7, 1983, 4 CP A ee ae oe 1% Pe ee Ce eee ed + Sata titadate tata tatate : is #8 * ‘ 3 fetta’ ea . ; a oe) z P , ate Rate tatat: f 9 Oe Be : i C : : ; Rae 48,84 4 oi stg! 35 ce . ‘a *, cA LI Det bt E Cot DE ee O08 Oe eS Oe ee eae ae ae ae) 2 a4 ¢° ag H i) oa, ee be ae be f oy ek i H : 7 pe Be Pa be te bt oe * 5 Fe ae Bee Ht * 0.4.8 ee ne] anette eta ara at ettat atts aoe a etetet ta tatate ata ate at eat etatatatate oretetatatatitetutetatetaty sat ty tatetatatete! a MO Me ee ae hs ar ts x Ca a ah hey Peet at et. ee, *. as * s i ee. ore cd ‘2 8 Tk OS ee 2 ee re te ae ee oe ed oe ee eS ‘Bee ee *, ee Ovu poznatu partiotsku pesmu iz perioda romantizma 19. veka, koja je biser jugoslovenske_ knjizevnosti, objavijujemo po Zelji naSeg odanog citaoca Janka Dizdara iz Joaksonvi- lle, Florida, koji je celu pesmu prepisao | poslao nama, posto nas je prethodno u pismu molio da sami potrazimo tu pesmu i Stampamo fe. Ovo je ocigledni dokaz koliko je velika potreba i koliko je duboka veza doseljenika sa maticnom kultu- rom, kroz koju jfedino mogu da se projektuju nijanse u prezivijavanjima osoba koje sticajem oko/nosti u sebi apsorbuju mentalitet 1 kulturu { drugih naroda. Sto vreme vise prolazi, veza sa etnickim izvorima je jacéa. Janko Dizdar, za pr., pripada “staroj gardi” doseljenika. Boze mili, kud' sam za§‘o! Noe me stigla u tudini, Ne znam puta, ne znam staze, Svuda goli kamen gaze Trudne noge po pustinji! Jos noéaja nisam nag’o! Sever brije s sneznog brda A tudincu siromahu Jog je veci mrak u mraku Jos je tvrda zemlja tvrda! Na okolo magla pada, Zastrta je mesedcina, Ne vidi se zvezdam' traga, Majko mila, majko draga, Da ti vidi§ svoga sina! Da ti vidis njega sada Okruzena bedom svega, Ti bi gorko zaplakala, Ruka bi ti zadrhtala Od zalosti — grlec' njega! Zasto febe nisam sluS'‘o, Kad si meni govorila: “Nejdi, sinko, od matere, Koja mekan lezaj stere Tebi usred svoga krila! Nejdi, sinko, draga du§o, Nejd', od krova ocinoga, Tuda zemlja ima svoje, Ne poznaje jade tvo/je, Tuda Ijubav ljubi svoga!” Govorec' sa sobom tako, Ka kelibi jednoj klima, Koju Spazi iznenada Umoreni putnik sada, | zakuca na vratima. Otvarajuc’ sve polako, Pitajuc'se: ko ée biti? Glavu pruzi jedna Stara. “Daj u ime boZzjeg dara, Bako, meni prenociti! Inuiti (Eskimi) iz arktiékih predjela ~ sjeverne Kanade, Alaske i Greenlan- da hoce da budu gospodari resursa (prirodnih dobara) svojih krajeva. Te su odlucili njihovi predstavnici na konferenciji odrzanoj u Frobisher Bay, (Sjevero-zapadni teritoriji Ka- nade). “Mi smo nekad bili potpuni (Suve- reni) gospodari, dok nas nisu pokrs- tili i Kolonizirali”, izjavio je njihov predsjednik Hans-Pavia Rosing.., On je rekao da Inuiti traze svoja prava u Arktiku, ali nije jasno Sta pod tim misle. “Ako bismo mi imati suverenitet u Ne znam, gde sam — kud sam Za$‘o, Noé me stigia u tudini, Ne znam puta, ne znam staze, Svuda goli kamen gaze Trudne noge po pustinji! Drugi noéaj gde bih nas'o! sever brije s sneznog brda, A tudincu siromahu Jog je veéi mrak u mraku, Jos je tvrda zemija