‘a é (Nastavak iz proSlog broja) To | ogorcenje je doprinijelo da su | ustaSke arupice ostale izolirane | od naSeg naroda. Pod pritiskom | nasih organizacija i op¢e americke | antifaSisti€ke javnosti, vilasti Sje- | dinjenih Drzava zabranile su izda- vanje njihovih Sovinistickih listova i poduzeSe mijere koje su dovele do rasturanja njihovih organizacija. Da bi izbjegli hapSenje za deporta- ciju, Pavelic¢evi agenti, Ante Dosen i Branko Jelié dadoSe petama vjetra. Jeli¢ se ukrcao na talijanski | brod s namjerom da stigne u kraj, f ali su Englezi na moru zaustavili | brod, uhapsili ga i do kraja rata zadrzali u zatvoru. Dosen se je negdje bio sakrio i pojavio se negdje u posijeratnim godinama. Na mjestu je da se u ovom slucéaju soomene i dvoli¢nost Ivana Butkovicéa. Kad su Hitlerove horde 1938. provalile u Cehoslovacku i kad je odrzana velika konferencija americkih slavenskih organizacija u podrucju Pittsburgha, on je isticao potrebu ujedinjenja Slavena u borbi protiv faSizma, a kasnije se saznalo da se je kod americkih useljenickih viasti istodobno zau- zimao za faSistu Jelica koji je bio odreden za deportaciju. O tome je pisao Stjepan Lojen u_ svojim Uspomenama. Peta konvencija Hrvatske Brat- | ske Zajednice odréana je sredinom septembra 1939. u Pittsburgh. Upravo tada Hitlerove horde prova- liSe u Poljsku, a uskoro zatim u Francusku i druge zapadno-evrop- ske zemlje. Domaca reakcija u Sjedinjenim Drzavama takoder je — dizala glavu i pod maskom “crve- | nog bauka” radila na razbijanju unijskog pokreta-— ClO. Napredne Ovaj (neminovno subjekti- van) pregled najmarkantnijih dogadaja tisucu devet stoti- na osamdeset i prve godine pocinjemo citanjem osmog paragrafa prvog odjeljka dru- gog Clana Ustava SAD: “Sve- Cano se zaklinjem da éu vjerno vrsiti sluzZbu predsjed- nika Sjedinjenih Drzava i da Cu, Sto najbolje mogu, Guva- ti, Stititi i braniti Ustav Sjedinjenih Drzava”. Tu je recenicu. glasom vjestog glumca (Sto on i jest) izgovo- rio Ronald Reagan, cime je ustoli¢en kao novi predsjed- nik SAD, ali i vise od toga: kao nosilac jednog kursa od internacionalne vaznosti, Sto ce u toku Gitave godine izazivati interes izvan zemlje u kojoj je inauguriran: kursa naoruzanog mira. Ako se i kaze da danas neke li¢nosti vrijede samo Snage nastojale su svratiti paznju konvencije na te sudbonosne do- gadaje kod kuce i u svijetu, ali u | tome nisu uspjele. Pomocu prosv- jetaSa natraZne snage bile su jos u kontrol. stjepan Lojen bio je na_ toj * | konvenciji jedan od delegata od- ” Re sjeka broj 1. U naprednoj delegacij | bili su i dobro poznati zajedniéari kao Nikola Nikolac i Matt Goretta. | Bila je to dosta spremna i odvazna | delegacija, ali jos nije bila brojéa- | no dovoljno snazna da previada kombinaciju natraznjaka i prosvje- |) taSa, osobito u biranju odbornika i | Casnika organizacije. Pred samu konvenciju, nas list “Radnicki Glasnik”, objavio je opsirnu dokumentaciju u kojoj je razoblicena dvoliéna uloga Butko- vica. Glasnik je takoder pozivao delegate da raspuste stare blokove i ujedine svoje snage za dobrobit Svoje organizacije, za borbu protiv fasisti¢kih oSvajaca, mir, slobodu i ravnopravnost svih naroda u svije- tu ukljuciv hrvatskog. STAROKRAJSKI POKLISARI Na Petu konvenciju HBZ stigla su i dva poklisara iz Zagreba. | Jedan, Rudolf Petek, bio je lini —predstavnik Viatka Maceka, tadas- njeg vode Seljacke stranke i pot- — predsednika beogradske viade. Drugi je bio izaslanik Radisine ustanove, Stanko Bori¢é. Petek je takoder bio predstavnik gospod- sko-seljacke zadruge “Zemlja”. Lojen, koji je kako je vec spomenuto, bio delegat te konven- cije, spominje u svojim Uspomena- ma, da je delegacija s obzirom na Hitlerovu okupaciju Cehoslovacke ocekivala da Ge. Maéekov izaslanik ipak nesto reci o tome i o faSisti¢koj opasnosti koja je vec kao komicne epizode, siucaj s Reaganom ne bi se mogao bas svesti u tu definiciju. U éasu ustoliGenja — kad je, slucajem prilika, nacija ima- la zazarene oci od euforije pobjede nad teheranskom tvrdoglavosScéu da drzi taoce — moglo se samo nasluCiva- ti da €6e Reagan biti osvetnik ponizenja Sto ga je njegova zemija (uostalom zasluzeno) dozivjela krahom u Vijetna- mu. Kasnije ce dogadaji potvrditi da je novi Sef najmocnije drzave koheren- tan onome Sto je govorio prije.izbora: da njegov proti- vnik SSSR preza jedino pred onima koji su vojno jaéi. | dugo ce u ovoj godini na zalazu vrijediti