naeepenieie tn te (Nastavak sa st. 1) nisu shvatili znacéaj osnivanja unije, pa su je razbijali u pocetku, po nagovoru kompanijskih funkcione- ra. Muke smo imali sa radnicima 1939/40 godine, dok se unija nije ucvrstila. Kad je sve bilo gotovo, kad je unija pocela da funkcionise, onda su joj pristupali svi radnici, bez rezerve. Kako su nas optuZzivali i kaznjavali, a nije bilo mnogo radnika na ciju svest smo mogli racunati. OptuZivali su me cak i samo zato Sto sam nosio crveni dzemper. — | danas, radnici su skloni da izdaju sami sebe. To glasanja najbolje pokazuju. Mnogi radnici kazu: — “ZaSto jada sluSam uniju, i kojekakve levicare, kao da ne znam da mislim sopstvenom glavom” — i onda poltronski glasaju za politi¢ku stranku koja je na viasti, dok ih ekonomska kriza ne lupi ponovo po dzepu, pa se onda pocinju pitati ko je kriv za sve to, kako to da politiéari ne ispunjavaju svoja obecéanja pre- ma radnim ljudima. — Radnici su za uniju samo donde dok im ona servira beneficije na poslu, a Cim nastanu problemi, radnici udare u kuknjavu, okrecu leda uniji, umesto da se zainterusu- ju i uloze napor da se situacija popravi, da nadziru nad unijskom upravom, da ne dozvoljavaju da se ona birokratizira, veé da bude stalno pravi zastupnik radnickih interesa. Dramati¢na su secanja o Zivotu rudara i Lovre Blazevica,takode jed- nog od pionira jugoslovenskog rad- ni¢kog pokreta i napredne Stampe na Sverno-americ¢kom kontinentu: — Radio sam kao rudar od 1930 — 1942. godine. Uniju nismo imali. Najvi$e nas je pogadala nesigurnost zaposlenja. Moze rudar biti veoma dobar radnik | dogodi se da samo jedanput ne ispuni normu, odmah je bio otpuSten sa posla, jer je Gekalo u redu za posao najmanje pet stotina drugih. Jedini ubedljiv izgovor za neispunjenu normu mogla je biti slomljena buSilica, i to da se odmah pokaze pretpostavijenom. Posloda- vac nije obezbedivao nikakvu za&ti- tu, ni opremu za posao. Rudar je morao sve sam kupiti, i odelo | lampu. Radni dan je iznosio najma- C7 centa na Sat. * — Danas su radni uslovi i zarada rudara mnogo bolji, baS zahvaljujuci postojanju unija. Ali unija nije nesto oYDNEY(Tanjug) — Kriviéno dje- lo apelacionog suda u Sydneyu odbilo je zalbe Sestorice ustaSkih terorista osudenih u aprilu prosle godine na kazne od po petnaest godina zatvora. Maksim Bebic, Vjekoslav Brajkovic, Anton Zviroti¢c, llija Nekié i bracéa llija i Josip Kokotovi¢,osudeni su od suda u Sydneyu na visoke kazne za sudjelovanje u zavjeri sa ciljem da se dignu u zrak zgrade kazaliSta u Sydneyu,miniraju sidnejski vodovod i da podmetnu bombe u_ nekoliko klubova jugoslavenskih iseljenika i putnickih agencija koje posluju sa Jugoslavijom. Svi osudeni bili su ¢lanovi ustas- ke teroristi¢ke organizacije “Hrvat- ski oslobodilacki pokret”, a dokazni materijal pronaden u njihovim sta- novima bio je dovoljan da ih sudac nje osam sati, a zarada je bila 53 Sto se moze uhvatiti u ruke — unija, to su zaposieni Ijudi, radnici, koji Stalno treba da ulazu trud da bude bolje i njima i svim ostalim radni- cima. Joe, Zdravko, Mile, Rade i ostali koji su na “Unemployment’-u od 27.juna o.g. UStedevina se iz dana u dan smanjuje, a izgledi na povratak u rudnik odlozeni do nove neizvesnos- ti. Sem toga, nismo ravnoduSni prema troSenju nase uStedevine. Dok radimo odri¢éemo se mnogo cega da bismo nesto uStedeli — mnogi od nas mastaju da se kao penzioneri, a mozdai ranije, vrate u domovinu, a sad ée svi ti nasi planovi propasti. Te nase planove inac¢e menjaju naSa deca, rodena ovde. Ona veé imaju tendenciju da zive kao ostali Kanadani — od danas do sutra i ne zele da se sele iz zemlje u kojoj su rodena. NaSu decu kada se sutra zaposle ocekuju isti prob- lemi kao vecinu kanadskih radnika koji zive od danas do. sutra.A sutraSnjica radnika je sve éesée zamractena zbog sve veceg procenta nezaposlenosti. Tako naSi radnici zaposleni u rudnicima Sudbury-a danas razmis- ljaju o svojim dosta tmurnim pers- pektivama. Oni su shvatili ulogu unija verovatno ce biti sve aktivniji njima. IZ razgovora sa nekim nasim ljudima koji ne rade u dvema velikim rudarskim kompanijama, veé u ma- lim biznisima, zakljucili smo dai oni shvataju znacaj postojanja_ unija. Iz razgovora