tvrda. Na okolo magla pada, Zastrta je mesecina, Ne vidi se zvezdam' traga, Majko mila, majko draga, Primi pod krov tudeg sina!” “Primila bi tebe rada, Ali vidi§ da spavaju Ovde sinka tri i kéerce, Koji celo majke srce | svu kuéu ispunjaju!" “Nit’ daleko veé do dana, Veé pozdravija pevac vile; Dok zagreje danak boZi, Malo vatre bar naloZi, Da otopim smrzle Zzile!" “Vatra mi je zapretana, Drva nema skoro ni§sta Ovo malo, Sto j‘unutra, Treba mojoj deci sutra, Kad se skupe kod ognjigta!” “Za tudinca nig§ta nemaég, Tuda majko, kad te moli. Tude dete tvoje nije!" — Tim mu grozne suze dvije Niza lice kapnu doli. “Gde su ruke tvoje majke, Sad da kupe suze sina? Gde koleno, da podine, Da ti teSko breme skine, Gde je tvoja domovina?” K'o da su mu gréi Ijuti Timi reémi srce stisli, Sav ukocen putnik stoji, Leden znoj mu éelo znoji ! otimlje mozgu misii, Al’ o¢i mu uzdignute Okrenu se, oj onamo, Gde od drage domovine Svako jutro sunce sine, Tamo Zeljom hiti, tamo! “Tebi opet duga dige, Tebi opet srce bije, Domovino, majko sreée! K tebi opet sin se kreée, Od radosti suze lije! Primi opet svoje dete, Do veka Ce tvoje biti, Ljubit tebe svako doba, U tvom polju daj mu groba, Tvojim eveéem grob mu kiti!” PETAR PRERADOVIG Seici’. NaglaSeno je da kanadski Inuiti * zaostaju za onima u Alaski i Greenlandu. “Mi nemamo politiéku i ekonom- sku vlast, ali joS imamo svoj jezik”, kazao je jedan govornik. “Sve Sto mozemo je da koristimo lose sta- nje”. Neki su zagovarali obnovu kultur- nih veza, koje su prekinute nacional- nim granicama. Zagovarana je i uspostava jedinst- venog Skolskog sistema. Rosing je kazao da Juznjaci odsad ne trebaju gledati na Inuite kao na malu grupicu koja pokorno sluSa. Arktiku, bili bismo miljarderi, svi Unuiti”, rekao je Rosing. Naglasio je da oni ne Zele biti “kao arapski Sta to sve znaci? Hoée li Inuiti zaista postati borbeniji? > ERs s ESS > 3 & FON ><> of x ae © < ‘ Ss RAN SOILS ‘ ‘. SDS NO Ss c NS AS SSN wS S SSN . Dragi druze Stevo: Prosio je dosta vremena a fa nikako da ti odgovorim na pismo. Ipak, konacno odlucih, da pisem. Najprije da ti napomenem, da smo Marica i ja u fos priliénom zdraviju. Istina, ima kojekakovih nepogoda, koje nas pogode, ali ipak jo§ smo uvjek u Sstanju da sami o sebi vodimo brigu, a da ne moramo traziti tudu pomoé. Prilazem slike od nas dvoje, da vidi§, da nismo vise “miladenci”, prestigli eto preko 80 godina (ja 82, a Marica 85), ali ako uzmemo u obzir Sto smo prosli, jos uvjek se dobro i drzimo. Malo nas je ostalo, koji smo dvadesetih godina polazili u agitaci- ju sa brosurama, knjigama i nastoja- lina “burtovima”, da nademo pret- plate za nase novinarstvo, krioméa- reci literaturu u starim automobili- ma u Windsor, Sandwich i dr. Kad se toga sjetim, uvjek mislim, da smo mi u ono vrijeme “spasavali”’ covjecanstvo. Gledajuci natrag, mo- zemo da vidimo, kako se je sve u proslih 50-60 godina promjenilo. U ono vrijeme nas narod je bio dobar, posten, au nekom pogledu i naivan. Ali ipak, bilo je lakSe organizirati one koji su bili polupismeni (koji su S nama Sskupa dovrsili 4 razreda puCcke Skole, medu kojima je i pokoj- ni Leo Figer), nego Sto je organizira- nje nove imigracije iz Jugoslavije, koja je vecinom zavrSila vi§u naob- razDu... Ne bih htjeo da me krivo razumije§g. Nisam ja protiv stranih rijeci, kad nas Skucen jezik nema naziva, jer 45.000 rijeci hrvatsko-srpskog jezi- ka, ne moze objasniti 450.000 rijeci anglo-saksonskog jezika, koji se temelji na latinskom, saksonskom, grckom i drugim jezicima. Ipak, smatram da bih ja rade upotrijebio naSu rijeé, gdje postoji, nego tudi- cu. Ali nas je “Stari” rekao, jezik i Stilistika se mijenja, kao i drustvo, ne moze ostati isti, stalan i nepro- mienijiv. Ali, eto dosta o mojem “filozofiranju”’. A sada nekoliko rijeci o nagem sinu flvanu. On, kao i nekoliko “velikih lidera” (Steve Nelson, Peggy Dennis John Williamson, itd.) pigu svoje “memoare”, ali svi nastoje da “doka- Zu” kako su oni bili ispravni, a organizacija pogregna. Danas, svaki od njih ima sitno-burzoaski pogled na radnicki pokret. Radnici su aN foes Sager Be Doe pe pon : oy eens ah “naivni’, ‘neuki’, nemaju pojma o klasnoj borbi, jedino sitno-burzoas- ki “ideolozi” su oni koji sve snadu. Tako i na& Ivan. Bio je u Spaniji, Francuskoj, Italiji, Grékoj i Jugosla- viji. Htjeo je imati “interview” sa euro-komunistima, i $s drugima, samo izgleda da mu nije uspjelo. Cak ni njegov komandir Mirko Markovic nije se htjeo s njim sastati, sa izgovorom, da jena odmoru. Ivan i ja se razilazimo veé nekoliko godina. Otkada je ostao “chief trouble shooting” od jednog dijela konglamorata na kljucanicama misli da je najpametniji i da je imao ulogu Tita, mnogo bi viSe postigao. Steta je bila samo u tome Sto Ivan nije bio Tito. Ali u_ koliko je to pitanje familije, sastajemo se ponekad, obi¢no govorimo “preko bundeva”’, Sto bi kod nas u Sremu rekli. A sada nekoliko rijeéi o nagem prijatelju iz Windsora. Poznajemo se vec preko 50 godina, bilo mi je drago da mi se je javio dan prije nego je otisao. Ja se uvjek radujem, kad se sastanem sa nekim dugogodisnjim drugom. Istina kada se nevidas dugi niz godina, ne mozes da znas koliko se je Celjade promjenilo, i kakvo miglienje ima. Ali kod mene ti je uvjek bilo, da sam bio uvjerenja, da je netko dobar, dok ne pronadem, da Se je promjenio. Kad dode do intelegencije, mi bez njih ne mozemo biti (jer obiéni proletar nema priliku Studirati Mark- sov kapital, niti ima vremena za to), ali ont nama trebaju, ali ipak ne mozemo ovisiti o njima potouno, jer uvjek postoji opasnost, kada dode to tjesnaca, oni nastoje da se izvuku i nadu “bolji’” posao. Ako sam pogresan, daj mi znati. | Prikljuéen Gek od $75.00, Sto Ge pokriti troSkove za Siljanje novine u koverti nama u Kaliforniju, | viero- vatno i za pretplatu Surjaku u Jugoslaviju. Hajde, ovo ée biti dosta za sada, te svi skupa primite najbolje Zelje za napredak “NN”, kao i za dobro zdravije svima vama, koji ste se zauzeli podrzavati naSu Stampu i Stivo. Pozdrav svima, osobito tebi, od Marice i tvog druga- Anton GERLACH Pasadena, California