NASA ULICA Desilo se neSto vindzorskim ulicama zaVLADao tihl MIR medu nama Jao OS|IPa se sreéa Sa lica jao velika je na&a ultca. Od Toronta do Cikaga preko Vindzora ulica JE naSa zeLENA ulica je nasa zalivena ulica je naSa puna cvjeca ulica je naSa zasadena ulica je naSa sreca. tKO STICi ée prije do nage ulice njega ce da ogrije sunéano lice. Puna raznobojnih lePtira f (EP tiriICA puna suncta je naSa ulica. Kao MALJ, KaO prvi GekIC Sto tisinu razbije évrsta je naSa ulica i nema ravnife i nema pravije i nema zdravije od nase ulice. Desilo se nesto vindzorskim ulicama zaVLADao tihl MIR medu nama. SLAVna je naga ullCA blista kao na suncu rosna biljéica kao tek okupana djevojcica ah, to nije trica ‘ta nasa ullca. Od-Toronta do Cikaga preko Vindzora BAcili smo paKETIC ideala u vasa njedra, oh kako je jedra fa nasa mala, dugacka ulica. Od Toronta do Cikaga preko Vindzora isertalo jednu skicu - sa osmjehom na vasem licu dugacku nagu ulicu drugarsku nasu ulicu bratsku nagu ulicu jedno PERO. Od Toronta do Cikaga preko VINDZORA. 7 3. feb. 81. 4.26 a.m.. Pero Kovacevic Windsor, Ont. ISELJENIKOVA ISPOVIJEST Jedna umorna ptica pala je na moje oci rasirenih krila: gledam preko oceana i vidim svud samo maglu imrak... inigta... Mahnem rukom prema suncu, a ono ni da se okrene za mojim sfenama. Mahnem prema oblacima, a oni ni da se pokrenu: mrste se nada mnom, stigséu se mrki izmedu mojih obrva... Jedna umorna ptica, zalutala preko velike vode, umire na mom éelu: Cuje se jo§ samo iznemogao lepet krila i drhtanje | moje krvi na dnu njezinog srca... Viadimir i. De Tonya Chicago, 22. januara 1978. U nama je nada palih doziv U vietar, u maglu, pod jezu smo stali ! jo§ smo te, i jo$ smo te zvali Zvijezdo sjaja u predio siv. Nismo, ai jesmo u obliku nekom Dok nam du§ga, dok cekamo, sirijepi Kao jesen smrti, bolna u dan lijepi Sumi kao eho blizinom dalekom. Prizori i takvi, straviéni i bliski Tope veo strijepnje u ljudsku vrlinu Jesmo, ai nismo, vise tako-niski Pod podnebljem Ciju gutamo vrelinu. Pun gorcine Sto sam erne misli rek’o | bez sna u no¢i .mraénoj i dubokoj Slusam, Zena jeca pod srcem nespokoj Odjekuje suza niz obraze meko. U nama je nada palih doziv U vjetru, u magli, jezom smo drhtali | zalud te, j zalud te zvaii, Zvijezdo sjaja u predio siv. Duro Maijkovié Petkovié MOJA ULICA Od bute, do gusterne kamen se moze baciti u dva puta. O Boze.! Petnaest kuéa, trinaest boraca, Sest heroja, Oh kako mala, a velika ulica je moja. Josip Gabre ® PJESMA Cujem te pjesmo i vidim ti odi ali kao da nijesam svjestan da uzburkana u meni krvaris i kao da jenjavas u koraku moje djece A bila si vesela kao ptié u mome gnijezdu tamo daleko tako daleko A vjerna si mi do zadnjeg Sjaja u kojem samo mi placemo... Daniel Pixiades VIBRACLJE Igra vazduha f sunca oblaka | zvezda noéi i zore dana i sumraka. Muzika vetra i li§ca Oluje i kise talasa i obale... | sav prividni nered u nastajanju i nestajanju, | u dolazenju i gubljenju, razvejava buktinju maste u igru aveti i senke. Katarina Kostié Toronto 1974 GRAD SIVIH OBLAKODERA Zadimljenim gradom, pomesanim mirisom | benzina i parlema, patnja prolazi pored sivih oblakodera