taj reganovski ugao, videnja svjetske politi- ke: kao da s pjesnikom taj bivSi glumac govori Rusima: “S radoSéu sam shvatio koli- ) moc od Clanova Zajednice. Bilo je lebdjela nad Jugoslavijom. Ta se — ocekivanja nisu ispunila. Petek je | najprije procitao Maéekovu poruku konvenciji, a cilj joj je bio da ga tako predstavi delegatima i prepo- ruci im da usvoje Sto ée im predloziti. Petek je Citav sat gnjavio delega- te svojim dosadnim govorom o cillevima Spomenute zadruge, da bi na kraju zatrazio zajam od milijun dolara i pojedinacnu po- ® a | ocito da je delegaciju ozlovoljio. Boric je pak trazio da bi konvencija odobrila darak od kojih tridesetak tisuca dolara za RadiSinu ustanovu. Pisac ovog osvrta bio je takoder | prisutan kad se je taj prizor odigravao na toj konvenciji. Jedna delegatica iz West Virginije iz | “narodnjackog” tabora bila je tako | razdrazena da je svoju torbicu od Ijutine bacila na pod. Bio je to Matt Goretta iz Detroita koji je skinuo masku gospodskim _poklisarima iz Zagreba. Budu¢i je Petek na kraju svoga dosadnog govora bio izvadio iz torbe nekakvu vrecicu, napunjenu, navodno, gru- dom hrvatske zemlje, a Bori¢é pak — flaSu od koje pola litre, napunjenu |. navodno vodom iz rijeke Save, vjerojatno racunajuci da ce time uzbuditi rodoljubne osjecaje dele- gata, Goretta je to vjeSto iskoristio da raskrinka njihove namjere. Kad je svrSio bilo je ocito da konvencija nece odobriti ni jedne ni druge molbe. VidjevSi raspolozenje dele- gata, Butkovic¢-Petrakova klika nije se usudila povesti borbu na tom pitanju. Konvencija se je suglasila S alas da se nikome ne daje nista. ruénu ko ste mi mrski!”, zaborav- jajuci da je nekad bas ta Rusija bila jedini americki prijatelj}. No, bilo je davno, prijeé neSto viSe od stotinu godina, kad su Britanija i Francuska zategnule odnose sa SAD zbog gradanskog rata, pa je na Arnerikance Napoleon Ill nahuSkao mek- siékog cara Maksimilijana, dok je Rusija — kao gestu prijateljstva — ministru vanj- skih poslova Sewardu ponu- dila, a ovaj to smjesta prih- vratio, da Americi za 7,200.000 dolara proda Alja- sku (1867). Nekad bilo. Sad se dolari troSe drukéije: 200 milijardi je Reaganov vojni budzet, neSto jos nedostignuto. No, valja znati da je drzava, posebice u doba ekonom- skih teSkoéa, dobro trziste. Moze ona, recimo, kupovati Ojadenim poklisarima nije se Zurilo praznih ruku u Zagreb. Ratno wy stanje u Evropi posluzilo im je da ostanu ovdje. Boric se bio ugljebio © kod “NaSe Nade” gdje je duze vremena kKadio Anti Pavelicu, a Petek je par decenija grizao nokte | smiSljao kako da iskali Svoj gnjev protiv Hrvatske Bratske Zajednice | * njezina Clanstva. SUKOB NAPREDNJAKA S PETRAKOM Na Petoj konvenciji Hrvatske bratske zajednice, kao i na svima prethodnima otkako je Milan Pet- rak postao urednikom njezina sluz- benog glasila, bilo je oStre kritike njegova postupanja prema jednom dijelu Clanstva. ViSe delegata izni- jelo je konkretne primjere njegove diskriminacije, naime, da svojim pristaSama dopuSta da u Zajedni- caru napadaju napredne Clanove, anjima ne dozvoljava da se brane. Kao primjer Petrakove pristra- nosti Stjepan Lojen je citirao govor jednog delegata koji je u raspravi o Petrakovom izvjeStaju kazao da je on kao urednik sluzbenog glasila odbio uvrstiti rezoluciju koju je njegov odsjek uSvojio protiv oku- pacije Cehoslovaéke, pod izgovo- rom daje to "politiéka” stvar, kojoj na temelju pravila Zajednice nema mjesta u Zajednicaru. Delegat je — zatim kazao: “Dobro,a da li je bila politika ono kad je Petrak, odgova- rajuci Radnic¢kom Glasniku koji ga je optuzio da pise u prilog ustaSa | Hitlera, napisao u naSem sluzbe- nom glasilu: “Sto ce Hrvati izgubiti ako u Hrvatsku ude Hitler?” (Nastavit Ce se) ventilatore za svoyje mnogo- brojne Cinovnike, moze naru- civati cementne montazne ogradice za provincijske ze- ljeznicke stanice. Ali moze — j tu je _ karakteristika ustoli¢enog "cara” u Washi- ngtonu — dati Sansu onima koji proizvode bombardere, rakete i vojnicke bluze, a to upravo novi stanovnik Bijele kuce i radi, i tako se na neki -nacin revansira za podrsku, kojom je zduSno guran nap- rijed. Ima, jasno, svjetskih ten- dencija koje takvu mjeSavinu Sile | Sumornosti ne prihva- ¢aju kao viziju buduénosti, te ¢e Reagan pri kraju prve godine svog viadanja morati djelomi¢no odstupiti. U sli- jedecem godiSnjem pregledu netko ce biti u_ oprilici da utvrdi dokle. Josko Palavrsic