Ye ie! See eee PSOE “ tee os, 5 “e , ‘e. % "., 4%, ies “c (A ; ‘ es ) > cate! seen RRR ene Kine RORY ADAM ngs Re PO mE es ROP RRR AS LEN pape, ae s a ww 7 | eS: Ne mogu a da ne spomenem posjete spomenicima nage najsko- rije prosSlosti — Memorijalnom mu- zeju Jasenovac | legendarno] Koza- rl. Spomenicima 2rtava faSistickog terora. lako sam o njima mnogo slugao | vjerovao da dosta znam, tek sam se tamo, na licu mijesta, uvjerlo da nisam znao nl djellé stra- hota koje su svojevremeno, za Cetiri ratne godine, nadkrilile ova mjesta. lako je bila nedjelja, vierovao sam da Cu zateci nekoliko posjetl- laca, koji su, kao | ja, Zeljeli da se upoznaju sa dijelom najtuznije po- vijJestl Jugoslovenskih naroda. Bio sam né malo iznenaden kada sam se zatekao u rijecl automobila | autobusa, pojedinaca | grupa koji su hrilli ka mjestima nekadaSnje tragedije — danas divno uredenim parkovima sa spomenicima koji se urezuju u Sjecéanja za vjecita vreme- na. See < 4% Miodrag od mnogih ‘svjedoka ustaskih zlocina na Kozari. Prije ulaza u Memorijalni muzej u Jasenovcu raspolozenje je bilo obi¢no, glasni razgovori, Sala, smijeh. Pred samom zgradom muzeja zastaje pogled posjetilaca na skulpturl “Mrtvi logoras", a zatim se ulazi u zgradu Memorijal- nog muzeja, gdje se u jednom odjeljenju prikazuju filmovi, origi- nalni, o muéenju | ubijanju logora- $a, a u drugom se mogu vidjeti eksponati-predmeti kojl su nekada pripadali logorasima. Tu su pisma koja nikada nisu uruéena, fotogra- fije koje su logorski strazarl snima- li za vrijeme muéenja i ubijanja nevinih zrtava i drugih svjedoéan- Stava stragnijih | od najgroznijih Cinova srdenjeviekovne Inkvizicije. Za vrijeme razgledanja izlozenih predmeta, fotografija i druge doku- mentacije — bilo je nemoguée éutl glasnu rijeé. Viadala je tiSina, u kojoj je i po koji Sapat zvuéao skoro kao pucan]. Svecana tisina viadala je citavo vrijeme obilaska spomeni- ka palim zrtvama, spomenika koll kao da iskazuju prkos prema zloéi- nu i zlocincima, spomenika koji se svojom visinom daleko izdigao Iznad praSine divijaka | divijastva. Spomenici su podignuti kao spo- men na 68.000 Zrtava sa Kozare. Medu njima je bilo 23.858 djece, | beba koje su tek ugledale svjetlo dana. No | ta nevina djeca bila su meta manijaka, koji su nad njima Zeljell da pokazZu svoju snagu, svoju moc. Put nas je dalje vodio na Kozaru, u nacionaini park koji su uredile | Izgradile omladinske radne brigade iz svih krajeva Jugoslavije, park koji bl mogao.da posluzi na éast svakom kutku na zemaijskoj kugli. Bio bi on divno mjesto za odmor | razonodu, valjda najbolje mijesto da se zaborave sve teSkoc¢e na ovom svijetu. All spomenik u cen- tru parka, na breZuijku koji se dize Ljiljana Cikota, sada profesor, koja je s majkom bila u kozarskom zbjegu. a an ee >, “cones ‘©, ers Saree en oc ‘a tat aa wi, oy4, oes Fee ee iznad modernog hotela, podsjeéa da je Kozara bila poprigste strahota rijetko zabiljezenih u istoriji éovje- céanstva. Na betonskoj ogradi dugih ste- penica urezani su stihovi sro¢eni za vrijeme rata, stihovi koil su simbo- lizovali moralnu snagu Kozaréana, koji su cetiri godine bill u opsadi, a nikada nisu bill pobjedeni. Vrh brda, na kome se nalazi spomenik i spomen zid, predstavija priéu za sebe, priéu koja nikada ne bi imala kraja — kao ni ponosna Istorija Kozaréana. Tu, na zidu, na kome su na metalinim ploéicama ispisana imena svih boraca partizana koji su poginuli na Kozari, posjetioc! prisustvuju sva- kako najve¢em i najmasovnijem casu istorije, Casu za vrijeme koga nema “nemirnih", ¢asu koji se Slusa da bi se zapamtio za ¢itav Zivot. Za trenutak ¢u_ prekinuti das istorije da bil se osvrnuo na plodice sa Imenima