zapocetih i nedovrsenih. Sudaraju se sudbine | rajske i paklene. Svetle reklame lazne. Zjape kafane j jeftini burdelji. Podmuklu prazninu glodu konobari i prostitutke. Umorna zemlja, vekovima zasiéena, krvoloéna, Ijuta, smrdi od pokvarenih misli, oseéaja... Jelena Gavrilovié — Lela Toronto, Decembar 1964. — Povodom recitala poezije u Windsoru — — Divno fe bilo, dodite ponovo! — Zeleli bismo jos takvih doZi- vijaja, do suza Su nas uzbudili vasi stihovio domovini, o drugu Titu... Kako je sadrzajna kratka pesma Josipa Gabre “Moja ulica”. U nekoliko stihova stala je istorija natodno-oslobodiéake borbe... — Nisam bio uopste zainteresovan za taj va§ recital. PoSao sam iz solidarnosti, kao clan kluba “Za- vigaj”, da bi jedan vige bio na broju. A Sada priznajem da sam doziveo neocekivano uzbudenje. druzio nagSem recitalu. Pero Kova- cevic jé procitao telegram-cestitku Nikole Miséeviéa, pesnika iz Mon- treala, upucenu uéesnicima reci- tala u njegovo liéno ime, ako u u ime Kanadsko-jugoslovenskog kul- turnog drugtva iz Montreala. Nikola je iznenada bio sprecéen da dopu- tuje u Windsor, pa je Pero Kovace- vié procitao jednu njegovu pesmu. Paznja publike je neprekidno oko dva Sata, koliko je recital trajao, bila prikovana za podijum na kome Su pesnici, uz prisustvo mikrofona, Kada su sa podijuma, nakome su se Citali svoje stihove, Burni aplauzi, redali pesnici, pocéeli prema nama u gledaligtu, kao burni talasi na- virati njihovi stihovi o rodnom kraju, detinjstvu, sudbini Indija- naca, o sudbinama pojedinaca u kojima se ogleda bliska istoriska proslost naseg naroda, i narocito o drugu fTitu, grlo mi se poéelo stezati od uzbudenja. Svi oko mene sliéno su prezivijavali... Takve i sliéne njima komentare smo slugali po zavrsetku nagseg recitala poezije, odrzanog 1. fe- bruara u Windsoru. Bilo je nevreme — vetrovito i snezno nedelino popodne — kada ffudi izlaze iz kuéa samo ako moraju. Ipak, dosSii su u prili¢énom broju na na§ recital. Sa blizu sto posetilaca, lepa, prikladna za jedan ovakav kulturni dogadaj, prostorija Windsor Public Library, delovala je ispunjeno i prisno. Kontakt izmedu publike i pesnika, fzvodaca programa, uspostavijen je od samog pocetka. Uvodna reé organizatora recitala, Pere Ko- vacevica, pesnika iz Windsora, iskrenoscu i neposrednoscu, “Sarmirala” je sluSaoce, Uzbuden, priznajuci tremu, koja ipak nije sputala njegovu poetsku elokven- ciju, dok je sa_ entuzijazmom govorio 0 znacaju ovog dogadaja i zahvalio se prisutnima na poseti, Pero je izmamio burne aplauze i uspeo da pobudi interesovanje auditorija za predstojece nastupe pesnika. U prvom delu recitala nastupila je dramska sekcija KIKPK “Zaviéaj”, éiji je Pero osnivaé i élan. Stihovi peznatih jugoslovenskih pesnika koje su izgovarali ¢lanovi ove sekcije, bili su, zbog dobrog izbora, impresivna sazeta ilustra- cija bogatstva jugoslovenske po- ezije. A simboli¢no znacenje je imao i sastav dramske_ sekcije “Zavidaja”. Razliciti uzrast iz- vodaca (od Sest do preko dvadeset godina) ilustrovao je istorisku nuznost prenosénja i negovanja maternjeg jezika i kulture sa kolena na koleno. U drugom delu recitala nastupali