came? : SFRJ—SSSR: 66-GODISNJICA OKTOBARSKE REVOLUCIJE ys. SJ 4 * » Ni. BEOGRAD, Tanjug — U povodu 66-godisnjice oktobarske revolucije, predsjednik PredsjedniStva CK SKJ Dragoslav Markovic uputio je, u ime PredsjedniStva CK SKJ i u_ svoje ime, brzojav generalnom sekretaru CK KPSS Juriju © Andropovu sa srdacnim Ccestitkama | najboljim zeljama za dalji socijalisti¢ki razvo| zemlje i za napredak prijateljskih naroda Sovjetskog Saveza. U brzojavu se izrazava zadovoli- stvo zbog uspjeSnog razvoja odnosa i suradnje izmedu SKJ i KPSS te izmedu dviju zemalja, kao i sprem- nost za njihovo dalje unapredivanje u interesu naroda nasih zemalja, mira, medunarodne suradnje, nap- & retka i socijalizma u svijetu. POVODOM JUBILEJA TANJUG-a [ , . ee oe x re 1 AH BRS Pronger od | Sent PN ee us &., pe ~ aay x ese xs ‘ x Mian Novinskoj agenciji Tanjug, koja je osnovana pre 40 godina u Jajcu, i dalje stizu Cestitke iz zemlje i sveta. U njima se posebno naglaSava ugled koji je Tanjug stekao Sireci istinu o novoj Jugoslaviji, o naporima nesvr- stanih zemalja da se njihov glas Guje i postuje umedunarodnoj zajednici i svim znacajnim dogadajima koji su se zbili van granica naSe zemlje. VrSnjak Republike, Tanjug, je u protekle Cetiri decenije izrastao u znacajnu svetsku agenciju bez koje bi slika o svetu bila okrnjena. To se nedvosmisleno tvrdi u svim éestit- kama koje su u proteklih nekoliko dana stizale u sediste agencije iz pera direktora svetskih i nacionalnih agencija, novinarai svih onih koji se bave informisanjem. Telegram Tan- jugu uputili su: ¢lan Predsednigtva SSRN Aleksandar Grlickov, pred- sednik IzvrSnog veca SkupStine SR Slovenije Janez Zemljari¢, izvrsni sekretar PredsedniStva CK SKJ Vla- do Janzic | savetnik u Ujedinjenim nacijama Rudolf Stajduhar. Na adresu Tanjuga stigle su i cestitke velikog broja stranih agen- cija, predstavnika radnih organiza- Clja | pojedinaca. Povodom Cetiri decenije osnivanja i rada Tanjuga, savezni sekretar za narodnu odbranu Branko Mamula uputio je cestitku ovoj novinskoj agenciji. So Viarakovicu KOSTAJNICA (Z. G.] — U Kostajnici je ispred zgrade Srednjoskoiskog centra »Nina Marakovic« otkriveno poprsje Ni- koli Nini Marakoviéu, narodnom heroju, legendarnom komandantu 7. banijske brigade. Spomen-poprsje rad je akademskog ki- para Ivana Saboli¢a, a otkriveno je u Cast 25-obljetnice rada srednjoskolskog centra Koji nosi njegovo ime.. Svecanosti su prisustvovali: brat. Nine Marakovica Ivan Marakovic, Dorde Duric¢, predsjednik Saveznog odbora Sindikata radnika u obrazovanju, kulturi i znanosti, Mirko Mecava, drustveni pravobranilac Spomen-poprsje Nikoli Aleksandar CIRIC Mnogi se danas pitaju, zaSto je baS taj datum, ane neki druqi, uzet za dan rodenja Socijalistiéke Federavtivne Republike Jugo- slaviie? Sta se zbilo toga dana — i kada se, koje godine, zbilo — Sta je opredelilo da 29. novembar ude u nasu istoriju kao izuzetan datum od kojeg ra¢unamo postojanje nove — gocijalisticke -— drzave i drustvene zajednice? Od tog istorijskog dana evo progsio je PUNIH 40 GODINA. Toga dana 1943 — u jeku drugog svetskog rata, mnakon gotovo dve i po godine revolucionarne oslobodilatéke