poginullh boraca na Kozari. Na njima su urezana imena ne pojedinaca, ne porodica — ure- zana su imena stanovnika éltavih sela ili zaseoka izginulih u borbi protiv faSista. | nigdje se ne moze vidjeti usamljeno prezime. Po tri, pet, deset istih prezimena nalazi se Jedno ispod drugog na_ spisku jJedne opStine i svake redom. Imena Su srpska, hrvatska, muslimanska | drugih nacija koje se sreéu na Ko- zarl. Po dnu zida uvijek je puno vijenaca od svjezeg cvijeca, a za plocice su oka¢eni mnogi cvjetovi Jarkih boja. Prezivjell rodaci, all | Zena hrabrosti: Mira Cikota uhvadena je uw kozarskom zbjegu, osudena na smrt i objesena u prijedorskom Parku avgusta 1942. ” Y, ie ae ee L$, Semen Uae 7 Oe at Meee ORL is ee Bone ex ee eae f ES LO, > 5 ae Ae a NS ASN ae Shon yess Pa See As zs * Saha Rae OIE aes Tey RO eae tat Fi Seo Les Jasenovac -—- Spomenik zrtvama fagisti¢kog terora (rad arhitekta cy Bogdana Bogdanovica) Ke as Bees “ee ee P45 Skulptura — “Mrtvi logoras” skoro svaki posjetilac, staraju se da uz spomenik uvijek ima svjezeg cvijeca. Grupe dolaze iz svih krajeva Jugoslavije. | za svaku grupu, kojoj Se@ prikijucuju i pojedinaéni posje- tioci, Istori¢ari odrzavaju predava- nje o Kozarl o borbi Kozaréana za cetiri ratne godine, kao i 3rtvama koje su pale u toj borbi. Predavanja nisu. suvoparna, nisu_ bazirana samo na brojkama. To su ivl Casovi istorije, u kojima se koriste autenticni materijali iz tog perioda. Citiraju se pisma pronadena kod ublijenih, posijednje poruke rodbinl koja ih najéeSée nikada nije dobila, er je | do rodbine smrt stigla prije pisma. Citlraju se svjedoéanstva malobrojnih preZivjelih, koje | danas progone strahote kroz koje Su prosli. Tu je | jedan od posijed- njih prezivjelih, koji je ogevidac drame Sto se odigrala 9. maja 1942, A evo kako je ona Izgledala: Kada su ustage, toga jutra, upale u selo Miljakovce, zatekll su u kué! Jose Kecmana samo nijih troje: baba Staku, staricu od 65 godina, 29-godisnju Radojku i djeéaka Mio- draga, koji je tada imao Sest godi- na. Onda, kao da je grom udario u ognjiste kuée, sve se smragilo. UstaSe su prvo sjekirama, koje su nasil pred kuéom, posiekli baba Staku, dok je Radojka, oduzeta od Straha, vise za sina Miodraga nego za sebe, bila prisiljena da sve to gleda. Tada su sasjekli i nju. Na Miodraga, kao da su zaboravill. Medutim, presavsi preko dvorlsta, es z edan ustaSa se vratio i sjekirom o§ krvavom od Radojkine krvi, na panju gdje su se cijepala drva, odsjekao Miodragu desnu ruku. — Neka ne moze pucati kad odraste — rekao je zloéinac. Isprigéali smo ovo, jer Miodrag, edan od najmiadih ratnih invalida na Kozari, sa Clanskom kartom UdruZzenja civilnih Zrtava rata pod brojem 75, nerado govori o danu kada je izgubio baku, majku ij dio svog djetinjstva. Medu mnogobrojnim porukama nekako se najteze prima poruka majke pred smrt. Evo tih redaka, sitno ispisanih na llstu hartije sa linijama, koja je iznesena iz “Crne kuée” u klupéetu vunice, a koja sé danas ¢uva kao kopija istinskog dogadaja: “Draga moja mama, Proslo je mnogo mjeseci kako Ti nisam pisala... | evo poslije vise mjeseci ja Ti piSem, na Zalost, pos- ljednje pismo. Osuda je izreéena. Sjedim u Celiji i Cekam da dodu po mene. Nisam ovdje sama. Razgo- vara se, pjeva, zamisijeni smo, dodusSe, ali vjeruj mi, mama, nije ni StraSno, pa zato TI piSem. Htjela b Vam svima reci da se ne Zalostite. Dok je Covjek na slobodi, izgleda mu ovakav polozaj strasan, ali nije, uzivila sam se u ovo stanje, a pomisao da je ovako zavrSilo jos hiljade | hliljade Ijudi, ublazuje moju bol i Zalost za Zivotom. Cula sam da je moja divna Ljiljana kod Vas. To mi jeu tolikoj mjeri olak&a- lo ovo stanje, mirna sam, jer ona eaten