su jedan za drugim élanovi udru- zenja pesnika “Desanka Maksimo- vié” iz tri grada: Windsora, Toronta i Chicaga. Svakog od njik je publici predstavio Pero Kovaéevic. Ukupno je nastupilo devet pesnika, ovim redosledom; Katarina Kostié, Dura Maljkovié-Petkovieé, Durda Baketié, Josipa KloStranec, Josip Gabre, Slavica Petrovic, Jelena Gavrilovié, Vladimir De Tonya | Pero Kovace- vié. Izgovaranje i éitanje stihova bilo je praceno diskretno u po- zadini, muzikom koju je izvodio vindsorski orkestar “Banija”. Jos jedan pesnik, iz jednog velikog grada, s@ na posredan naéin pri- Posetite izlozbu velikog Gallery of Ontario. Ova izlozba koja je trenutno najznaécajnijl kulturn! dogadaj grada Toronta, otvorena je krajem januara i trajace do kraja marta meseca. ponekad i u toku samog_ reci- tovanja, stimulirali su entuzijazam i iskreno predavanje i nastojanje nagsih pesnika da ljubav prema poeziji Sire oko sebe, na sve prisutne. U tom smislu ovaj recital belezimo kao na§& veliki uspeh na polju Sirenja kulture u jugosloven- skoj etnic¢koj zajednici. Otkrili smo da nasi ljudi vole poeziju i da imaju potrebu za njom, kada vec jedanput dozive uzbudenje i osete lepotu poetskih susreta. Interesovanje za pesnike i njihove Stihove nije se umanjilo ni po zavrsetku recitala. Posetioci su zeleli da s@ upoznaju sa nagim pesnicima, neke pesme su hteli da _Cuju ponovo, Ekskluzivni momenat ovog u celosti uspelog kulturnog dogadaja bio je davanje auto- grama. Poneli smo iz Toronta dvadeset primeraka zbirke iselje- ni¢ke poezije, objavijene u Jugo- Slaviji pod nazivom “Domovino nocas sam te sanjao”, u kojoj se, izmedu ostalih, nalaze i pesme “ skoro svih uéesnika ovog recitala. Knjige su u tren oka rasprodate i nije ih bilo dovoljno, a pesnici su bili okruzeni poStovaocima njihove poezije koji su zeleli autograme. Za nas, Clanove udruzenja ‘‘De- Sanka Maksimovié"” ovo je bio znaéajan dogadaj ne samo zbog postignute komunikacije i “po- etskog druzenja” sa onima koji su nas Slusali, veé | zbog nageg medusobnog susreta. Narodcito _ smo se obradovali prisustvu medu nama ‘u Kanadi, Viadimira De Tonye, nageg poznatog pesnika koji Zivi u Chicagu. Rastali smo se punt utisaka posle razmene mi- Sljenja {| naéelnog dogovora da se Sto pre ponovo okupimo na jednom ovakvom recitalu. Moguée da ce se sledeci recital Elanova udruzenja “Desanka Maksimovié" odrzati u Chicagu. Nas recital u Windsoru “oveko- vecen” je i stihom. Pero Kovacevié je neposredno posile recitala, u “jednom dahu”, Svoje nadahnuce zgusnuo u pesmu “Nasa ulica” u kojoj su nabrojana imena svih devet pesnika, ucesnika u recitalu, Jog fedan osvri na nase uspomene Sa recitala iz Windosra. Ustvari, jedan pui vise, komplimenti nasim liduima, posebno Clanovima kluba ‘Zavicaj’ na njihovom, mozemo veé reci, legendarnom gostoprim- stvu. Windsor je plodno tlo za razvijanje drustveno-kulturnih ak- tivnosti. Ovoga puta ¢ak smo Dili prijatno iznenadeni njegovim “raz- vijfenim culom” za poeziju. Vreme je da kazemo da Windsor sve vise izbija u prvi plan medu kulturnim centrima oase etniéke grupe na Severno-americékom kontinentu. Katarina Kosti¢ Slikara Van Gogha u Art