borbe u nagsoj zemiji — u bosanskom gradu Jajcu koji su prethodno oslobodile jedinice narodnoos- lobodila¢ke vojske, odrzano je Drugo zase- danje AVNOJ-a (AntifaSistiékog veéa narod- nog oslobodenja Jugoslavije). Na njemu su donete istorijske odluke presudne, kako za dalji tok oslobodila¢kog rata u naSoj zemifi, tako i za ceo na& posleratni, sadaSnji, i buduci razvitak. Kakvo je telo bio AVNOJ i zaSto su odluke koje je on doneo na svom Drugom zasedanju bile tako znacajne da ih nazivamo istorij- skim? Da bi se dali odgovori na ta pitanja preko je potrebno bar letimi¢éno, pogledati Sta je predhodilo Drugom zasedanju AVNOVJ-a. Jer — AVNOJ nije doneo svoje odluke u Jajcu ni neotekivano ni nezavisno od zbivanja u nasoj zemlji od prvih dana oslobodilatkog rata. Naprotiv, ta su zbivanja pripremala odluke AVNOJ-a, utirala im put, omogucila in. Drugo zasedanje AVNOJ-a je, u stvari, zavrsni Cin jednog napora, odnosno, kako to kaze drug Tito, krunisanje jednog velikog dela kome Su temelji udareni jos ranije — na Prvom zasedaniu AVNOJ-a u Bihaéu, 26. novembra 1942, dela koje se pocelo stvarati Ss prvim ustani¢ékim pucnjima Sirom Jugo- Slavije. a U oruzanoj oslobodilaékoj borbi, koju su vodili radni¢ka klasa i narodi i narodnosti Jugoslavije protiv okupatora i njihovih slugu, na Celu sa KPJ i drugom Titom, Stvoren je AVNOJ kao najviSi organ viasti nove drzave. A ta se drzava radala u ratu kao deo samog naroda i radnih ljudi, jo$ od ustanickih dana 1941. godine. Na svom prvom zasedanju u Biha¢u AVNOJ je osnovan kao predstavniéko, opStepolitiéko telo svih naSih naroda. | ako tada jos nije zvani¢no obrazovana nova viada, on je Stvorio tela Koja su objedinjavala rad organa nove revolucionarne socijalisti¢ke viasti Stvaranih u svim krajevima zemlje. Po unutraSnjim prilikama i snazi narodno- oslobodilatkog revolucionarnog pokreta, veC u Biha¢u je AVNOJ mogao biti proglasen za najvi$Se zakonodavno telo nove drzave i mogao je obrazovati novu viadu, jer je do tada stvarano opredeljenje naroda za novu viast, za uspostavijanje novih, socija- listickih druStvenih odnosa u nagsoj zemiji, bilo dokazano svenarodnom borbom protiv Ookupatora i njegovih slugu. No, zbog medunarodnih okolnosti, tj. slozenih od- nosa Sa Ssaveznicima u_ antihitlerovskoj Koaliciji odlozeno je formalno usvajanje takve odluke u Bihacu. Ipak, ta odluka je doneta, godinu dana kasnije, u Jajcu, dime je i drzavno-pravno potvrdena revolucio- Narna promena druStveno-politi¢kog stanja u Jugoslaviji | pobeda socijalistiéke revo- lucije. Tim aktom je i u medunarodnim odnosima nova Jugoslavija postala subjekat drzavnog suvereniteta, nova istorijska Ginje- nica, s kojom su drugi, hteli to ili ne, morali racunati. Ta je ¢injenica postala druStvena Stvarnost, bez obzira na to Sto su jog predstojale gotovo dve godine bitaka za konacno oslobodenje zemlje Sto je usledila jos duga i uporna borba za medunarodno priznanje nove Jugoslavije. Kao najviSi organ viasti u zemiji, AVNOJ je izrastao odozdo, iz narodnooslobodilaé- kih odbora, nosilaca nove revolucionarne narodne viasti, i kao najviSi izraz volje naroda Jugoslavije da stvore socijalistiéku demokratsku