“NIKOLA TESLA”, SVIM RODITELJIMA | CLANOVIMA UDRUZENJA, KAO! SVIM PRIJATELJIMA ORUDRUZENJA jj Majdan, iako mate miesto, | izvor je mnogih interesantnih pri¢a o ljudima koji su uglavnom nekada tu 2ivjeli | radili i koji su svojom ¢éudi, svojim nacinom Zivota ili cak i fiziékim izgle- dom dali tom tvorni¢kom_naselju poseban pecat. Neki od njih svojim originainim i sadrzZajnim Zivotom nude gradu za ¢itavu knjigu. Bas o takvom jednom rijec¢ je u ovoj pricl. Dok danas asfaltnom cestom jure teretnjaci raznih podu- zeéa, u one davne predratne dane kora¢ao je mirno pragsnja- vim putem majdanskim jedan neobiéan Covjek jos neobiéni- jeg izgleda. Ispod tamne kape na kojoj su zuta slova priSivena crvenim koncem oznaéavala njegove inicijale | zanimanje “I. C. CUVAR" virile su sijede viasi upleéudi se na samom éelu 8 gustim obrvama. Brkovi pomno zavijeni u Sestice golicahu crvene jagodice i donekle prikrivahu koziéavo lice. Olabavlje- na donja usna Zutjela se od tinjajucéeg Cika ¢Ciji ja dim ulazio | izlazio kroz Siroke nozdrve povelikog nosa. Za pasom revolver kola§ i stillet. U rucil gvozdeni Stap s rusékom u obliku éekiéa, ana prsima stalno svijetleéa baterija Svom tom, reklo bi se, prijeteéom i borbenom opremom, on se u stvaril branio od viastitog straha. lija Crnogorac, tako se zvao, prvi put ugledao je svijet jedne daleke studene lic¢ke zime pune snijega. Rastao je na velebitskim paSnjacima hodajuci za zvonom ovna predvodni- ka, Zvacuéi jeémeni | razeni kruh, obareni krumpir, a svetko- vinom pSenitnjak s kupusom na ovéetinl. Divecl se suncem obasjanim zaledenim vrhovima Velebi- ta, kao da je Istezuci vrat istezao Citavog sebe. | naraste, naraste visoko. U dokonost! pastirskog plandovanja priéalo se | po tko zna koji put prepri¢avalo o narodnim jJunacima | svim onim mogucim | nemogucim junastvima koja su, eto, samo njima od boga dana. Koliko hvale za pobjede, tolliko grdnje za poraze, i za vraga starlji Coban! Ispricase Iliji gresku Derenéinovu u vodenju bitke na otvorenu polju jer se ljutlo, naveliko se ljutio na bana Sto izgubi boj s Jakub-pasom. Da se jednoga vruéeg Ijetnog dana Likom ne proskita nekakav veletrgovac stokom i ne napije ponudenog miijeka, mozda bi lIlija ostao €obanin do kraja Zivota. Svidio mu se pristao, visok |-zdray momak te ga | ne docekavsi vecer povede sa sobom. Od tada, starom cestom uz rub Krbavskog polja od Priboja preko Udbine i Obrovca do Gospiéa i dalje tjerao je llija, naoruzan do zuba, dillZansu u punoj kocijaSko} spremi. Drndajuci drumovima, brektali su miSici Ciju snagu i te kako osje¢ahu posustali konji. Kollko stragan, toliko | podilozan gospodaru, nikad nije znao Sto je prevozio. Znao je samo da je vrijedno. Moje je Sto ti povjeravam, a tvoje je da éuvas uz cijenu Zivota, rekao mu je gazda pri prvom putova- nju, lako je hajducija cvala u XVII vijeku, nije ni XIX bio pos- teden drumskih razbojnika. Koliko god je nastojao, nije mogao uvijek izbjeci putovanja nocu, a poucen iskustvom Iz nekoliko okrSaja s pljaékaSima, pucao bi iz straha u bukvu, u stiienu ili uprazno, iza sebe, ispred sebe | tako jednom, naravno nehotice, ubio konja. Surovost posia mu nametne misao 0 Manje opasnom ODB zivotu, te strpavSi u dzep zaradeni novac i primiv’i pod ruku Ff