo i kao Sugave ovce, iz nasih redova. odstranimo. Medutim, nasi neprija- telji, razni kompanijski “Stulpideni” ne spavaju. Oni su se, samo privremeno,vesto prikrili, podmukio éekajuci pogodan trenutak da pono- vo, svom snagom, makar posrednim putem, udare na jedinstvo nase Unije. Da bi postigli svoje paklene planove, oni sada koriste generala DraZzu Mihajloviéa i njegove Cetnike, kralja Petra i druge neprijatelje nase sirotinje u Jugoslaviji, raspirujuci mrznju, ne samo medu vama, nego i mrznju prema Hrvatima lojailnom gradanima SAD, sa ciljem da razbiju naSe radnitke redove i jedinstvo Unije. A ja vam kazem: “dok je meni na ramenu glava oni u tome nece uspeti’! — Tako je govorio Majk Keler. | ne samo govorio, nego i radio. Desetak dana kasnije, viadika Dionisije je od mene trazio pismeno izjaSnjenje, da li je ta¢éno, da se, nedavno, za Clana crkve u mojoj parohiji, upisao “neki Keler” koji ima nekrStnu decu. Kada sam to pismo pokazao Majku, on je odgo- vorio: “Mislim, da dvoje nisu krSte- ni, ostali jesu. Dogovori®se ‘sa mojom suprugom i obavi krstenje, ali sinu moras dati ime Jozef. Kuma neka bude tvoja popadija’’. — Posle krStenja njegove dvoje dece, odgo- vorio sam Dionisiju da, iako se ne smatram obaveznim da dajem pis- menu izjavu na anonimnu tuzbu potpisanu sa “Jedan tvrdi Srbin”, to ovom prilikom, izuzetno Cinim sa kategori¢énom tvrdnjom, da su sva Kelerova deca krStena. Naravno, da nisam naveo kada. Uskoro, zatim, zakazan je zbor svih ¢lanova ClO u alikvipi i to ne samo Jugoslovena, nego i drugih, sa sledecéom tatkom dnevnog reda: “Mobilizacija radnika za ratne napo- re | o¢uvanje jedinstva naroda SAD za pobedu u ratu’”. — Na tom zboru, govorill su, pored Kelera i viSih funkclonera CIO iz Alikvipe | Pits- burga, takode Mirko Markovic | ja. To je bila uspesna manifestacija jedinstva radnicke klase tog regio- na, koji su jednoglasno osudili sve one koji to jedinstvo podrivaju. Tih dana, na predilog M. Kelera, izabran sam za pocasnog Clana kluba Demo- . kratske stranke u Alikvipi. Sto se tiée sednica crkveno-skol- ske opStine, situacija je bila slede- ca: ako je u njima ucestvovao Majk Keler, one su bile, nekako usiljeno mirne, iako su se varnice osecale u vazduhu. U sluéaju njegovog odsus- tvovanja, bilo je kao i ranije: sukoba, svada i nedoli¢nog ponaSanja. Medutim, kada su se pro-cetnicki elementi, definitivno uverili da zbog vecine pro-partizanskih ¢lanova crkve, ne mogu posti¢i odredene ciljeve, oni su se od legalne crkve odcepili i organizovali svoju, diviju crkvenu upravu. Medutim, opisiva- nje tih nemilih i ruZnih dogadaja, nije predmet ovog Clanka. Smatram veoma vaznim naglasiti, da ovim Glankom nije faktografski obuhvaéen ceo dijapazon politi¢kog rada Majk Kelera, nego samo, jedna epizoda iz njegove politi¢ke biogra- fije, vezane donekle za moju li¢nost, Sto, kada piSem o Keleru, nikako, nisam mogao izbeci. Mojim odlaskom, polovinom 1943. godine za IzvrSnog sekretara Ujedinjenog odbora juzno-sloven- skih amerikanaca u New York City, nase prijateljstvo nije bilo preki- nuto. Na Kelerov poziv dolazio sam u Alikvipu na interesantne razgovore i dogovore i odsedao u njegovom stanu (2209 Davidson St). U oktobru 1947. godine, pred moj odlazak u Jugoslaviju, poslednji put smo se videli i, nazalost, za uvek rastali, jer je, nekoliko godina kasnije, Majk umro, | kada sam doznao o njegovoj preranoj smrti, prva pomisao mi je bila: Sta ¢e biti sa petoro njegove nezbrinute dece? Tragedija progresivnih politiékih radnika u kapitalisti¢kom svetu je, Sto boreci se za dobro drugih, Cesto zanemaruju brigu o dobru svoje porodice. Majk Keler alias Milkan Komazec, bio je dosledan, nesebican i podzrt- vovan borac za socijalizam, za pravedniji i bolji svet. Majk Keleri alias Milkani Koma- zec, su pokretaéke snage “lokomoti- va istorije”. Strahinja Maleti¢ NAJMANJI VIDEO-REKORDERI TOKIO — Japanska kompanija “Victor” ponudit ée veé u julu ove godine domacem trziStu tzv. video-rekorder velik kao kutija cigareta, Ti rekorderi, svakako najmanji u svijetu, pojavit 6e se do kraja ove i po¢etkom iduée godine i na trzi$8tima Sjedinjenih Ameriékih Drzava i Zapadne Evrope po cijeni od 159.000 jena (664 dolara). Uredaji ce biti teSki oko dva kilograma, a_ koristit ¢e specijalne kazete koje ce se moci uz adapter upotrebljavati | na. standardnim video- rekorderima. Kazeta ¢6e se prodavati po cijeni od 2300 jena, odnosno 9,60 dolara. SUDBURY, ONT. — Radnici koje zapoSsijava International Nickel Co. (ukratko: INCOQ) opet Strajkuju, po drugi put u tri godine. Prosli Strajk je trajao osam i pol mjeseci. Nitko ne zna koliko ce trajati sadaSnji Strajk. Radnici su napustili rudnike | toponicu nakon je kompanija odbila unijske