zajednicu u kojoj ¢ée_ biti slobodni, ravnopravni i jedinstveni. AVNOJ je, dakle, prirodan, neizbezan, i zakonit zavrsetak zgrade nove narodne viasti koja se u Jugoslaviji — u svim njenim delovima — pocela stvarati od samog poéetka oslobo- dilaéke borbe. “Pao je cetrnaesti kilometar, al nikad neée Kadinjaéa...” Spomenik radnicékom bataljonu na Kadinjaci. ORGANIZOVANOST RADNICKE KLASE Komunistiéka partija Jugoslavije, verno sledeci Marksovo, Engelsovo i Lenjinovo ucenje i razvijajuci dalje to ucéenje njegovom Stvarala¢kom primenom na nase uslove, naoruzavala je radnicku klasu sa znanjem da se promena uslova njenog Zzivota moze izvesti samo revolucionarnim putem | orga- nizovanom borbom radnicke klase. Celo iskustvo medunarodnog radniékog pokreta: potvrduje da radni¢ka klasa moze pobediti u revoluciji samo ako deluje pod rukovodstvom svoje revolucionarne partije, SvOje avangarde. Avangarda — to je onaj deo, onaj odred radnitke klase koji je najrevolucionarniji i najsvesniji, koji pred- njaci, ide napred — u predhodnicu (otuda i ime avangarde) revolucionarne borbe. Ona ukazuje na zadatke u revolucionarnoj borbi, rukovodi njom. Bez svoje avangarde rad- ni¢ka klasa ne moze pobediti u revoluciji i Osvojiti viast. Poznati su mnogi primeri da su se radnici Spontano, stihijski bunili protiv kapitalista zbog nesnosnih uslova zivota koje im je burzoazija nametala. Medutim, sve su te pobune bile ucuSivane u krvi, a uGesnici u njima surovo kaznjavani. Da bi slomila kapitalistiéku viast — radnitéka klasa mora biti organizovana, mora imati svoju politiéku partiju, i to revolucionarnu politiéku partiju koja ce se dosledno boriti za njene interese. A takvu partiju — Komunistiéku partiju Jugoslavije upravo je izgradivao drug Tito. Za revolucionarnu radniéku avangardu Tito se pocteo odlutno boriti veé 1928. godine, kada je, kao sekretar Mesnog komiteta KPJ u Zagrebu, poveo borbu protiv raznih struja — frakcija u Partiji, koje su slabile njeno jedinstvo i njenu revolucionarnu odiucnost. Taj istorijski posao pretvaranje KPJ u revolucionarnu avangardu drug Tito je dovrsio nakon dolaska na éelo KPJ 1937. godine. Pod njegovim rukovodstvom Partija se osposobila da uzme na sebe istorijsku odgovornost za sudbinu revolucije i zemlje u vreme drugog svetskog rata. Stvaranjem takve partije ostvaren je odlucujuci uslov da revolucionarna i oslobodilaéka borba u Jugoslaviji zapoceta 1941. godine u potpu- nosti uspe. Komunisticka partija Jugoslavije poziva- juci 1941. godine radniéku klasu, narode i narodnosti nase zemije na oruzani ustanak, pozivala ih je ne samo u borbu protiv okupatora, u borbu za nacionalno oslobo- denje veé i u borbu protiv sistema nasilja | pljaéke koji je carevao u bivSo} Jugoslavili. Bio je to poziv za obaranje kapitalisti¢kog sistema, a uporedo sa nacionalnim i za socijaino oslobodenje, za uspostavlijanje socijalistiékih druStvenih odnosa u Jugosia- viji. To je bila revolucionarna platforma koja je okupila sve progresivne narodne snage | koja je dala oslobodilaékoj borbi Sirinu kakvu je imala retko koja revolucija u istoriji. To je otvaralo perspektivu svima onima koji su u bivSoj Jugoslaviji