Mariju, kr§nu zenu iz Oklaja, spusti se u pitomo primorje. Uy Majdan dode i u njemu ostaac VidiS, Marija, ovo ti je pikola Venecija, tumacio je zeni kad ju je jednom odveo u Vranjic da joj pokaze gdje radi, éuvao je eternit, a Marija nikako da shvati kako u Veneciji judi govore naSkl. Napredovao je u posiu, opet je Cuvao, all sad veé tvorniéku kapiju u Majdanu. Te dvife gore od Ijudi nisu imale svoga brezuljka, all su se zato djeca majdanska nesvjesno pobrinula da im svojim 4 psinama ubiju svaku zelju za rodenim djetetom. Pogotovo se za \liju nije moglo reci da je vollo djecu, a djeca, ta mala, divna | okrutna stvorenja, uvijek su za to nemilosrdno osvecuju, osvecuju se na svoj djetinji, nitko Ziv osuditi ne moze. Koliko je naivne lakrdije bilo u graji jo& nejakih glasigéa: “Ilija, sir (zija, lulu zapalija uSutka | rastjera. Marija je, kao | sve stare zene onoga doba, ljubomorno éuvala veliku Skrinju u kutu sobe na cljem je dnu lezalo pohra- njeno odijelo za ukop s kojim kilom suhih smokava, rogadca, : oraha bajama | Izandalom ogrlicom bez sjaja. Nesklad u naravima mirno su podnosili, | malo-pomalo sa staroSc¢u, dok su bill sve ovisniji jadno o drugome, umira- lo je | nerazumijevanje. Pomagala mu je u novom poslu lozaca | odrzavan|a Ii} radnitkog kupatila. Upravo tamo gdje svako jutro oko devet gf sati buéni glasovi radnika traze od Cvite toliko kruha | toliko $4 sira ili mortadele, vukla su se nekad tiho dva ostarjela Covje- ka, lozeci i Cisteci poznate Banje. Zimi kao | Ijeti, na nekoliko rf glozenih stijena, sjedio bi Ilija, pognutih leda, u zavjetrini “ svojih Banja i svako malo, toéno odredivao polovinu cigarete, otkidao je, namjestao u smrdijivi cigarSpic uZzivajuci vise u pripremi nego u samom puSenju. Kad bi osjetio blizinu zenske suknje, budio se u njemu jogunasti Cobanin s Vele- bita. Pod toplom liékom majom sve je bilo staro osim zelje. Mozda je u mast! svoje bogate senilnosti Cak ij vjerovao u Ispunjenje Zelja i mozda je dodirujuci drhtavim prstima prnje IN Stare skitnice, koja je sav ponos svela na siromasan iznos Skrto prebrojenih prosjackih kruna, osjecao toliko Zeljenu MM mekocu finih tkanina uljuljkanih gospoda prevozeci ih dill- zansom snova. Trqnuvsi se, kao da bi pogledao u dva smijera. Plavo bi oko zasjalo od bijesa, a ono drugo, smede, pota- mnjevsi jos jace, prikovalo bi se neqdje dolje. Da, da, znao je tada jedva Cujno procijediti kroz zube: pametan momak bio je moj neéak, libre je ucio i govorio, starost je zlocin prirode, a ja, ja Sam se tada smijao... smijao sam se tada. Na praSnjavoj cesti majdanskoj nikada nije bilo drum- 44 skih razbojnika, ali lllja to nije znao. Revolver kolaS, stilet, gvozdeni Stap i baterija, reklo bi se, oran za borbu, on se u stvari branio od samog sebe. Vjera JURETIC bezazleni nacin koji /A pa se We privalija’, toliko se on samilosno doimao zbog nemoci da th ¥4 CESTITA SVOJIM PRIJATELJIMA | MUZICARIMA KAO | SVIM POSLOVNIM PARTNERIMA NOVU 1978. GODINU! PRIMAMO NARUDZBE | ISPORUCUJEMO CVIJECE PO METRO TORONTO |IZVAN NJEGA Phone 463-1125 445 Danforth Ave., Toronto, Ont. HOME SMOCKED AND FRESH MEAT Prvorazredne domace kobasice Svjezi i peceni odojci i jagnjetina Ef Domaca kisela repa te kupus u glavicama 4¥ Svakovrsna groserija <7;