sa nasim mladim [|judima koji danas rade u rudnicima, u konstatujemo, naravno,da je situaci- ja mnogo bolja za rudare, nego u proslosti. Oni su uglavnom dobro osigurani, mnogi od njih_ imaju skoro vec otplacene kuéce (to se odnosi samo na one koj su viSe od deset godina u Kanadi). U sadaSnjoj ekonomskoj depresiji koja pritiska grad Sudbury, nasi ljudi nekako izlaze na kraj, jer, kako sami kazu ranije. Vecina nagih Ijudi kao ji drugih evropskih emigranata Zivi Stedijivo. Misle na “crne dane”, jer nemaju osecanje sigurnosti na stra- nom tlu. Trenutno su u_ tezoj situaciji rudari rodeni u Kanadi. Oni razmisijaju drugacije: “Ovo je moja zemlja, zaSto da Stedim, Zivim Maxwell osudi na dugogodisnje kazne zatvora. Trojica sudaca Vrhovnog suda Australije, koja su vodila tromjese¢- nu raspravu pred krivi¢nim vijecem apelacionog suda u Sydneyu, odba- cila su navode obrane da su osudeni teroristi “zrtve zakulisnih igri i podmetanja laznin dokaza”’, toboz od strane jugoslavenske viade. Suci takoder nisu prihvatili tezu obrane da je australska policija na ovaj nacin “htjela da se obra¢una sa hrvatskim aktivistima”. Time je od strane australskog pravosuda konacno stavijena toéka na taj sudski slucaj, koji je po trajanju sudenja i rekordnim troSko- vima vecim od milijun dolara svoje- vrstan rekord u ovdaSnjoj sudskoj praksi. é “jos grickaju” zalihe, prikupljene Stari drugovi Alojzija Repar i Joe KolibaS imaju mnogo zajednickih uspomena iz pio- nirskih dana progresivne Stampe U restoranu kod Tonija Maljkoviéa s leva na desno: Aca Sretenovié, Mijo Sretenovié, Bogoljub Dobri¢, Katarina Kostié, Steve Rodbinié, Toni Maljkovié, Zdravko Tonkovié, Mile Mraovié, Lovro Blazevié i Joe Tonkovic normaino od plate’. U vreme bes- poslice kanadski radnici engleskog i francuskog porekla zaista su u bezizlaznoj materijalnoj situaciji. — | nama je sve teze, objaSnjavaju Oni kazu da gazda mora da im da vecu platu jer se plaSi da ¢e ga napustiti | otici u unijsku kompa- niju. Moramo spomenuti jo$ jedan ambijent u Sudbury koji pruza veliko gostoprimstvo ¢élanovima nase re- dakcije i svim pretplatnicima “Nagih novina”. To je restoran “Conoba” otvoren pre godinu dana, Ciji je viasnik Toni Maljkovié. Svim ucesni- cima na sastanku ¢Gitalaca naSeg Istodobno je odbijen i zahtjev za Obnavijanje procesa i smanjenj kazni. Kako je sudac Maxwel -u aprilu prosle godine,prilikom izrica- nja kazni, namjerno izostavio uobi- ¢éajenu klauzulu o razdobliju u kome osudeni mogu traziti pomilovanje, svi su izgledi da ¢ée ustaSki teroristi odlezati iza reSetaka svih petnaest godina. Uz apsolutno priznanje na dos- ljednosti, koje je u slucaju ovog procesa australskom pravosudu odala ovdaSnja javnost, mora se ustvrditi da ovdje pravosudne mijere nisu uvijek iste. U oktobru prosle godine Okruzni sud u Sydneyu sudio je trinaestorici ustaSkih terorista za koje je bilo apsolutno dokazano da su sudjelo- vali u zavjeri koja je imala za cilj lista u Sudbury, Toni je priredio malu dobrodoSlicu u njegovom res- toranu koji preporucujemo svim nasim ljudima kada se nadu u ovom gradu,zbog vrio romanti¢nog ambi- jenta | ukusne hrane. Uz odabranu jugoslovensku muziku sa _ plodéa, Toni nam je servirao njegov specija- litet “Pikliju” koji se izvesno ne moze poruciti ni u jednom drugom restoranu u svetu. Na svom “prona- lasku” Toni je izgleda dugo radio, sudeci po njegovom ukusu. Rekao nam je samo toliko da su se u “Pikliji’ “pravilno”’ sjedinile tri kuhi- nje: slavonska, makedonska i mada- rska. Nastavice se obaranje ustavnog poretka u SFR Jugoslaviji. Sudu su _ stavijeni na uvid dokazi u vidu vojne opreme, municije, dinamita, oruZja, pa éak ij filmova o vjezbama za “upad” u Jugoslaviju. Okruzni sidnejski sud osudio je samo jednog ustaSkog teroristu na vremensku kaznu, deve- toricu oslobodio, a za trojicu odre- dio naknadno sudenje. Kasnije je donijeta oslobadajuc¢a presuda i za doti¢nu trojicu. Jedini osudeni, Jure Mari¢é, usko- ro Ge se naci na slobodi. Razlika izmedu te dvije teroristi¢- ke grupe je u tome Sto su oni iz prve planirali nedjela na objektima u Australiji, a ovi drugi u Jugoslaviji. Razlicite sudske odiuke samo su dokaz da se i na terorizam gleda iz dva kuta.