zahtjeve. Novi ugovor treba da vazi tri godine. Ali Kompanija ne nudi nikakvu poviSicu nadnica. Ona se ogranicila na dodatke na porasle troSkove zivota (takozvani COLA). Radnici kazu da to “nije dosta”. DosadaSsnje place iznose 11 dolara na sat (prosjek). INCO sada ovdje zapoSsljava 10.000 Ijudi. Na glasanje o Strajku izaSlo je njih 8.900. Za odbacivanje kompanijske ponude glasalo je 72 posto. Raspolozenje radnika je ovakvo: “Ne zelimo Strajk, ali kompanijska ponuda je neprihvatljiva. To je ponizavanje”. Radnici smatraju da kompanija ho¢ge da im nametne posijedice njezinih greSaka. Ona je morala zatvoriti operacije u Guatemali i da proda tvornicu baterija, na Cemu je izgubila stotine milijuna dolara. OvdaSnji radnici nisu krivi za to. By Marcus Van Steen (Canadian Scene) — The brief voyages into space in recent years have prompted many people to try to find out more about the planets and stars. This is indicated by the growing number of people who are visiting the Dunlap Observatory at Richmond Hill, about 24 km north of Toronto. Officials at the observatory are surprised at the number of people who want to tour the observatory, event though it is not widely advertised. The Dunlap Observatory, once the largest in Canada, was presented to the University of Toronto by Jessie Dunlap as a memorial to her husband, David Dunlap, who made a fortune out of the silver mines of Cobalt, Ontario. A 6-ha site was chosen for its construction on the highest point of land that was still not too far from the University. Work started in 1925 and the observatory, with its distinguishing dome that is 19 metres in diameter, was completed in 1936. At that time, it housed the second largest reflecting telescope in the world, being exceeded only by the giant Hooker telesco- pe built by the Carnegie Institute at Mount Wilson in California. Today the Dunlap Observatory is well down on the world’s list of large observatories, and is second in Canada to the federal government observa- tory on Vancouver Island with its 132 cm reflecting telescope. The observatory is open to visitors every Saturday evening throughout the summer. The only stipulation is that anyone wishing Proglog decembra kompanija je potpisala novi ugovor sa unijom u Thompsonu, Manitoba. Uvjeti tog ugovora su dosta dobri. OvdaSnji radnici bi ih prinvatili. Ali kKompanija njima neda ono Sto je dala radnici- mau Thompsonu. Radnici su slozni i odluéni da pobjede. Oni su dobro organizirani (u Local 6500 United Steelworkers. ) Njih podupiru ostali gradani. Naéel- nik Sudbury Maurice Lamoureux je dao vrio dobru izjavu. “Ja smatram da zajednica (community) treba da podupire radnike. Biznismeni koji zaviseé od ovih radnika u dobrom vremenu, treba sada da podupiru njihove napore da postignu sigur- nost za svoje porodice”’, rekao je Lamoureux. Ovdje je bio i voda Nove demo- kratske partiie Bob Rae i dao podrsku Strajkasima. U Sudbury ima dosta i nagsih radnika, Hrvata, Srba i Slovenaca i drugih. Neki od njih_ pripadaju raznim nacionalisti¢kim organizaci- jama, ali izgleda da se dobro drze u Strajku. | oni uvidaju da se borba vodi za bolji Zivot njih i njihovih obitelji. Nadamo se da ce se tako drzati dok se ne postigne pobjeda. | oe F w to tour the observatory make reservations in advance. Visitors are admitted only in groups, but individuals who telephone for a reservation are advised when the next group is arriving and told to join it. The group is received by a member of the Faculty of Astronomy or an advance student who gives a brief introductory talk and answers any questions. The group is then escorted to the main dome, where everyone is given an opportu- nity to peer through the large telescope. On a clear night the visitor gets an unusual, and sometimes startling, close-up of a star or planet. But even on cloudy nights there is much to see and learn because astronomy means much more than just looking at the stars. The first step in a visit to the Dunlap Observatory is a telephone call. The number is area code 416, 884-2112. The lines are open from 9 a.m. to 4:30 p.m., Monday to Friday. The receptionist will arrange a Saturday visit that is most convenient to you. To reach the observatory from Toronto, drive north on Yonge Street, (Highway 11) to Richmond Hill, where the dome of the observatory is clearly visible from the highway. Turn right on Hillsview Drive to the entrance, where you will find ample parking. The observatory is open to visitors until late October. Admission is free, and children are welcome as long as they are escorted by adults. It is a fascinating way to spend a summer evening. And indeed, it could be your most memorable jaunt of the year.