bill izlozeni kapita- listi¢koj eksploataciji i nacionalnoj obes- pravijenosti. S tim u vezi, drug Tito je u svom govoru na proslavi 30-to godiSnijice Drugog zasedanja AVNOJ-a, u Jajcu, 29. novembra 1973. godine, rekao: “Narodne mase su znale da se borba u koju ih je pozvala i povela KPJ neée ograniciti samo na oslobodenje zemlje od okupatora. One su znale da ce ta borba donijeti duboke socijaine preobrazaje koji nece dozvoliti povratak na staro, u narodu omrznuto stanje, i da sé ona vodi ij za pravo svakog naroda za samoopredeljenje, za nacionalnu slobodu i ravnopravnost. Upravo to je | omoguéilo nevidenu inicijativu | stvaralaStvo u najSirim slojevima naroda, ime se cijelo vrijeme oclikovala nasa narodnooslobodila¢ka borba.” Bila je dakle, koliko prirodna toliko | zakonita teznja radniéke klase i svih radnih ljudi da sruSe viast bivSe Jugoslavije jer su samo tako mogli stvarati uslove sopstvenog oslobodenja, Sa tim teznjama su radnicka kiasa ij radni ljudi poSli u oruzani ustanak 1941. godine. PoSli su ne samo da isteraju okupatora iz zemlje vec ida temeljno izmene druStvene odnose u Jugosilaviji, da uzmu viast u svoie ruke. Zato je nas narodnoos- lobodilacki rat bio u isto vreme i socijalis- tidka revolucija — borba radnitke klase za socijalistiéku viast, za to da ona bude viadajuca klasa u druStvu. U isto vreme nas narodnoosiobodilacki rat je bio rat svih naroda | narodnosti nase zemije za njihovo oslobodenje, za istinsko bratstvo zasnovano na slobodi | ravnoprav- nosti. Put do ostvarenja tog cilja bio je moguéan samo pred pretpostavkom da se unisti stara kapitalisti¢ka vlast, koja je bila oslonac politi¢ke nacionalne obespravlje- nosti i ugnjetavanja. Otuda je bila prirodna teznja naSih naroda i narodnosti da sruse tu vlast i uspostave istinski narodnu, revolu- cionarnu viast, jer je samo ona mogia biti garancija nacionalne ravnopravnosti | jedin- stva. § tim teznjama su narodi i narodnost! Jugoslavije posli u rat 1941. godine. Eto zaSto viast bivSe Jugoslavije nije mogla biti ¢inilac borbe protiv okupatora. Naprotiv, upravo zbog toga Sto je bila kapitalisti¢ka — protivradniéka | protivna- rodna — ona se odmah stavila u sluzbu okupatora, pomogla mu da on uévrsti sistem okupacije zemlje, da se razracunava s narodom, s narodnim borcima, s komunis- tima pre svega, jer su oni bili najodlucnii borci protiv okupatora. Vlast bivSe Jugosla- vije potvrdila je svoj klasni—kapitalisticki | svoj protivnarodni-izdajnicki karakter vec u samom aprilskom ratu a posle okupacije zemlje ona se pretvorila u mehanizam i sredstvo okupacije. Zato nije mogio biti ni uspesne borbe protiv okupatora, ni oslobo- denja radniéke klase Jugoslavije, ni uspos- tavijanje ravnopravnosti i bratstva naroda | narodnosti nase zemlje bez ruSenja te viasti | bez uspostavijanja nove, revolucionarne narodne viasti koja ¢e@ izrazavati interese naroda i radnih ljudi. Prvi uslov, u stvari, da se osigura razmah oslobodilatke borbe | socijalistiéke revolucije bio je — stvaranje nove narodne viasti, koja ce biti garancija da zrtve u oslobodilaékoj borbi nece biti uzaludne i koja ¢e obezbediti da se satuvaju izvojevane tekovine. :